Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Cvetličarna MediaPark / Slovenija
Datum koncerta: 14.03.2011
Broj posjetitelja: 600
Cijena karte: 25,00€
Švedska power metal senzacija Sabaton, koja posljednjih nekoliko godina strmoglavo raste u popularnosti, kod nas je već nastupila, doduše pomalo stidljivo, a ovaj put pozornicu Cvetličarne prvi su put zauzeli kao headlineri, u sklopu turneje World War Tour 2011.
Pohvale ovaj put idu organizatorima što su za prvi support pozvali domaći sastav, ovaj put postojnske Divine Illusion, koji su se i glazbeno prilično dobro uklopili u paket. Divine Illusion nisu se uplašili nešto šire publike od one na koju su navikli i u dobrih pola sata samouvjereno su odsvirali isključivo autorske komade s EP-a Genetic. Pohvalno je da su se dečki odlučili na takav korak, jer je njihov autorski materijal više nego dovoljno dobar, a možda su tim potezom dobili i koji fan više, budući da mi barem prisutna publika nije bila poznata kao ona koja redovito ide na koncerte domaćih bendova.
Sabatonu ovaj put definitivno ne treba zamjeriti glazbeni ukus, jer na njihov poziv kao predgrupa na turneji nastupa legendarni francuski heavy metal sastav Nightmare, koji je dojurio iz francuskog Grenoblea. Bend se može pohvaliti tridesetogodišnjom karijerom, koju unatoč dvanaestogodišnjoj stanci (1987-1999) bogati sedam odličnih studijskih albuma nabijenih udarnim heavy/power metalom. Pravi je užitak bio konačno čuti kvalitetnu predgrupu, jer nam bubnjiće pred headlinerima obično siluju glazbeni nakazni, koji bi uz rijetke iznimke trebali ostati u svojim garažama do kraja karijere. Nightmare su srećom potpuno druga priča, jer su u tri četvrt sata pošteno zagrijali već lijep broj ljudi okupljenih ispod pozornice. Energični i karizmatični frontmen Joe Amore više je nego uspješno animirao i poticao publiku, koja ga je oduševljeno pratila, a niski frontmen dinamično je iskoristio svaki centimetar pozornice. No i najživlje klaunovstvo bendu ne koristi ako iz grla ne dođe pravi glas, a Joe se više nego iskazao vulkanskim vokalom dostojnim najvećih imena heavy metala. Jasno se čuje da je Joe odrastao uz glasove velikana poput Ronnieja Jamesa Dija, Geoffa Tatea, Brucea Dickinsona i Biffa Byforda. Svom fenomenalnom rasponu, koji seže od epskih napjeva dostojnih Dija, preko blago prljavih rock linija koje podsjećaju na Biffa, sve do visoko vrisnutih “air-raid” sirena tipa Dickinson, dodao je i grubost i sirovost režača Chrisa Boltendahla. Svojim unikatnim i fantastičnim vokalom predstavio se kao beskompromisni general svoje instrumentalne vojske, koja je pucala i sjekla razigrane i razorne power metal linije koje su pogodile pravo mjesto. Nightmare su ispravno iskoristili svoje odmjereno vrijeme i poveli nas kroz sve albume svoje diskografije, s naglaskom na još aktualni album Insurrection (2009), a vrhunac je njihov nastup dosegnuo u fenomenalno izvedenom poklonu preminulom Diu, fantastično odrađenoj klasici Holy Diver, u kojoj je zablistao prije svega Amore i dokazao da je vokalist od pravog tijesta! Nightmare su bili jako dobro i izuzetno ugodno iznenađenje, jer tako kvalitetnu predgrupu doživimo tek rijetko, a samouvjerenim i istinski energičnim nastupom sigurno su si učinili veliku uslugu i dobili lijep broj slovenskih fanova.
No te je večeri bila važna samo jedna grupa, što je bilo kristalno jasno već kad si se razgledao po dvorani, jer je bilo teško pronaći majicu na kojoj se ne bi šepirio natpis Sabaton. Teško je povjerovati da je bend u samo nekoliko godina tako proširio svoju bazu fanova. Podsjetimo se – Sabaton su 2007. nastupali kao predgrupa Grave Diggera i Theriona i rijetki smo ih tada poznavali. Danas, četiri godine kasnije, Sabaton se mogu pohvaliti opsežnom svjetskom turnejom i zavidnim brojem vjernih fanova, koji su očito još prilično mladi. Ako ti fanovi s grupom ostanu i dalje, Sabaton se nemaju čega bojati. A nakon koncerta Sabaton postaje jasno i zašto je tomu tako, jer energičniji i pozitivnije nastrojen koncert nećete tako lako naći. Publika stisnuta ispod pozornice podivljala je već kad je iz zvučnika zagrmjela klasika Europea The Final Countdown, koja već dulje vrijeme služi kao intro za dolazak grupe na pozornicu. A kad u maskirnim bojama uniformirani Sabaton umarširaju na pozornicu, publika se do kraja otkači. Dečki pak zadovoljno, sa širokim osmijesima na licima, naliju benzin u tenkove, opašu bajunete i bez milosti se upuste u vihor Drugog svjetskog rata. Sabaton naime prilično neklišejski, barem što se power metala tiče, pripovijedaju epske priče o krvavim okršajima Drugog (i Prvog) svjetskog rata i upravo se u toj tematici krije glavni čar grupe. Na tekstovima, koji su lijep poklon momcima koji su svoje živote ostavili na bojnim poljima diljem svijeta, naime sjajno počiva glazba, koja je bogata, puna, zarazno melodična i agresivna kad to treba. Sabaton karizmom i visokoenergičnim pristupom publiku u tren napune zaraznom energijom, koja s pozornice valja prije svega iz glasnica karizmatičnog frontmena Joakima Brodena. Epskim, visokoletećim i u tren zapamtljivim refrenima publika dodaje svoj rik, a eksplozije se pale jedna za drugom. Fanovi jedu iz ruke grupi dok im ova servira razarače ohlađene osvetom, poput Cliffs of Gallipoli, Attero Dominatus, Panzer Battalion i drugih. Nijedan komad nije zanemaren i fanovi gotovo fanatično zajedno s Joakimom otpjevaju ratne stihove. Simpatično zafrkantski Joakim odlično se snalazi i u međunagovorima, a izuzetno je čvrsta i instrumentalna podloga njegovu grlenom vokalu. Štoviše, grupa se ovaj put pokazala nevjerojatno dobro, jer je bubnjar Daniel Mullback samo dan prije ljubljanskog koncerta natrgnuo Ahilovu tetivu, a na njegovo je mjesto hrabro uskočio nightmareovski bubnjar David Amore, koji je tako imao samo jedan dan da nauči materijal. I svoje je odradio s odlikom, prijelaze je pikirao kao štuke, a po bas bubnjevima udarao kao B52 bombarder. I na mjestu gitarista Sabaton su predstavili privremenu svježu snagu, jer je linije odstrijeljao Frederic Leclercq, inače basist nintendo metalaca Dragonforce. Grupa je, potaknuta energičnom publikom, iz sebe iscijedila još više, a za kraj ponudila razornu klasiku Primo Victoria te zabavni, zafrkantski poklon metalu Metal Medley s Metal Machine i Metal Crüe blizancem, tijekom kojeg je razigrani Joakim u publiku bacio i svoje poderane hlače i pokazao svoja bedra. Katkad se umjesto zlobnog, rikućeg režanja i opjevavanja sotone prilegne i nešto lakše, a Sabaton su točno to – jedan veliki žur. A ako mladež s njima počne slušati metal i možda na temelju odličnih tekstova čak i pouči o junaštvu nedavne povijesti, utoliko bolje.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
SABATON: The Final Countdown / March To War (taped intro) 1. Ghost Division 2. Uprising 3. White Death 4. Cliffs of Gallipoli 5. 40:1 6. Rise Of Evil 7. Attero Dominatus 8. The Price of a Mile 9. Saboteurs 10. Panzer Battalion —dodatak— 11. Coat Of Arms 12. Primo Victoria 13. Metal Medley NIGHTMARE: 1. A Thrill Of Death 2. The Gospel Of Judas 3. Eternal Winter 4. Messenger Of Faith 5. Holy Diver 6. Wicked White Demon 7. Cosmovision 8. Legions Of The Rising Sun 9. Trust A Crowd
Galerija slika
