Razgovor s Društvom mrtvih pesnikov na Ortofestu (2009)
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Orto bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 13.04.2009
Broj posjetitelja: 30
Cijena ulaznice: 9,00€
Nastup grupe Društvo mrtvih pesnikov DMP na Ortofestu 2009., koja ove godine slavi 21. godišnjicu postojanja, došao je kao naručen za začinjanje uskrsnog ponedjeljka, koji bi se trebao nužno provesti u prežderavanju tvrdo kuhanih jaja, šunke u tijestu i vina. Da ne bih nabubrio od svega tog zla, podvio sam rep među noge i brže-bolje pobjegao u učmalost večeri kakvom se može pohvaliti samo noćni život u Ljubljani. A destinacija koja te spašava iz neprilike je, kao i uvijek, standardni Orto Bar. U ovogodišnjem travnju već jubilarne desete godine zaredom, koliko ih je nabrojao Ortofest, Orto Bar na taj način zasigurno i dalje ostaje jedna od življih lokacija glavnoga grada.
Ovaj put su se u njemu oglasili DMP. Nažalost, malo nezgodan termin, jer su završili u posve praznom prostoru. Jedva između 20 i 30 ljudi. Za rock grupu s bogatim glazbenim iskustvom, nakupljenom kilometražom, usponima i padovima kroz karijeru, kojima su obilježili slovensku glazbenu scenu, zacijelo neugodna situacija.
Grupa nije više imala vremena čekati da se Orto možda barem još malo napuni. “Dobro došli na privatnu zabavu!” pozdravio je nazočne Alan Vitezič, pjevač, gitarist i klavijaturist grupe, čime je nedvosmisleno opisao prazninu koja je duboko zjapila ispod pozornice, a momci su se bacili na posao.
Dečki su tijekom nastupa nadugo i naširoko predstavljali svoj novi studijski album “Vojna in mir” (2008). Vrlo zreo novi uradak predstavili su uživo skladbama Naftalin, Sveče, Superheroj, Slana, Kisik i Trampolin, koje je povezivala veća mjera poskočnosti i opuštene rockerske izravnosti. Recept kratkih, jezgrovitih trikova visoke pjevnosti, bez komplicianja i s tečnom rockerskom vožnjom predstavio je trenutni duh grupe, koja se marljivo drži svog tradicionalnog slatko melankoličnog izričaja, ali s pogledom na zrelu nadogradnju, što osobito izražavaju osobno ispovjedni stihovi dublje naravi u odnosu na poeziju njihovih starijih albuma. Ovom prilikom bih izdvojio osobito mirnije dijelove, poput Komu stoji i posebno baladno Kje (s Alanom za klavijaturama), koji su dočarali tamnije raspoloženje, što je posebno godilo u suprotnosti s inače lepršavom i poskočnom šarolikošću repertoara grupe. Pogotovo kad su uz obavezne uspješnice Me že na da bi te i Rabm dodali i starije 25, Čutm te i završnu Ti si vse, uz koje se probudila i šačica nazočnih u posve praznom Ortu. Grupa je odradila i kraći džem, pri kojem je Alan otišao u backstage “ohladiti” glavu, dok je trojka preostalih našla obilje zabave u rockerskom preustroju poznate narodne Lepa Anka.
Zvuk koji su dočarali dečki iz Novog Mesta u postavi kvarteta Alan Vitezič, Jernej Zoran (gitara), Tomaž Koncilija (bas, prateći vokal) i Marko Zajc (bubnjevi, prateći vokal) bio je doduše lijepo kalibriran, na pravoj rock razini opuštene buke, no uz to mu je osjetno nedostajalo do pravog rock n’ roll “žmohta” upravo toliko koliko je nedostajalo publike pod pozornicom. To su momci nedvojbeno osjetili pa su se od šačice nazočnih nakon sat i 15 minuta i oprostili, napustivši pozornicu bez obaveznog bisa i ostavivši dojam susreta s mnogo rezerve. Barem još kojih 30 znatiželjnih glava trebalo bi im stajati u potporu! Minimalno.
Bez obzira na to što su DMP svojevrsna konstanta slovenske glazbene scene, koja i ne želi tko zna kako zadiviti slovensku glazbenu javnost navikuo na poznati DMP standard, možda bi se ubuduće vrijedilo zamisliti kako začiniti nastup po scenskoj strani, da bi budio više zanimanja, oslobodio još više protoka energije u oba smjera, a ne ponudio samo onu osnovnu platformu razonode rutine kvalitetnog (usklađenog, uigranog) scenskog performansa autorskih djela.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika











