Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izdanja: 26.08.2011
Produkcija: Eric Martensson
Trajanje albuma: 54:55
Žanr: AOR / Melodic Rock
Toby Hitchcock je još jedno ime iz lige vokalista vrhunski izbrušenog glasa i stasa. Mlađe generacije. Na sebe je ozbiljnije skrenuo pažnju u sastavu Pride Of Lions, čiji je osnivač i vođa bivši Survivor mastermind Jim Peterik.
Biti u godinama u kojima žudiš za dokazivanjem, nastupanjem, kreativnim glazbenim izražavanjem, a pritom ovisiti o drugima da pokrenu svoj projekt i/ili bend dalje, čiji si dio, može biti prilično neugodna situacija. Naravno, u Frontiers Records svjesni su Tobyjevih velikih vokalnih talenata, pa su povukli zanimljiv potez i zbližili Hitchcocka sa švedskim multiinstrumentalnim čarobnjakom i producentom Erikom Martenssonom, inače članom švedskog AOR sastava Eclipse. Potonji je primjerice u pretežnoj mjeri odgovoran za prvijenac američko-švedskog melodičnog rock saveza W.E.T. s Jeffom Scottom Sotom na vokalu, koji je prošle godine ispustio visoko cijenjeni studijski prvijenac.
Šveđani se mogu pohvaliti brojnim glazbenim čudotvorcima. Što se tiče transkripcije elementarnosti AOR naslijeđa, neprestano dokazuju da taj princip vladaju s malim prstom lijeve ruke. Jedan od takvih svestranih ljudi, kakav je Martensson (istodobno gitarski šreder, basist, klavijaturist, bubnjar, aranžer, producent), koji utjelovljuju sve u jednom, je primjerice i Magnus Karlsson, koji je napisao cijeli posljednji album Magnumovu pjevaču Bobu Catleyu, The Sweet pjevaču Tonyju O’Hori, u izdašnoj mjeri sudjeluje na svim albumima projekta Allen/Lande i povrh toga svira u bendu koji nema nikakve veze s melodičnim rockom. U njemačkim power metal uzurpatorima Primal Fear.
Vratimo se na “Mercury’s Down”. Tamo gdje leže melos i energija Survivora, Pride Of Lions, solo dio Jima Peterika ili Jimija Jamisona, nalazi se i inspiracija za “Mercury’s Down”. Martensson je dakle pripremio cijelu konstrukciju. Postavio skladbe. Od gitarskih fraza, koje je u aranžmanima pažljivo opremio i sočno kontrastirao klavijaturama, koje naravno oživljavaju energiju osamdesetih. Martensson je genije. U kratkom vremenu uspio je sastaviti zamisao skladbi koje su u aranžmanima dovoljno razigrane i album ne pati od sindroma kloniranja motiva. Stvar djeluje kao da su je u Frontiers Records doslovno naručili od Martenssona.
Hitchcock, kojeg karakterizira stanje duha opisano u drugom odlomku ove recenzije, naravno se svom žestinom i definitivnim viškom testosterona bacio na materijal. Na Hitchcocku ovaj put stvari rastu i padaju! On je onaj jezičac na vagi o kojem ovisi kamo će se skladbe zanijeti. I energetski i stilski. West coast AOR princip, Survivor! Nemoguće je previdjeti princip koji je Toby usvojio na Peterikovim poukama. A gdje su blizu Survivor, tek su nijansu dalje i Journey (Just Say Goodbye u refrenu opasno vuče na Don’t Stop Believin’). Skladba poput Strong Enough već sasvim bezobrazno neprikriveno oživljava Survivor energiju. No to je sve logično, s obzirom na pozadinu iz koje Hitchcock dolazi. Zanimljivi su dosjetke. Komad Let Go, skladba na ovom albumu koja se može pohvaliti posebno odlično zamišljenim Martenssonovim aranžmanima (majstorskim prelijevanjem dijaloga gitara i klavijatura s snažno djelujućim dramskim kazališnim momentom), optimalnim iskorištenjem u hvatanju prave čvrste i definirane veze, kompaktnosti odnosa strofa – refren, mogao bi u kombinaciji s drugačijim tipom vokalista biti odveden u posve drugi energetski izražajni smjer, ali tu je Toby Hitchcock, koji svojim polom opet kremenito oživljava west coast AOR princip. Dakle, album zapravo zvuči pola američki i pola skandinavski.
Na albumu se izdvaja skladba Tear Down The Barricades. Ovdje se izdašno iskri melodični hard rock skandinavske škole, koji crpi inspiraciju od pionira Rainbow. Vodeća gitarska fraza to nikako ne može sakriti. Melodični purizam strogih klasičnih postavki naglašen je čak i melodičnim trzanjem po jednoj žici preko pojedinih gitarskih fraza, što je pravilo heavy metala, ali silno dobrodošlo osvježenje albuma “Mercury’s Down”. Nevjerojatna je pak sama činjenica izražajne snage Hitchcockove figure, jer u refrenu opet odvede komad posve u “west coast” sferu. Takvu energiju i princip ponavlja naslovna skladba, koja zaključuje album. A Different Drum je skladba u smislu dvaju različitih pristupa ovog albuma saveza Martensson – Hitchcock, odlične kemijske privlačnosti, koja zadržava najviše euro prizvuka i time posljedično tipičnog scandi hard rock začina.
Takav album ne skriva ni minuse. Prvi je taj da se radi o umjetno stvorenom savezu suradnje dvaju glazbenika, koji su tijekom nastajanja albuma komunicirali uglavnom putem e-maila, slanjem mp3 uzoraka. Zato na albumu nema punorazvijenog osjećaja dinamike i stvarnijeg prelijevanja raspoloženja, usprkos tome što je Hitchcock izuzetno fokusiran u svom poslu, a “ubije” svojom briljantnom potkovanošću konačno svakog skeptika najkasnije u udarnoj melodramatičnoj pol-baladi One Day I’ll Stop Loving You, koja pokazuje i šansonijersku snagu pjevača. Rad dvojice je naravno ograničen u raznolikosti, pogotovo ako si uhvaćen u AOR kalupe. Ako nema osjećaja da je na albumu prisutan bend, teško je postići optimum uvjerljivog djelovanja same energije koja je zarobljena na zvučnom nosaču. Tu dakle dolazi do izražaja onaj minus, kada uključivanje Martenssona djeluje više kao dobro plaćena narudžba od strane Frontiers Records. Naravno, prije svega je riječ o prvijencu Tobyja Hitchcocka, što nije nužno najbolje. Čovjek je naime toliko žedan dokazivanja da vokalom u trenucima već prilično pretjerano puni raspoloživ prostor u skladbama. Tako često “pregazi” gitarske ukrase, čak i izlazna solaža u skladbama. Zato je ovaj, inače vrlo kvalitetan i svakog kušanja vrijedan uradak, nešto teže probavljiv album, za slušanje malo zahtjevniji i teže se pali na prvu loptu.
Kako god okrenem, “Mercury’s Down” je silno lijep uradak. Zanimljiv će biti svima koji se palite na west coast AOR princip. Naravno, ova se rečenica čita kao da je AOR u fokusu masa i napisan 1987., ali namijenjena je barem onoj šačici danas preživjelih kojima je ta glazba prirasla srcu. Ni “Mercury’s Dawn” vas nikako neće ostaviti ravnodušnima. Toby će pak navodno uskoro biti odlučnije zaposlen, jer bi se prema najavama izdavača Frontiers Records njegov poslodavac Jim Peterik iduće godine trebao vratiti na scenu s novom pločom Pride Of Lions. U međuvremenu si možete učinkovito krajšati vrijeme uz “Mercury’s Down”.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 8.0 / 10
Popis skladbi:
1. This Is The Moment
2. Strong Enough
3. How To Stop
4. Let Go
5. One Day I’ll Stop Loving You
6. I Should Have Said
7. If It’s To Be (It’s Up To Me)
8. Just Say Goodbye
9. Summer Nights In Cabo
10. Tear Down The Barricades
11. A Different Drum
12. Mercury’s Down
Glazbenici:
Toby Hitchcock – vokal, prateći vokal
Erik Martensson – svi instrumenti
