Razgovor s Fishom o šparogama, roditeljskim brigama, filmskoj karijeri i svakako o glazbi (20

Datum intervjua: 03.05.2006

Derek Dick, kojeg bolje poznajemo pod umjetničkim pseudonimom Fish, jedan od glavnih krivaca i koautora bezvremenskog Marillion remek-djela “Misplaced Childhood” (1985), djela koje je u osamdesetima do kraja ustoličilo novu granu rock glazbe, kojoj na tlu Velike Britanije danas kažu “neo progressive rock”. Nakon odlaska iz Marillion, Fish je izdao hrpu vrhunskih studijskih albuma koji su za njega cijelo vrijeme strogo prepoznatljivi. Izuzetan je tip. Pun smijeha i pozitivne energije, kojeg krasi urođeni škotski smisao za humor. Naravno, tresao sam se pred intervju kao šiba na vodi, jer sam se našao oči u oči s glazbenom legendom koju posebno cijenim. Fish je skroman i to, za razliku od mene, nikako ne razglašava na sva zvona. Svojom iskrenošću, smirenošću, ali živahnim i vrlo oštrim jezikom, koji nam je odmah bio nevjerojatno pristupačan, pokazao se kao fantastičan sugovornik kojeg krasi velik osobni intelekt. Fish je veliki ljubitelj prirode, brižan tata, filmski glumac i, kad je to potrebno, nepopustljiv glazbeni perfekcionist.

Aleš: “Zašto si se odlučio za turneju na kojoj uživo izvodiš cijeli Marillion studijski album “Misplaced Childhood”?”
Fish: “Htio sam otići na drukčiju turneju, želio sam promjene i nešto novo. “Misplaced Childhood” smo već svirali 2001. na Fine Club Convenction festivalu i ljudi su mi govorili zašto ne ponovim češće tako nešto. Onda je došla 20. godišnjica izdavanja ovog albuma i rekli smo si, zašto ne bismo iskoristili tu priliku?”

Aleš: “A što je s tvojim solo albumima, izdao si ih mnogo, zadnji prije dvije godine?”
Fish: “Ehm…moj zadnji studijski album “Field of Crows” izašao je 2004., a iduće godine jednostavno nisam osjetio da želim snimiti novi studijski album. Jednostavno nisam našao pravi poticaj. Naprosto je prošlo premalo vremena da bi se nakupile prave ideje za materijal koji bi bio dovoljno kvalitetan da posluži kao temelj za nastanak i stvaranje novog studijskog albuma.”

Aleš: “Svi smo jako oduševljeni što takav kultni album kao što je Misplaced Chidlhood možemo opet slušati uživo na tvojim koncertima! Upravo si izdao dvostruki live album s ove aktualne turneje.”
Fish: “Hvala. Prošle godine sam potpisao ugovor s izdavačkom kućom Snapper Records. Prvo je kod njih izašao dvostruki “best of” album naslova “Bouillabaisse” (u prijevodu: riblja juha), što je uvijek izuzetno dobrodošao potez, jer njime možeš osvježiti, obnoviti, podsjetiti na sebe odnosno istaknuti svoje glazbeno ime na sceni. Toj kompilaciji slijedio je koncertni album s prošlogodišnjeg dijela aktualne turneje na kojoj sviramo cijeli album Misplaced Childhood, naslova “Return to Childhood”!”

Aleš: “Trenutne aktivnosti, osim turneje?”
Fish: “Moja je glavna briga trenutno u vezi s tim ta da se moram brinuti za svoje šparoge kod kuće u vrtu.”

Aleš: “Nekoć si bio i šumar?”
Fish: “Da. Volim vrtove, kod kuće imam veliki vrt o kojem se brinem potpuno sam. Trenutno me brine hoće li se šparoge lijepo razviti iz sjemena koje sam posadio prije nego što smo krenuli na ovu turneju.”

Aleš: “Dakle, veliki si ljubitelj prirode?”
Fish: “Aha. Kad sam se vratio s zadnje turneje, situacija je bila slična. Posadio sam sadnice i sjemenke, a kad sam se vratio s turneje, sve u vrtu potpuno je propalo. Bio sam razočaran pa me zato trenutno jako brine što se događa s mojim sadnicama.”

Aleš: “Jesi li zadovoljan turnejom?”
Fish: “Turneja ide odlično i jako sam zadovoljan njome. Svaki koncert je pun ljudi, a mnogo je i onih koji moju solo karijeru zapravo ni ne poznaju dobro, ali dolaze isključivo na moje koncerte kako bi uživo čuli Misplaced Childhood. Ova turneja je doista uspješna. I jako bih volio imati priliku odsvirati koji koncert i u Sloveniji. U slučaju kao što je moj, kad posjedujem tako velik album kao što je Misplaced Childhood, bilo bi naprosto sramotno da ga samo ignoriram. Takve stvari, kao što je ponovno sviranje ovog albuma na koncertima, važno je raditi jer ti pomažu obnavljati samog sebe kao glazbenika!”

Aleš: “Koje su razlike između sviranja Misplaced Childhood u vrijeme dok si bio s Marillion i tvoje današnje interpretacije tog albuma?”
Fish: “Moj sadašnji bend ima nešto oštriji zvuk u live interpretaciji albuma, a i moj se glas u ovih dvadeset godina otkad je album izašao dosta promijenio. Promijenio se i moj vokalni pristup interpretaciji Misplaced Childhood.”

Aleš: “A što su ostali članovi Marillion rekli na tvoju odluku da svirand Misplaced Childhood uživo?”
Fish: “Njih to uopće ne opterećuje. Moja odluka za njih nije nikakav problem, jer njima album ne treba svirati uživo, zar ne? No, šalu na stranu. Svi smo mi autori ovog albuma i svi zarađujemo na njegovo ime kad god se vrti na radijskim postajama ili u obliku bilo koje druge promocije. Mark Kelly i Steve Rothery su npr. nedavno darovali nešto novca u dobrotvorne svrhe od zarade s ove ploče. Misplaced Chidlhood je još uvijek album odnosno nešto što nas nekako cijelo vrijeme povezuje, makar više ne sviram s njima u Marillion.”

Aleš: “Viđaš li još stare kolege?”
Fish: “Svakako smo još uvijek veliki prijatelji! Npr. Mark Kelly je prije dva tjedna posjetio jedan od mojih koncerata na aktualnoj turneji. Bilo je to posebno iskustvo za oboje kad smo razgovarali nakon koncerta.”

Aleš: “Što kažeš na prošle dane s Marillion odnosno na pečat koji si ostavio u osamdesetima?”
Fish: “Ne razmišljam mnogo o tome. Lijepo smo se imali, svirali smo lijepe pjesme. Nedavno je Misplaced Childhood izglasan na 82. mjesto najboljih albuma svih vremena na tlu Velike Britanije. Zanima me više što se događa sada i što će se dogoditi sutra, prošlost sam nekako ostavio iza sebe, iako je lijepo sjećati se vremena s Marillion.”

Aleš: “Dobro, ali ipak. Što je bilo presudno za tvoju odluku o samostalnoj karijeri?”
Fish: “Znaš, glazbeni biznis je zajebana stvar. Ogromno i apsolutno previše ljudi je u tom poslu koji su postavljeni na poziciju između albuma i trgovine, ili da ti kažem drukčije, na poziciju između benda i obožavatelja. Svi bi htjeli zaraditi na tebi. Za svaku sitnu uslugu koju nude. Danas imam pod kontrolom svoj život i sve sređujem sam. Imam pregled i nad marketingom i promocijom svojih albuma i nad time kamo se slijeva moj novac koji zarađujem kao samostalni glazbenik. I što je najvažnije. Želio sam iskren kontakt s ljudima. Jednostavan kontakt s ljudima koji slušaju moju glazbu i koji me možda poznaju čak i bolje nego što ja poznajem sebe. Želio sam se upoznati s njima. Najviše mi znači kad ovako mogu čavrljati s ljudima kao što ste sad ovdje vas četvorica i učiti od ljudi. Osjećam se preporođeno i kao potpuno novi čovjek. Za sebe mogu reći da sam zadovoljan svojim životom. Da nije bilo moje odluke da napustim Marillion, sigurno se večeras ovdje ne bismo sreli i imali priliku upoznati.”

Aleš: “U osamdesetima su Marillion bili superbend!”
Fish: “U osamdesetima smo bili zvijezde, bili smo bogovi, bili smo nedodirljivi. I tako smo se ponašali i prema obožavateljima. Živio sam razvratnim životom i nisam mario ni za koga, ni za sebe. Nezdrav život me doslovno uništavao i od takvog načina života počeo sam se gušiti. Osjećao sam da ću propasti. Gubio sam samog sebe. Jedini put iz te provalije bio je ostaviti iza sebe tu nezadrživu agoniju moje osobnosti, napustiti Marillion.

Bojan: “Jesi li ikad razmišljao o tome da napišeš drugi dio “Misplaced Childhood”?”
Fish: “Ne. Misplaced Childhood je cjelovit album s jasnim početkom i krajem.”

Bojan: “Dakle nije kao Star Wars?”
Fish: “Hehehe,.. Bez brige. Nije!”

Aleš: “Kako surađuješ sa svojim trenutnim pratećim bendom na pozornici?”
Fish: “Bend doista rado svira Misplaced Childhood. Svi zajedno odlično surađujemo. Znaš, ponekad je potrebno pogledati malo unatrag da bi se mogao pomaknuti naprijed. Jednostavno napraviš korak unatrag da bi onda lakše napravio dva naprijed i doista me zanima kako će ova odluka o ponovnom sviranju Msiplaced Childohood utjecati na bend ubuduće i u kakvom ćemo raspoloženju svi zajedno biti na kraju godine, kako će to utjecati na moju inspiraciju i na skladanje novog materijala za novi studijski album.”

Aleš: “A nakon turneje? Kakvi su planovi?”
Fish: “Još ne znam točno kakvi su planovi. Hoću li snimati film, ili ću 2 mjeseca biti potpuno slobodan i odmarati se te si priuštiti godišnji odmor, posvetiti se kćeri. Ljeti, odnosno u srpnju i kolovozu, nastupam na nekoliko “open air” festivala. Kasnije ćemo se vratiti na turneju. S prekidima. Listopad, studeni i prosinac opet će biti u znaku koncerata. Između ćemo napraviti kraće pauze. Ne znam još kako će biti. Ali kad budemo na jesenskoj turneji, moj bend morat će biti spreman za skladanje novog materijala. Tijekom jesenske turneje napravit ćemo 14 dana pauze i bend će doći k meni kući i pokušat ćemo skladati, pisati i snimati novi materijal. Volio bih da novi studijski album bude gotov do ožujka iduće godine. Ali kao što kažem, ne mogu još tvrditi sa sigurnošću što će biti. Volio bih da novi album ne slijedi samo “formulu”, nego da zvuči svježe i drukčije. Inače sve skupa nema smisla. Moraš dati proizvod koji je kvalitetan, koji je drukčiji, koji ima jasno prepoznatljivu viziju i koji je stalna nadogradnja prošlog rada.”

Aleš: “Dakle, riječ je o konstantnom razvoju tvog glazbenog duha, tvog vlastitog bića?”
Fish: “Znaš, zato i ne slušam glazbu drugih, jer ne shvaćaju glazbu kao ja. Svatko doživljava glazbu na svoj način.”

Aleš: “Oduvijek si bio odličan interpretator i nastupao si u nekoliko filmova, što je s tim?”
Fish: “Volim glumiti. U tome uživam. Trebao bih snimati u Sloveniji!”

Aleš: “Ups!!???”
Fish: “Doista. Bila su pripremljena dva filma, ali trenutno nemam vremena za to!”

Aleš: “Zašto ne?”
Fish: “Zapravo ne bi bio nikakav problem snimati filmove, ali jednostavno trenutno ne mogu. Samohrani sam roditelj i moram se brinuti za 15-godišnju kćer.”

Aleš: “Aha, jasno mi je. Djevojke u tim godinama znaju postati prava noćna mora!”
Fish: “Često se ne vidimo i po tri tjedna zaredom. A baš jučer sam imao užasan roditeljski dan. Kod kuće se dogodilo nešto neočekivano i krajnje neugodno i cijelo sam vrijeme bio na nogama zbog svoje kćerkice, a tako i moja majka i otac, koji se brinu za nju kad sam ovako od kuće. Zato moram i kod kuće biti puno vremena.”

Aleš: “Spomenuo si Sloveniju?”
Fish: “U Sloveniji sam trebao snimati zajedno s Benom Kingsleyem i Colin Frith. Tri tjedna trebao sam sudjelovati u snimanju tog filma i doista mi se svidio scenarij. Nažalost, datumi su se preklapali s datumima turneje koji su već prije bili “bookirani”. Za glumu me zovu mjesec ili šest tjedana prije početka snimanja, a koncertna turneja mora biti potvrđena najmanje tri mjeseca prije početka! Termin snimanja tako se nesretno poklopio s terminima koncertne turneje.”

Aleš: “Dakle, Fish kao glumac, je li to još tvoja budućnost?”
Fish: “Naravno. Trenutno sam u dogovoru za snimanje filma ovog ljeta za neku stvar koja bi se naravno kasnije trebala prikazivati i na TV-u, nadam se da ću to uspješno provesti, barem što se tiče vremenske stiske. Glumiti je za mene veliki izazov i tu bih vještinu htio u budućnosti nadograditi. Zapravo je gluma produžetak onoga što radim na koncertnim nastupima. Što naučim pred kamerom, mogu onda učinkovito prenijeti na svoju scensku igru tijekom koncertnih nastupa. Moji se nastupi na koncertima upravo time cijelo vrijeme poboljšavaju.”

Aleš: “Što te trenutno najviše privlači na “trendovskoj” pop sceni i kako je doživljavaš?
Fish: “Zapravo ništa ne pratim. Svakako slušam tu i tamo kakvu novotariju, ali ništa posebno. Što se novih stvari tiče, nekako se prepuštam glazbenom izboru koji ima moja kći. Ona mi npr. kod kuće pusti Foo Fighters i mnogo novih bendova čija imena ne uspijevam ni zapamtiti. Ona ima mnogo novih stvarčica snimljenih. Recimo samo po dvije skladbe svakog benda. I onda to zajedno slušamo. Današnji je problem što se sve kreće prema favoriziranju snimaka skladbi, kao što su mp3-jevi, dok se ljudi sve manje fokusiraju na albume kao cjelinu. Time zapravo puno propuštaju i to je ogromna šteta. Slušati samo određenu pjesmu s nekog albuma je kao da bi čitao samo određeno poglavlje knjige, a ostala preskočio.”

Aleš: “Napravio si odlične solo albume. Npr. na albumu “Raingods With Zippos” je dugačka istoimena epska skladba koja među tvojim djelima nekako posebno odskače?”
Fish: “Uživam u tome. Jednostavno, kad osjetiš nekakav “klik” i klik postane ideja… Znaš, ta ideja jednostavno raste i raste te se razvija i kad je pogledaš na kraju, odnosno kad usporediš prvotnu ideju i konačno ostvarenje, to uvijek pozitivno iznenađuje. Svakako, neke ideje jednostavno nisu dovoljno dobre za koncertnu pozornicu, iako inače u studiju odlično zvuče. Na pjesmu koju spominješ vrlo sam ponosan i ljubiteljima moje glazbe ta je pjesma jako draga, zato sam je i uvrstio na aktualnu dvostruku “best of” kompilaciju “Bouillabaise”!”

Aleš: “Što možemo očekivati od novog albuma?”
Fish: “To doista još ne znam. Zato sam na turneji, tu se rađaju ideje. Solo albume uzimam vrlo ozbiljno. Ne napišem samo nekoliko odličnih skladbi i ne popunjavam ostatak albuma takozvanim “filler” skladbama. Album mora izgledati kao album. Mora imati crvenu nit od početka do kraja i na njemu ne smije biti promašaja.”

Aleš: “Rekao si da će novi album već u ožujku biti gotov? Stvari kod tebe idu jako brzo!”
Fish: “Znaš, ideje već imam. Ali pojma nemam što će biti s njima. Imam mogućnost suradnje s mnogim odličnim glazbenicima i tu bih priliku htio potpuno iskoristiti. Tako ne znam točno kamo još plovim u ovom trenutku i tako ne znam koje ću od tih ljudi zamoliti za suradnju na stvaranju novog studijskog albuma. A stvar je jako povezana s mojim vrtom. Kad kod kuće sadim sjemenke, plantam salatu, krumpir, znaš, tada sam u miru, sam sa sobom i tada dolazi inspiracija, tada se rađaju ideje.”

Aleš: “Iz toga se može iščitati da iznad svega voliš spontanost.”
Fish: “Apsolutno.”

Aleš: “Što nam možeš najaviti za tvoj večerašnji koncert u Augsburgu?”
Fish: “Dođite i uživajte na partyju!”

Što se događalo nakon našeg oproštaja, sažeto je vrlo detaljno u koncertnom izvještaju, ali ipak. Sudbina je tog dana htjela da s ovim veličanstvenim gospodinom upoznamo izbliza. Tako je dojurio za nama kad smo nakon intervjua već napustili dvoranu, sustigao nas na raskrižju ispred dvorane Spectrum i zajedno s njim otišli smo na “bijelo” njemačko pivo. Bio je to nezaboravan dan i za njim je svakako uslijedila nezaboravna koncertna večer.

Galerija slika