Raised In Captivity

0 8

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Wetton, John
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2011
Trajanje: 54:44
Ocjena: 4/5

Što bi uopće moglo utješiti Johna Wettona da godišnje ne izdaje barem jednu ploču? Bilo pod imenom Asia, bilo pod imenom Icon, bilo u ulozi gostujućeg glazbenika, a ako ni to ne uspije, uvijek je tu opcija izdavanja samostalnog studijskog uratka. Ovaj put glazbenik se predstavlja upravo samostalnim albumom. Zanimljivo, ukupno tek šestim.

Pjevač i basist, koji je odisao glazbenim godinama u doba velikih pionirskih pothvata neukrotive hrabrosti i znatiželje otkrivanja mnogih glazbenih obzorja, koja su prijelomno utjecala na kasniji razvoj i izgled rock glazbe kao dio posve unikatnih postava od Mogul Thrash, Family, U.K., King Crimson, Uriah Heep,Wishbone Ash, Roxy Music te naravno Asia, slovi po izvrsnom osjećaju za izrađenu kompoziciju. Osim toga, posjeduje karizmatičan i posve prepoznatljiv glas, za koji su se tukli mnogi izvođači koji su ga htjeli imati na svojim glazbenim uradcima. Usput, Wetton je trebao pjevati već na trećem albumu King Crimson, no bio je vezan ugovorom za izdavanje dvaju albuma s Family, pa je k Crimson mogao prijeći tek 1973. (hvala RockLine kolegi Petru na tom tipu). Da. John Wetton nedvojbeno je rock legenda.

Ovaj se put čovjek uhvatio motiva “živi svaki dan kao da ti je zadnji”. U slikovitom predgovoru popratne riječi u knjižici novog studijskog albuma vodi konzumenta u pozadinu koja je diktirala lik albuma “Raised In Captivity”. Wetton se sjetio starih drugara s kojima je krojio zajedničko lice rocka prije tri i četiri desetljeća. Tako su se na albumu našla tri gitarska velikana pionirstva Robert Fripp (King Crimson), Steve Hackett (Genesis), Mick Box (Uriah Heep), nadalje Steve Morse (Deep Purple, Kansas), pa klavijaturisti Geoff Downes (Asia, Yes) i Tony Kaye (Yes, Circa:). Tu je violinist Eddie Jobson, nekadašnji Wettonov U.K. drugar. Zanimljivo, da je Wettonu ponestalo prostora za pozivnice prvom Jethro Tull gitaristu Martinu Barreu, koji je suoblikovao Wettonov studijski prvijenac, i još jednom Asia kompanjonu – “mrkom gospodinu sovi” Steveu Howeu.

John Wetton na albumu ne nudi ništa novo i za uho potresno. Njegov izražajni autorski stil čvrsto je određen već godinama. Unatoč tome, “Raised In Captivity” drugačiji je album u Wettonovoj karijeri. No ako već vrijedi ovaj put tražiti usporedbe, tu su najbliže projekt Icon i Asia, no to vrijedi u iznimno labavom smislu. Bez obzira na to što je na albumu hrpa uglednih gostiju, koji u drugačijem glazbenom okruženju mogu biti osnovni čimbenik i nositelji neprestane razvojne promjene tih okruženja (čitaj: matičnih sastava), oni ne uspijevaju udahnuti Wettonovim skladbama svoj pečat u toj mjeri da bi koja od skladbi podsjećala na bilo što što bi moglo dolaziti iz njihovih matičnih sastava. U tom je pogledu vrlo važno funkcioniranje sprege Wettona s Billyjem Sherwoodom. Doduše, Wetton je nositelj osnovnih ideja za melodije skladbi, no kad se uključi i Sherwood, on tom trenutku samog autorskog izražaja dodaje element eklektičnosti.Sherwooda je moguće osjetiti u specifičnim gitarskim motivima, s kojima nije teško tražiti paralele u projektu Conspiracy, sastavu Circa:, pa i na Yes albumu “Open Your Eyes” (1998) – najzornije sažeto u skladbi The Last Night Of My Life.

U refrenima ne manjka opremljenost vodećeg Wettonovog vokala harmonijama, koje kreiraju poznate standarde, kakvi prate neke nezaboravne trenutke njegove diskografske ere u znatno izdašnijem obliku (Icon, Asia), a s Asia osjećajem ga ipak najviše zbližava refren skladbe The Devil And The Opera House. Skladba posjeduje dopadljiv raspoloženjski skok uz integraciju Jobsonove solaže na violini pastoralnih elemenata. Osjeća se pak da je u aranžiranju višeglasnih harmonija svoje linije pridonio i Billy Sherwood, što ponovno stvara osjećaje spomenutih projekata i sastava, u kojima je Sherwood suoblikovao ili još uvijek suoblikuje cjelokupni zvučni i stilski lik, a istodobno u slučaju Johna Wettona vokalne harmonije ovaj put djeluju malo drugačije nego što smo od njega navikli.

Ono što iznenađuje na ovom albumu jest, za inače Wettonovu već gotovo poslovičnu milozvučnost melodičnih napjeva, “naoštrena” rockerska pozicija, koja u produkciji zadržava živ, na trenutke gotovo blago sirov zvuk gitarskih fraza (otvarajuća Lost For Words, ili odmah iza nje  naslovna skladba, pa The Human Condition i/ili New Star Rising). Od slavnih gostujućih imena nije teško previdjeti karizmu zvuka i stila Roberta Frippa (da, tu su i soundscapesi), specifičnog, vah-vahanjem posoljenog soliranja Micka Boxa i jecavog eteričnog ubiranja tonova koji dolaze ispod prstiju Stevea Hacketta, no sva su trojica ograničena samo na soliranje i eventualno dodatan prijelazni ukras (Frippovi izlazni i ulazni soundscapesi u naslovnoj skladbi), tako da zapravo osnovna pravila igre na albumu određuju samo Wetton i Sherwood.

Skladbe poput Steffi’s Ring i Mighty Rivers suvišan su potez. Mirne skladbe, prva se drži organskih kolaža, druga si pomaže programiranjem i integracijom anđeoskog ženskog vokala Anneke Van Giersbergen – što je rekapitulacija njezina gostovanja na Wetton Downes projektu Icon (skladbe To Catch A Thief te Tears Of Joy), sažimaju ono što je Wetton već nekoliko puta rekao u sklopu aranžiranja za projekt Icon, zato ih ne bi trebalo žaliti da su isključene iz ovog solo uratka. S druge strane, od mirnijih skladbi (organskog zvuka uporabe akustike) inicijativu preuzima izvrsna Goodbye Elsinore, koja je u osnovi postavljena s keltskim folk vodilom glavnim motivom i u kojoj se Wettonova osjećajnost posebno učinkovito izražava s vrhuncem u refrenskom napjevu. Eklektičnost skladbe produbljena je i prepoznatljivim kratkim, ali slatkim dodirom zvuka Hackettove solaže.

“Raised In Captivity” izvrstan je album, poseban u svom sadržaju, koji dokazuje izvrsno funkcioniranje sprege Wetton – Sherwood, istaknute eklektične note, a istodobno odiše u svemu rustikalno! Zato će apsolutno zadovoljiti, kao posrećena stilska mješavina, sve ljubitelje većine djela Wettonove bogate diskografije, kao i Sherwoodova djelovanja unutar “kasnih” Yes, projekta Conspiracy i sastava Circa:. “Raised in Captivity” album je koji u autorski izražajnoj noti djeluje autonomno i posebno, a istodobno znatno snažnije i uvjerljivije u odnosu na bilo koji Icon uradak, kao i u odnosu na oba posljednja studijska Asia izdanja.

Postava

John Wetton – vokal, bas gitara, akustična gitara, klavijature
Billy Sherwood – gitara, klavijature, bubnjevi

Produkcija

Billy Sherwood

Popis skladbi

1. Lost For Words (featuring Steve Morse)
2.Raised In Captivity (featuring Robert Fripp)
3. Goodbye Elsinore (featuring Steve Hackett)
4. The Last Night Of My Life (featuring Alex Machacek)
5. We Stay Together (bonus skladba)
6. The Human Condition (featuring Tony Kaye)
7. Steffi’s Ring (featuring Geoff Downes)
8. The Devil And The Opera House (featuring Eddie Jobson)
9. New Star Rising (featuring Mick Box)
10. Don’t Misunderstand Me (featuring Tony Kaye)
11. Mighty Rivers (featuring Anneke Van Giersbergen)

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići