Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Camel
Izdavačka kuća: Camel Productions
Izdanje: 1999
Ocjena: 5/5
Već i letimičan pogled na naslovnicu odaje da su Camel na “Rajaz” ponovno oživjeli izvorni “pustinjski” duh svojih ranih djela predvođenih “Mirage” (1974), na kojima su pojedinačne kompozicije imale prednost pred međusobno povezanim konceptualnim ostvarenjima. Takvim pristupom probudili su zanimanje i kod svih onih koji nisu vjerovali da su se na konceptualnim remek-djelima “Dust And Dreams” (1991) i “Harbour Of Tears” (1996) gotovo vratili na razinu svojih najboljih dana. S “Rajaz” su Camel dokazali da za njih više ništa nije nemoguće i da neka rana djela, barem što se tiče atmosfere i intenziteta, ne samo da mogu dosegnuti nego i nadmašiti, a to je nešto što je u to vrijeme jedva kojem od njihovih suvremenika uspjelo. Andy Latimer, gitarski majstor i dugogodišnji vođa sastava, ovaj je put uspio ispuniti sve svoje glazbene i poetske vizije vezane uz iskonsko naslijeđe grupe.
“Rajaz” ovaj put, za promjenu, nije zamišljen kao konceptualni album, no pojedine skladbe na njemu sve vrijeme povezuje iznimno tajanstvena orijentalna atmosfera, prožeta zanimljivom poezijom, koja slušatelju u tren oka dočarava slike beskrajnih pustinjskih dina, devinih karavana i arapskih legendi, a pred kraj albuma pred njim oživi i duh legendarnog Lawrencea od Arabije. Glavni izvor te nevjerojatne orijentalne atmosfere, koja slušatelja odvodi daleko, prema prostranim širinama, jest to što je većina glazbe nadahnuta tragovima i načinom kretanja devinih karavana, kojima su jahači cijelo vrijeme zadavali točno usklađen ritam dok su putovali kroz beskrajne pustinje. Tako se većina metričkih shema na albumu podudara s ritmom kretanja devinih karavana. Riječ je o ritmu uz koji su putnici lakše pronalazili izlaz iz pustinje i stizali do zasluženog cilja. Upravo je takva i glazba te atmosfera ovog “pustolovno” začinjenog albuma, koji slušatelja preko čas smirenih i sanjarskih, čas dramatičnih i melankoličnih simfonijskih valova, prožetih obiljem orijentalnih ljestvica, drži u zanosu od početka do kraja. Andy i njegova ekipa ovaj su put ponovno nadmašili i najluđa očekivanja jer je riječ o još jednom albumu koji “raste” sa svakim novim preslušavanjem i zrači izuzetnom razinom zrelosti.
Pojedine su skladbe kao i obično odlično strukturirane i aranžirane, pune nepredvidivih obrata, a opet prožete melodičnošću. Svi oni kojima se “Harbour Of Tears” činio malo previše melankoličan i poetičan, na “Rajaz” će opet doživjeti više dramatičnih i nepredvidivih instrumentalnih dionica, tipičnih za klasične Camel, nego što su si mogli zamisliti. Ova verzija Camel, koju su uz Latimera i basista Colina Bassa činili još povratnik Ton Scherpenzeel (Kayak) na klavijaturama, Dave Stewart (ex-Fish) na bubnjevima i Barry Phillips na čelu, stvorila je album prožet iskrenom orijentalnom atmosferom, koju ponajprije stvara Andyjevo suptilno klizanje po pentatonskim ljestvicama, često poduprto odličnim simfonijskim aranžmanima na klavijaturama i intenzivnim ritmom. Većinu djela obogaćuje i izvrstan Latimerov vokal, koji je kao pjevač do tada dosegnuo novu razinu samopouzdanja. Ako se tome uopće može vjerovati, produkcija je bolja nego ikad prije i ovaj put kristalno čisto razaznajemo pojedine instrumente; posebno bogate tonove Colinove bas-gitare.
U album nas uvodi odlični instrumental “Three Wishes”, koji donosi stupnjevit i spor uvod na prostranim zvučnim zavjesama, isprepletenim s Andyjevom slide gitarom koja izvlači njegove prepoznatljive, jecajuće zvukove. Nakon toga se krhka uvodna melodija preko moćnih gitarskih dionica i klavijatura, osobito u interakciji moogova i hammondica, prelijeva u sanjive harmonije između ta dva instrumenta. Brojni efekti na klavijaturama uz napeti, jazzom obojeni ritam sve vrijeme pojačavaju iskonsku orijentalnu atmosferu, koja doživljava vrhunac u čarobnim, pentatonski postavljenim dionicama na Andyjevoj gitari.
Ta se izvrsna kompozicija izravno prelijeva u dramatični “Lost And Found”, u kojem svjedočimo jednom od najboljih trenutaka na albumu. Ovdje osjetimo da je Andyjev vokal dosegnuo novu razinu intenziteta, i premda mu je boja glasa i ovaj put nevjerojatno slična boji glasa Davida Gilmoura (s kojim ga, uostalom, povezuje i srodan pristup sviranju gitare), ima i vlastiti, prepoznatljiv pristup. I ovaj put atmosfera skladbe stalno raste preko njegovih epski obojenih dionica na gitari, koje se majstorski prepleću s odličnim nastupima na klavijaturama. Ritam se atmosferom gotovo skladno podudara s kretanjem devine karavane koja u pijesku otkriva davno zaboravljeno blago. I ovaj put Andy obilato koristi slide efekt kojim skladbu dovodi do završnog klimaksa.
Slijedi napeti “The Final Encore”, čiji uvodni, stupnjevit ritam, isprepleten brojnim zvučnim efektima i dramatičnim zborskim vokalnim pratnjama, stvara pomalo jezivu atmosferu koja me osobno pomalo podsjeća na onu pred kraj filma Otimači izgubljenog kovčega. To se tajanstveno i jezivo valovanje iznenada prelijeva u iskonsku orijentalnu atmosferu, u kojoj Andyjeva uporaba pentatonskih ljestvica, u spoju s brojnim aranžmanima na klavijaturama, za sobom povlači ritam “devine karavane”. Kad upadne i njegov melankolični vokal, ukupna atmosfera postaje izrazito tužna. Brojni efekti na klavijaturama i udaraljke sve vrijeme drže srednji tempo sve dok u srednjem dijelu ne nastupi nagao simfonijski prijelaz, u kojem dolazi kataklizma ukusnih aranžmana i nekoliko sanjivih gitarskih solaža.
Naslovni “Rajaz” otvara se smirenim, baladno postavljenim uvodom na akustičnoj gitari, u kojem je opet u prvom planu Andyjev vokal, pun melankoličnog patosa. U pozadini se na prekrasan način prepleću orkestralni aranžmani, koje dodatno obogaćuje domišljat unos čela. Nakon majstorske dionice na akustičnoj gitari i krasnih aranžmana na flauti, klavijaturama i čelu, djelo prelazi u dramatičan, sanjarski tempo, kojemu ritam “devinih koraka” daje smjer, osobito preko Colinove bas-gitare. Andyjeve vragolije na slide gitari sve vrijeme dižu atmosferu od neizrecive melankolije do veličanstvenih otkrovenja iskrene orijentalne magije. Najbolje, međutim, dolazi nakon gotovo sanjivog upada majstorske gitarske solaže, koju majstor prekrasno utkiva u središnju melodiju i tako iz odličnog ostvarenja stvara remek-djelo.
“Shout” je najspokojnije, a vjerojatno i najmelankoličnije djelo na albumu. U osnovi je to razmjerno jednostavna akustična balada koja u pozadini nosi brojne lijepe orkestralne aranžmane, jednostavan ritam i Andyjev emocijama prožet vokal. Camel ovdje ponovno lijepo pokazuju da su odlični i na skladbama manje složenih struktura, koje su sposobni podići na višu razinu pomoću izvrsne atmosfere i neopisive ljepote pojedinih aranžmana.
“Straight To My Heart” je još jedno vrlo melankolično djelo, u kojem Andy u tekstu opisuje svoje djetinjstvo. Kompozicija je smirena i puna majstorovih melankoličnih, bluesom obojenih i složeno građenih dionica na gitari. Čista nirvana nastupa u njezinu drugom dijelu, gdje uključuje još jednu odličnu gitarsku solažu, koja je tek uvertira u prave simfonijske snove kad tu solažu dodatno nadogradi i u nju upadnu svemirske teksture klavijatura, što je inače jedna od zaštitnih odlika grupe, a ipak nikad ne prestaje oduševljavati i izazivati trnce.
Slijedi “Sahara”, jedan od najboljih instrumentala koje su ikad snimili, uz koji će uživati i svi ljubitelji jazzovskih improvizacija. Ovdje nas Camel bogatim orijentalnim valovanjima nose u naručje moćnih dina kraljice pustinja. U uvodu oduševljava majstorska uporaba udaraljki, bogate zvučne zavjese na klavijaturama te iznimno krhka i melodična linija Andyjeve gitare, koju on svira s nevjerojatnom mekoćom. Sanjive gitarske dionice koje slijede takve su da se prste poližeš, dok veličanstven sloj klavijatura sve vrijeme diže atmosferu do dramatičnog klimaksa, nakon kojeg slijedi sanjivi orijentalni dio, jedna od najveličanstvenijih instrumentalnih sekcija u njihovoj karijeri. Andy preko malog mora gitarskih dionica i klizanja po pentatonskim ljestvicama neprestano oživljava pustinjske dine, dok orkestralni aranžmani i napet ritam stvaraju čistu pustolovnu fantastiku koja ni najmanje ne popušta u stvaranju nezaboravne atmosfere.
Veliki finale i najbolje djelo na albumu, koje nas dovodi do kraja pustolovine, bez sumnje je epsko remek-djelo “Lawrence”, posvećeno legendarnom Lawrenceu od Arabije i njegovu duhu koji je (kako se Andy poetično izrazio u tekstu) ostao “zakopan u pustinjskom pijesku”. Dramatične zvučne zavjese i efekti na klavijaturama u uvodnom dijelu stvaraju tajanstvenu atmosferu, nakon čega slijedi konačno “otkrovenje” u iznimno melankoličnoj sekciji, koja ponovno budi “duh nikad zaboravljene legende”. Andyjev melankolični vokal poduprt je svemirskim klavijaturama i nizom čarobnih gitarskih dionica koje će očarati svakog ljubitelja tog instrumenta. Njegova solaža u drugom dijelu odsvirana je s takvim žarom i srcem da se ne može opisati običnim riječima. Završna sekcija, u kojoj se prepleću jecajuće gitarske solaže i moćni slojevi klavijatura, dočarava jedan od najljepših i najveličanstvenijih završetaka nekog njihova albuma. Unatoč neizrecivoj melankoliji koja prožima cijelu kompoziciju, ona je prožeta i veličanstvenošću te zrači pobjedom ljudskog duha nad svim preprekama; u ovom slučaju nad pustinjom, koju je naposljetku uspio svladati i stići do željenog cilja.
“Rajaz” je još jedno epsko remek-djelo zadivljujuće magije kojim su Camel i najskeptičnije uvjerili da su se krajem 90-ih konačno vratili tamo gdje su već nekad bili – na sam vrh simfonijskog prog rocka, gdje su zauzeli upražnjeno prijestolje koje nije uvjerljivo uspjela popuniti ni nova generacija sastava, od kojih je većina odrasla i slušajući tu legendarnu grupu. Ono što je kod “Rajaz” najnevjerojatnije jest da je riječ o jednom od njihovih najboljih albuma, posve ravnopravnom klasicima, na kojem su dosegnuli još jednu novu razinu zrelosti, a da se nisu odrekli svog izdaleka prepoznatljivog zvuka. “Rajaz” te poziva na nezaboravno glazbeno putovanje, i ako bi želio doživjeti iskrenu pustinjsku pustolovinu na devinim leđima, ovaj je album pravo rješenje za tebe, jer koji je drugi sastav prikladniji za taj pothvat od onoga koji nosi ime tvoje jahaće životinje.
Postava
Andy Latimer – vokal, gitara, flauta, klavijature, udaraljke
Colin Bass – bas-gitara
Ton Scherpenzeel – klavijature
Dave Stewart – bubnjevi, udaraljke
Barry Phillips – čelo
Produkcija
Andrew Latimer
Popis skladbi
1. Three Wishes (6:58)
2. Lost And Found (5:38)
3. The Final Encore (8:07)
4. Rajaz (8:15)
5. Shout (5:15)
6. Straight To My Heart (6:23)
7. Sahara (6:44)
8. Lawrence (10:46)
Trajanje albuma: 58:06
