Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: BeatMyth
Izdavač: Kapa Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 58:42
Ocjena: 4.6/5
S drugim je obično lakše, samo što je u glazbi upravo drugi rez onaj po kojem se razlikuje sretna slučajnost prvog albuma od genijalne inspiracije potentnog glazbenika. U slučaju velenjsko-novomeške veze BeatMyth stvar je utoliko goruća jer su idejni očevi sastava Mike Preeters (a.k.a. Mitja Pritržnik) i DJ PalnkTon (a.k.a. Igor Vuk) već prije nekoliko godina – točnije dvije – podigli poprilično prašine i privukli nemalo pažnje pločom Your Own Two Heads. Velikim dijelom i zato što je dio kreativnog trusta kao gostujući glazbenik i nezamjenjiv član među breakbeatima, ritmičkim kroćenjem frekvencija i tresenjem prozora u sobama bio nadareni guru mikrofona i brzih rima, pjevač sastava Moveknowledgement N’toko (a.k.a. Miha Blažič). Iskreno rečeno, dosta sam se vremena uspješno opirao iskušenju da podlegnem dubu, breakbeatu i drum&bassu, jer je, osim iznimke Prodigy, Chemical Brothersa i mračnog tripa Massive Attacka (pa i Trickyja), na mene ostavilo trag vrlo malo elektronskih eksperimenata. Ali moram priznati – otimanje je bilo uzaludno i na moju štetu.
Druga ploča sastava BeatMyth naime je sočan i doista razoran proizvod koji u sebi spaja organsku ljepotu analognog i brutalnu oštrinu digitalnog, a ono što dodatno uvjerava jest činjenica da je cjelina uravnotežena i žmahtna. Razlog više za entuzijazam treba pripisati i tome što je pod krovom elektroničkog plesnog projektila čistog adrenalina dovoljno prostora i za druge nadarene glazbenike koji čine lepezu slovenske alternativne avangarde. Uvodna skladba Digital Desire nadahnut je intro koji na način Chemical Brothersa upliće i udiše oštru atmosferu beskompromisnog beata, namijenjenog plesu i utapanju u punim teksturama. Zadatak je jednostavan, jer je na većini ploče puno zaposlen N’toko, koji cjelini daje još bolji prizvuk, okus i lakšu probavljivost. Sama plesna estetika ravea, transa, binarnih kalkulacija, šumova i ritmičkog napada doduše je simpatična, ali uz dodatak vokala spust niz tobogan užitka daleko je lakši. Skladba S!CK krasan je školski primjer breakbeatske ljepote, precizna produkcija kirurški implementira djeliće manipuliranog zvuka u futurističku sliku svemirskih prostranstava, kojom se lako može zakoračiti i izvan okvira Slovenije.
The Source plesno je razigrana interpretacija onoga što su nam u zadnje vrijeme u uši uspjeli usuti Moveknowledgement, a ako dodamo činjenicu da se iza bubnjeva u digitalnu matricu prirodno uplete i bubnjar spomenute novomeške scenske atrakcije David Cvelbar, svaki je komentar suvišan. Unatoč tome ne radi se o imitaciji ili preslikavanju već viđenog i slušanog na iritantan način, nego cjelina ima vlastiti i žmahtan par jaja. Electric Manland dosljedna je reinterpretacija svemira Moveknowledgement, a esenciju su DJ PlankTon i Mike Preeters izsisali iz srca ploče Pump Down!, no ono što se čuje nije identičan klon, nego dobiva astralniji prizvuk koji nije kliširan. BeatMyth su majstori nepredvidljivosti koji vas cijelo vrijeme drže u stanju pripravnosti, na oprezu i u stanju zapanjenosti. Hot je paklenski vrući stampedo ritma i tektonske virtuoznosti koji sa 170 udaraca u minuti izvija i lomi zidove mentalnih sfera na fobičan, pomalo klaustrofobičan način, a upravo strahovi pune pluća zrakom koji tjera na vrisak, magnetična ljepota Pakla pak, na način kako su nam ga u DNK usadili Prodigy, tjera na kretanje i srčano pražnjenje. Nakon prilično mekanog Arpa (jednostavno nema toliko napalma kao ostatak cjeline?) BeatMyth kroće razjarenu zvijer i prebacuju je u niži, zlokobniji stupanj prijenosa. N’toko na skladbi Hello zvuči kao inkarnacija Cypress Hilla, a dijalog s Bogom i Vragom ne može počivati samo na sintesajzerima pa se u tkivo verbalne pripovijesti utkaju još i gitare i čvrsti bubnjevi. Meso može biti kvarljivo, sinteza s elektronikom pak u misli utrlja ulje kibernetičke punkoidnosti, a kiborzi se lako zavrte na crossover ritmiku skladbe Analog. Prilično čudaška kombinacija gitara, sintova i bubnjeva medley je kojim BeatMyth uplovljavaju u drugo poluvrijeme izvanredne ploče.
Questionable Image nastavlja misaonu nit prethodne skladbe, samo što se u tinkturu gitarski razrijeđenog ritma dodaje N’tokov vokal. Mračan, privlačan i apokaliptično izravan dovodi u pitanje forme i klišeje, a skladnost slušanog zbog toga nije nimalo okrnjena. Među izrazitijim trenucima ploče je i skladba Connect The Dots, a intelektualizam i enigmatičnost stihova daju inače krhkom kosturu naspidirane ritmike mističnu podlogu. U stilu terminatora BeatMyth se zatim odlučuju dodati nekoliko litara odnosno hektolitara tame skladbom Leviathan. Industrijski hladno pištanje sintesajzera siječe precizno kao pneumatski čekić, atmosfera Fobosa stupnjuje se “shypanim breakbeatom” i MC-evski uigranim stupnjevanjem suspensa. Jezivije od same neman je iščekivanje njezina dolaska i svijest da lupa i grebe po vratima i kapcima. Svjetlije konture servira skladba Discoland, na kojoj za mikrofon prihvaća pjevačica Katja Šulc, a feminizirana promjena u cjelinu unosi još kapljicu više svježine i nedvojbeno puno više Sunca nego N’tokova riječna metrika, kojoj sam ja inače sklonije naklonjen. Mračnost je lijepa vrlina, koju Dubbb sa svojim avokaliziranim likom i defragmentiranim harmonijama tek nagovijesti, završni komad Trumpet, koji na početku podsjeti na ritmičke podloge neke pjesme Michaela Jacksona, a zatim preraste u posljednju zvučnu desakralizaciju čistoće, ne može nadmašiti. Zastori padaju, a nama preostaje samo obrisati znoj i ocijediti posljednje kapi sline.
BeatMyth su nadareni glazbenici i više od same konture ovdje vrijedi puna ideja koja ne prepušta baš ništa slučaju. Neki su im zamjerali da se previše drže MC-evskih fraza i klišeja. Ja smatram da su samo pronašli svoju comfort zone, polje ugode koje potpuno vladaju. Nema pretencioznog naklapanja. Nema konformističkih parola o tome da su bolji i pametniji od ostatka svijeta. Tu su samo glazba i ples, koje BeatMyth serviraju na svoj, pomalo mistični način. Tema je privlačna, mračnost ukusna, a slušano iznad slovenskog prosjeka, prikladno i za selidbu iz klupskih podruma na veće pozornice. To je barem moje skromno mišljenje, a mišljenja su stvar i odraz osobnog ukusa …
Postava
DJ PlankTon – miksete, sintesajzer zvuka, produkcija
Mike Preeters – miksete, sintesajzer zvuka, mastering
Gostujući glazbenici:
N’Toko – vokal
Jani Jež – gitara
Mitja Rambaher – gitara
Rum Cunta – gitara
Illegaldrum – trombon
David Cvelbar – hihat
Perica Šuran – bubnjevi
Katja Šulc – prateći vokal
Produkcija
BeatMyth
Popis skladbi
1. Digital Desire
2. S!CK feat. N’toko
3. The Source
4. Moveknowledgement – Electric Manland (BeatMyth rmx)
5. Hot feat. N’toko
6. Arp feat. N’toko
7. Hello! feat. N’toko
8. Analog
9. Questionable Image feat. N’toko
10. Connect The Dots feat. N’toko
11. Leviathan feat. N’toko
12. Discoland feat. N’toko
13. Dubbb
14. Trumpet (bonus track)
