Autor: Peter Podbrežnik
Datum intervjua: 26.10.2009
Roine Stolt središnja je ličnost u priči o švedskom progresivnom rocku. Svjetski priznati gitarist, pjevač i skladatelj proslavio se kao vođa dviju najuspješnijih švedskih progresivnorockovskih skupina: svoje originalne skupine Kaipa u sedamdesetima i The Flower Kings od devedesetih nadalje. Njegov prepoznatljivi gitarski stil prožimanje je brojnih utjecaja, a inspiraciju je ponajviše crpio od gitarskih velemajstora poput Davida Gilmoura, Stevea Howea i Franka Zappe. Njegova pozitivistička vizija svijeta kojim vlada ljepota (slična onoj koju njeguje Yesov pjevač Jon Anderson) daje njegovoj glazbi auru koja je bliska brojnim ljubiteljima progresivnog rocka. S Flower Kingsima Stolt je doživio međunarodnu slavu, jer je njegov bend, zajedno s Amerikancima Spock’s Beard, postao najuspješnija progresivnorockovska postava devedesetih. Osim toga, u svojoj je karijeri bio stalni član ili suradnik raznih progresivnorockovskih projekata poput Transatlantic, The Tangent, Karmakanic i Agents Of Mercy. Uz sve to njeguje i uspješnu samostalnu karijeru, pa ga se s pravom može nazvati pravim glazbenim radoholičarom. U posljednje je vrijeme Roine ponovno aktivan s međunarodnom prog rockovskom superskupinom Transatlantic, koju osim njega čine još Neal Morse (ex-Spock’s Beard), Pete Trewavas (Marillion) i Mike Portnoy (Dream Theater). Njihov najnoviji uradak naslova “The Whirlwind” bio je i središnja tema našeg intervjua.
Rockline: Možeš li nam za početak reći nešto više o samom snimateljskom procesu tijekom nastajanja novog Transatlantic albuma?
Roine: Nedugo nakon nove godine od Neala Morsea dobio sam e-mail u kojem ga je zanimalo kako gledamo na mogućnost da se prihvatimo snimanja novog Transatlantic albuma. O mojem odgovoru sada se naravno više ne treba nagađati. Zajedno smo se sastali u travnju 2009. i razgrnuli neke demo snimke koje smo slali na zajedničku adresu. Oko tih demosa počeli smo graditi novi album.
Snimanje je bilo u Tennesseeju (SAD), i to u malom studiju koji je u vlasništvu Neala Morsea. Pokušali smo uhvatiti onu pravu međusobnu harmoniju. Htio sam doživjeti što veće oduševljenje, pa sam radio kao konj kako bih uspio stvoriti takvu magiju. Zajedno smo bili u istoj sobi i postupno snimali novi album dio po dio te s vremenom unutra dodavali nove sekcije.
Koliko je to moguće, uvijek pokušavam u svoje snimljene radove uložiti što više detalja i sviranja na visokoj razini. Neki su snimci kasnije naravno bili podvrgnuti dodatnoj studijskoj obradi (u mom slučaju u Švedskoj). S ovim albumom sam jako zadovoljan i uvjeren sam da će uspjeti proći test vremena te da će s godinama koje dolaze dobiti još više na vrijednosti. Svi smo u njega uložili srce i dušu te naša kolektivna iskustva u glazbi. Oduševljeni smo kvalitetom postignutog rezultata, a isto vrijedi i za tonske inženjere i miksere.
Rockline: Možeš li reći nešto o sadržaju tekstova koji se nalaze na The Whirlwind?
Roine: Nealov lirski doprinos vjerojatno proizlazi iz religioznijeg pogleda s biblijskim referencama na zračni vrtlog, ali trudili smo se da tekstovi budu što kohezivniji uz pomoć onoga što sam napisao ja i Pete Trewavas. Na kraju je sve ispalo jako dobro. Ideja “zračnog vrtloga” alegorija je na to kako su naši životi ponekad turbulentni i bez nekog pravog smisla, ali na kraju se uvijek nađemo na nogama i iza tamnih oblaka uvijek se krije sunce. Bog ima plan, ali uvijek ne možemo vidjeti razlog za turbulenciju unutar naših života.
Rockline: Zašto je prošlo toliko godina između zadnjeg i novog Transatlantic albuma?
Roine: Mislim da je glavni razlog bio u tome što je Neal želio uzeti odmor na račun nereligiozne glazbe, ali nakon proteklih godina uvjeren sam da je uvidio snagu i kemiju koja druži našu četvorku pri stvaranju glazbe. Uvjeren sam da nam se Gospodin odozgo smiješi i slaže se s time da unutar Transatlantic glazbe nije moguće pronaći nikakvo zlo.
Rockline: Kakav je osjećaj raditi s tako posebnim, talentiranim i vrlo raznolikim glazbenicima?
Roine: Riječ je jednostavno o vrlo posebnim ljudima s izvanrednim talentima i velikom razinom kreativnosti. Ovaj sam put bio posebno očaran odličnim bubnjanjem Mikea Portnoya. Mislim da je postao još bolji nego što je bio prije deset godina.
Rockline: U svojoj karijeri surađivao si s brojnim različitim skupinama i projektima. Koje je od tih iskustava bilo za tebe kao glazbenika najvrjednije?
Roine: Zapravo je teško reći, jer su sva bila dobra. Rad s The Flower Kings bio je dakako jedno veliko putovanje, ali i aktualna suradnja s Agents Of Mercy bila je vrlo ugodno iskustvo. Tu sam ponovno dobio priliku svirati s King Crimsonovim bubnjarom Patom Mastelottom, a također i s novakom Nadom Sylvanom, fantastičnim pjevačem s izvanrednim karakterom. Naravno, ne smijem zanemariti ni sva tri Transatlantic albuma, s time da mi je najnoviji najdraži.
Rockline: Kakvi su tvoji budući planovi u sklopu The Flower Kings?
Roine: Dakle, za sada odmarati se i početi s pisanjem novog materijala za album, koji će biti gotov iduće godine. Trenutno s The Flower Kings nemam turneju, ali uživo nastupam s Agents Of Mercy, Transatlantic te Karmakanic, pa sam trenutno vrlo sretan. Isto tako sam sudjelovao na novom izdanju naslova “3rd World Electric”, jazz fusion albumu na kojem smo, među ostalima, surađivali s bubnjarskom ikonom Daveom Wecklom iz benda Chicka Coree.
Rockline: Postoji li slučajno mogućnost ponovne suradnje s tvojom prvom skupinom Kaipa?
Roine: Ne, mislim da je to poglavlje za mene zatvoreno, ali nedavno smo ponovno izdali sva prva tri Kaipa albuma iz sedamdesetih u obliku japanskih verzija mini LP-jeva sa zanimljivim bonus materijalima.
Rockline: Možemo li u budućnosti očekivati neki novi samostalni album?
Roine: Trenutno se pripremam stvoriti gitarski usmjeren album. Dijelom će biti riječ o progresivnom rocku, ali više u smjeru onoga što obično stvaraju Jeff Beck i Dave Gilmour, dakle s naglaskom na melodičnosti i dramatičnosti. Osim toga, uskoro počinjemo sa snimanjem drugog albuma Agents Of Mercy.
Rockline: Ako prošetamo kroz tvoj cjelokupni stvaralački opus, možeš li izabrati najdraže albume odnosno one koji su bili najvažniji za tvoju karijeru?
Roine: Moji najdraži albumi The Flower Kings su “Stardust We Are” i “Unfold The Future”, kod Transatlantic “The Whirlwind” i “Bridge Across Forever”, dok bih kod Kaipe izabrao “Inget Nytt Under Solen” te “Keyholder”. Naravno, moram pribrojiti i prvijenac Agents Of Mercy “The Fading Ghosts Of Twilight”. Mislim da su “Stardust We Are” te prvijenac Transatlantic “SMPTe” bili najvažniji za moju karijeru.
Rockline: Što misliš o suvremenoj progresivnorockovskoj sceni?
Roine: Oh, tu je mnogo dobrih stvari, ali mnoge zapadnu u opskurnost zbog poplave drugorazrednog proga. Moji osobni favoriti među novim skupinama su Opeth, Ritual, Spiraling i Muse.
Rockline: Koje glavne razlike uočavaš ako usporediš glazbenu scenu iz sedamdesetih, kad si počeo svirati s Kaipom, i danas? Je li po tvom mišljenju stanje postalo gore?
Roine: Danas svatko može snimiti album na svom računalu, što znači da izlazi ogroman broj stvari koje u sedamdesetima nikad ne bi izašle, jer si tada trebao skupinu koja je doista znala svirati, i to svirati i uživo. Zato mogu reći da su, što se same originalnosti i muzikalnosti tiče, te osobine u sedamdesetima sigurno bile na višoj razini.
Rockline: Možeš li nabrojiti svoje glavne gitarske utjecaje?
Roine: Moji prvi utjecaji bili su Robin Trower, Jimi Hendrix, Peter Green i Duane Allman, kad su došla rana sedamdeseta, onda Allan Holdsworth, Steve Hackett i Bill Connors. U posljednje vrijeme rado slušam gitariste poput Dereka Trucksa, The Edgea, Pata Methenyja, Guthriea Govana i Mikea Landaua.
Rockline: Bi li promijenio nešto iz svoje prošlosti da si dobio priliku putovati natrag u vremenu?
Roine: Oh, to bi bilo previše osobno (smijeh), ali što se tiče glazbe, zacijelo bih mnogo, mnogo ranije preuzeo kontrolu nad svojim biznisom i karijerom. Moj savjet mladim glazbenicima je sljedeći: ne dopustite da vam glazbene izdavačke kuće kradu novac i okoriste se na račun vašeg teškog rada. Ako imate talent, nemojte ga trošiti na potpisivanje bilo kakvog desetogodišnjeg ugovora s izdavačkom kućom samo zato da biste imali snimateljski sporazum. To su kamenodobne ideje.
Rockline: Gospodine Stolt, najljepša hvala na vašim odgovorima. Bila mi je posebna čast što sam mogao razgovarati s vama. Želim vam što više čarobnih trenutaka.
Roine: Lijep pozdrav i hvala što ste bili spremni na razgovor sa mnom.
Galerija slika
