The Secret Language of Birds
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Anderson, Ian
Izdavač: Roadrunner Records
Izdanje: 2000
Trajanje: 59:53
Ocjena: 4/5
“The Secret Language of Birds” treći je samostalni album u karijeri legendarnog škotskog flautista, pjevača i skladatelja Iana Andersona. Ian je među glazbenim zaljubljenicima naravno daleko najpoznatiji kao srce i duša progresivnofolk rock velikana Jethro Tull. Predvodeći ih više od četiri desetljeća, sooblikovao je razvoj nekih od najinovativnijih i najuzbudljivijih glazbenih oblika te istodobno stvorio niz veličanstvenih, vječnozelenih studijskih ostvarenja, pa taj dio njegove glazbene karijere ne treba neko široko predstavljanje, dok je njegov samostalni put procvao tek u drugoj polovici devedesetih vrlo dobrim instrumentalnim albumom “Divinities: Twelve Dances of God” (1995), nakon što je njegov sintetički solo prvijenac “Walk into Light” (1983) bio pravi debakl čije je postojanje danas najbolje zaboraviti.
Ian, baš kao na “Divinities”, i na “The Secret Languages of Birds” nastavlja s utjecajima svjetske (ponajprije orijentalne i mediteranske) glazbe kojom se oduševio još u vrijeme Jethro Tull albuma “Roots to Branches” (1995), što znači da se na albumu može naći obilje etno motiva kroz iznimno šarolike aranžmane na flauti i akustičnoj gitari kojima stvara iznimno toplu, pastoralnu atmosferu, unutar koje nije teško zamisliti krajeve i ljude iz kojih potječu pojedini etnološki zvučni motivi.
Ian je u skladu sa svojim “sveznajućim” glasom još jednom opravdao naziv vrhunskog multiinstrumentalista te odsvirao većinu instrumenata, dok mu je na klavijaturama i harmonici priskočio u pomoć (sada već bivši) Tullov klavijaturist Andrew Giddings. Na nekim skladbama pomogla su i dva stara pajdaša; Ianov nerazdvojni prijatelj i dugogodišnji Tullov gitarist Martin Barre te bivši Tullov i aktualni Fairport Convention bubnjar Gerry Conway. Vrijedi spomenuti i bubnjarsku pomoć Jamesa Duncana, kojega Ian još i danas povremeno koristi na koncertima kad je redovni Tullov bubnjar Doane Perry zauzet.
Naslov albuma inspirirano je živahnim jutarnjim oglašavanjem ptica, koje je obično karakteristično za ljetna doba. Ian kroz “The Secret Language of Birds” dokazuje da, u skladu sa svojim dugogodišnjim renomeom pravog škotskog naturšćika i zaljubljenika u sve što odiše ruralnim, još uvijek ima izniman osjećaj za stvaranje iznimno raznolikih pastoralnih motiva u kojima je presudno njegovo čarobno i posve specifično sviranje flaute. Za razliku od instrumentalnog prethodnika, ovdje se ponovno prihvatio pjevačke uloge i do punine iskoristio snagu svoje iznimne pjevačke karizme i topline, naravno koliko mu je to dopuštao njegov od prijeloma osamdesetih dobrano načet vokalni raspon.
Za svaku je skladbu neukrotivi trubadur napisao i kraći prikaz. Među petnaest skladbi nema ni jednog slabog trenutka, dok neke po kvaliteti izdvajaju čak do te mjere da su opravdano izborile povremeno mjesto u koncertnom Tullovu repertoaru. Ian nas već od prvih taktova naslovne ode jutarnjim pticama pjevicama poziva na šaljivo glazbeno putovanje na kojem ne manjka ruralne romantike i pastoralne topline. Glavni aranžman na flauti, položen na razigranu akustičnu pratnju, doprinosi jednoj od najugodnijih i najrazigranijih pastoralnih skladbica u dugogodišnjoj karijeri tog muškarca. Naravno, na albumu se može naći i niz dramatičnijih i melankoličnijih tvorevina poput primjerice “The Little Flower Girl”, gdje dodatak orkestralnih aranžmana pridonosi iznimno ukusnoj mješavini folka i klasicizma.
“Montserrat”, koja govori o vulkanskim erupcijama na otoku Montserrat, sadrži niz sočnih mediteranskih motiva. U njihovu stvaranju lavovski dio odrađuje Giddingsovo sviranje harmonike s motivima francuske narodne glazbe. U tom se segmentu posebno ističe izvrsni “The Habanero Reel” uz koji nije teško zamisliti podnevno posjedanje po pariškim kavanama, jer sprega flaute i harmonike pridonosi stvaranju nekih iznimno romantičnih i slikovitih mediteranskih aranžmana. Nije nikakvo iznenađenje da se ta oda Ianovoj zaljubljenosti u pikantnu hranu i sadnju feferona tijekom godina više puta našla u ulozi dijela Tullova koncertnog repertoara. Ian više nego uspješno plovi među raznolikim atmosferama, što vrlo lijepo dočarava i “Panama Freighter”, gdje je na izvrstan način uspio spojiti keltski melos i mediteransku toplinu u idealnu harmoniju za koju se brinu temperamentni aranžmani na mandolini, harmonici i flauti.
Od posebno istaknutih tvorevina neka navedem još i iznimno duhovit instrumental “Boris Dancing”, koji je u osnovi odlična parodija na bivšeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina i njegovu naviku da je uvijek rado zaplesao kad je bilo dovoljno votke. Za tu je skladbu Ian dobio inspiraciju kad je na vijestima gledao Jeljcinov predizborni ples uz pratnju nekog lokalnog rock benda. Uz pokrete koji su podsjećali na ritual parenja svibanjskog kukca, najpoznatiji pijanac među političarima bio je crven kao rak i navodno je po završetku svog nastupa zamalo doživio infarkt. Ian je svom “ljubimcu” u čast uspio stvoriti odličnu pastoralnu melodiju s plesnim taktovima i nizom dosjetki iz Barreove riznice gitarskih rifova. Usput je na flauti spretno upleo tradicionalne ruske motive uz koje nije teško zamisliti pokojnog ruskog vođu usred plesa kazačoka.
“The Secret Language of Birds” još je jedan vrlo dobar uradak u režiji progresivnorock ikone, o kojem se može govoriti i kao o nadogradnji instrumentalnog prethodnika “Divinities”. Ian je svoje tradicionalne folk rockerske dosjetke ponovno uspješno spojio s ljubavlju prema svjetskoj glazbi. Taj akustično usmjereni album cijelo vrijeme vrlo uspješno balansira između keltskog melosa i mediteranskog temperamenta, a na svoje će doći i svi ljubitelji razigranih aranžmana na harmonici, jer je Giddings pridonio jednu od najboljih izvedbi u svojoj karijeri. Ian je inače za promociju ovog albuma, koji je izvorno izašao u njegovoj neovisnoj izdavačkoj kući Papillon, potrošio puno energije. Reklamu za njega napravio je već na kraju Tullova albuma “J-Tull Dot Com” (1999), no iznenađujuće, unatoč većoj širini i kvaliteti pojedinih aranžmana, nije doživio takav uspjeh kao instrumentalni prethodnik, koji je dosegnuo čak i prvo mjesto na američkoj glazbenoj ljestvici. Na ograničenom izdanju albuma nalazi se i interaktivni zapis s video intervjuom i videom naslovne skladbe, što će razveseliti sve sljedbenike tog besmrtnog glazbenog diva.
Postava
Ian Anderson – vokal, flauta, akustična gitara, bouzouki, akustična bas gitara, mandolina, udaraljke, pikolo
Andrew Giddings – harmonika, klavir, orgulje, marimba, udaraljke, električna bas gitara, klavijature, orkestralni aranžmani
Gerry Conway – bubnjevi
Darren Mooney – bubnjevi
James Duncan Anderson – bubnjevi
Martin Barre – električna gitara
Produkcija
Ian Anderson
Popis pjesama
1. The secret language of birds
2. The litle flower girl
3. Montserrat
4. Postcard day
5. The water carrier
6. Set aside
7. A better moon
8. Sanctuary
9. The Jasmine Corridor
10. The Habanero reel
11. Panama Freighter
12. The secret language of birds, pt.II
13. Boris dancing
14. Circular breathing
15. The Stormount shuffle