Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Metallica
Izdavač: Vertigo Records
Izdanje: 1986
Trajanje: 54:45
Ocjena: 5/5
Metallica su bogovi! Pa, barem su u osamdesetima bili neprikosnoveni despoti metala, a zasluge za to nikako ne pretjeranu hvalu treba pripisati nizu izvanrednih ploča koje su pokazivale izniman talent, nadahnutost, a prije svega to da tadašnji mladci posjeduju malo manje arogantne mlakosti od one koju danas servilno serviraju u uši naivne mladeži. Pustimo to! Radije se posvetimo punini sočnog tkiva ploče zbog koje je mnogi kritičar ostao bez riječi, a mi malo stariji (ili barem naznačeno starkelavi) ljubitelji žešćih zvukova mogli smo se uživajući prepustiti stadnom veličanju najvećeg metalskog benda našeg vremena. Bili smo upleteni u niti većih glazbenika koji su držali svijet u svojim rukama, a remek-djelo koje je opčinilo svijet zove se Master Of Puppets. Metallica je umjesto malih koraka napravila samo tri golema skoka kako bi postala središnja os metalskog svijeta.
Nedvojbeno metal ne bi bio ovakav kakav jest da se četvorica mladaca nisu već ubrzo nakon izvanrednog proboja ploče Kill ‘Em All, koja je ugledala svjetlo dana 1983., umjesto na blještave frizure, tonu bezveznog kožnjaka i pozerskog naklapanja odlučila za brušenje svojih glazbenih vještina.
https://www.youtube.com/watch?v=_z-hEyVQDRA
Duša skupine oblikovala se postupno i uz garaški koncertni rad. James Hetfield razvio je svoj prepoznatljiv ritmički odnos muževnog milovanja s gitarom, a potkrijepio ga je izvanrednim hrapavim baritonom. U ono vrijeme na prste jedne ruke mogli ste nabrojati gotovo sve solističke talente koji bi umjesto brzoprstog sviranja i sonične masturbacije bili sposobni u vaše uši uliti solaže koje bi ondje i ostale. Metallica je takvog genija imala, a ime mu je bilo (i još uvijek je) Kirk Hammett. Za bubnjevima se dokazao izvanredni gromovnik i provokator Lars Ulrich, a metalski trendseter paklene četvorke bio je basistički inovator Cliff Burton. A ova je ploča kolosalni monument koji, poput labuđeg pjeva Burtona, kojemu je ubrzo nakon toga u autobusnoj nesreći tragično prekinut život, stavlja u prvi plan sve kvalitete thrash metalskog klasika i bezvremenski sladak žari i danas – dobrih četvrt stoljeća kasnije.
https://www.youtube.com/watch?v=VzD0cOqOsmY
Korak naprijed od prethodne izvanredne ploče Ride The Lightning, koja je potresla glazbenu scenu samo dvije godine ranije, učinjen je u smjeru izvanrednog niza tekstova, epski čvrste glazbe i masne produkcije, a Metallicina treća ploča zabila se u sam vrh glazbenih ljestvica, iako je dobila vrlo rijetko radijsko emitiranje. Metallica je nadmašila samu sebe time što nije kroTila svoj nalet harmoničnog gnjeva i srčanosti, koji iz zvučnika zagrmi već s uvodnom akustičnom poslasticom intra skladbe Battery i najavljuje božansko 55-minutno hodočašće svijetom gotovo epskog progresivnog thrasha. Svaka skladba na ploči djeluje do kraja uvjerljivo i predstavlja svoj vlastiti vrhunac polusuhog. Batterry ima slatko romantičnu atmosferu početka koja, nakon što izvene uvodni zvukovi akustike, na plamen ulije galone srčanog kerozina. Skladba mijenja tempo kao da Hetfield i družina pokušavaju postaviti novi rekord u ubrzavanju. “Lashing out the action, returning the reaction / Weak are ripped and torn away / Hypnotizing power, crushing all that cower / Battery is here to stay / Smashing through the boundaries / lunacy has found me / cannot stop the Battery / Pounding out aggression / turns into obsession / cannot kill the Battery / Cannot kill the family / Battery is found in me” slatka je rječitost kojom Hetfield uvjerava već na prvu loptu, a dodatni argument za beskrajni DA je niz fenomenalnih i smisleno smještenih solaža. Beskompromisnost se nastavlja u bombastičnom hitu svog vremena – naslovnoj skladbi Master Of Puppets. Gotovo je nemoguće shvatiti da nas Metallica daruje nevjerojatnih osam i pol minuta gnjeva. “Master of Puppets I’m pulling your strings / Twisting your mind, smashing your dreams / Blinded by me, you can’t see a thing / Just call my name, ’cause I’ll hear you scream / Master” grmi ljutiti Jamesov vokal, koji kao veliki propovjednik obračunava s ovisnostima i upinjanjem ljudi u okove suvremenog dobrovoljnog robovanja. Srce zaigra nakon drugog refrena, kad se Hammett i Hetfield spoje u golemi melodični kolos i bljuju serije slatkih gitarskih tonova. Lirika dobiva mračne prizvuke i nastupa vrijeme za ponovni furiozni obračun sa serijom mračnih demona pošasti, da bi se potpuno zaboravilo na vrijeme. Skladba se, unatoč duljini, ni na trenutak ne vuče, gotovo prebrzo prođe, a vi se odjednom nađete u svijetu kratke priče Shadow Over Innsmouth ispisane iz pera zlokobnog i demonski privlačnog pisca H.P. Lovecrafta. The Thing That Should Not Be zareže u bit sporim i srednje tečnim tempom kako bi Metallica opisala svu klaustrofobičnost Lovecraftove borbe s nezemaljskim legijama bića tame. Ključ spasenja je vjera u vlastito unutarnje svjetlo. “Not dead which eternal lie / stranger aeons Death may die / drain you of your sanity / face The Thing That Should Not Be” poziva na obračun s nesvetim utvarama, da bi se zaplovilo u novelu Kena Keseyja Let iznad kukavičjeg gnijezda. Savršena kombinacija božanskih gitara, teškog i milujućeg basa i krasnog odjekivanja bubnjarskih opna dočarava novu vinjetu od droga razbistrenog mentalnog horizonta skladbe Welcom Home (Sanitarium). “Welcome to where time stands still / No one leaves and no one will / Moon is full, never seems to change / Just labeled mentally deranged / Dream the same thing every night / I see our freedom in my sight / No locked doors, No windows barred / No things to make my brain seem scarred”d here, Greeting Death / He’s yours to take away” pojačava ljepotu osjećaja uzvišenosti, a nakon hrane za mozak nastupa još hrana za uši i dušu s debelim slojevima glazbenosti. Manje središnji, ali nikako najslabiji dio Metallicine ponude je skladba Disposable Heroes, koja u osam minuta pojačava čvrsti čelični stisak uistinu izvanrednim Ulrichovim bubnjanjem, a nadvlada protuničkog osjećaja umjesto zataknuća cvijeća za šešire vojnika bira izravniji muževni poziv na podizanje srednjih prstiju uz kritiku sustava koji mlade i zdrave dečke iskorištava kao branik svojih truhlih ideala. “Soldier boy, made of clay / Now an empty shell / Twenty one, only son / but he served us well / Bred to kill, not to care / Do just as we say / Finishe najavljuje budućnost i skladbu One još prije njezina vremena. Nastavak ne jenjava strast, jer Leper Messiah, u kojem Metallica pokazuje posve svjež set melodike i talenta za spajanje kritike s većim tekstopisanjem. Vrijeme je za naklon gubavim spasiteljima kako bismo bili dionici jednog od glavnih briljanata ploče – nevjerojatnog instrumentala Orion, kojim dečki nadmašuju sva prethodna do srži potrošena očekivanja. Osam minuta bez nepotrebnog trošenja energije riječima govori više nego mnogi kompendij znanja, s nabrijanim muzikalnim izljevom osjećaja. Struktura komada je kompleksna, a kralježnica skladbe učvršćena je u distorziranoj naelektriziranoj međugalaktičkoj tračnici minimalističkog, ali efikasnog Burtonova basa. Nekoliko tonova kao taktonski prijelom lijepi niz izvanrednih solaža i brutalne dinamike u jednu cjelovitu masu, tako da smo u sredini skladbe dionici jednog od najboljih basističkih izljeva solističke genijalnosti. Srce se pjeni i trga čim pomislimo da je ovaj izvanredni glazbeni vizionar i pjesnik preminuo samo nekoliko mjeseci nakon izlaska ove ploče, a Orion predstavlja najljepše posvećenje životu i radu ovog važnog utemeljitelja suvremenog metala. Završno djelo ovog putovanja sažeto je u biser klasike thrasha Damage, Inc., gdje je uz čvrsti gitarski staccato briljirao danski talent za bubnjevima – gospodin Lars Ulrich. Petominutna stampeda drobi sve pred sobom. “Fuck it all and fucking no regrets / Never happy endings on these dark sets / All’s fair for Damage Inc. you see / step a little closer if you please” poziva u prve redove najhrabrije, a trud je nagrađen do posljednjeg refrena i posljednjeg izvijanja pošastnih gitarskih rifova koji slatko grme i zahvaljujući profinjenoj produkciji Flemminga Rassmussena, čovjeka koji je za Metallicu učinio ono što je Rubin učinio za Slayere.
https://www.youtube.com/watch?v=6stlBbXCD7I
Monolit junačke prošlosti, hrskavo krasni Master Of Puppets predstavlja svojevrsnu razdjelnicu i oproštaj od podzemlja pločom And Justice For All. Metallica nikad više nije bila tako čvrsta kao u godini Burtonova odlaska s fizičkog svijeta – barem ne karakterno i duševno, jer su godine, koje su donijele novčani blagoslov, oplijenile skupinu smisla, gnjeva i, što je najgore, iskrene i zagrijane glazbenosti, zbog koje se Master Of Puppets može shvatiti kao predzadnje djelo iskonske nadahnutosti i čiste biti genijalnosti. Metallica ovdje predstavlja temeljni kamen za buduće naraštaje glazbenika zbog svoje iskrene srčanosti, garaštva, a prije svega zbog iskrene vjere u metal. Bili su mladi, kipjeli su od ambicija, da, bili su pomalo naivni, ali su imali set tako rušilačkih glazbenih ideja zbog kojih barem moj glazbeni svijet i percepcija slušanog nikad više nije mogla biti ista kao prije. Metallica je donijela katarzu, artizam, transcendenciju te nadahnjujuću snagu i smisao u moj svakodnevni život, a za taj neprocjenjivi dar mogu im se, unatoč kasnijim razočaranjima, samo iskreno zahvaliti i čuvanjem sjećanja na vremena kad su po zemlji još hodali bogovi metala, obredno i još uvijek prilično često uronim u more zvukova klasika moje mladosti – ploče Master Of Puppets. Sve ostalo mogu biti samo blijede aproksimacije i truli nadomjesci!
Postava
James Hetfield – vokal, ritam gitara, akustična gitara
Kirk Hammett – solo gitara
Cliff Burton – bas, prateći vokal
Lars Ulrich – bubnjevi
Produkcija
Metallica & Flemming Rasmussen
Popis skladbi
1. Battery
2. Master of Puppets
3. The Thing That Should Not Be
4. Welcome Home (Sanitarium)
5. Disposable Heroes
6. Leper Messiah
7. Orion (Instrumental)
8. Damage, Inc.
