Datum intervjua: 24.11.2007
Priliku za gledanje grupe IQ ne ispušta se tek tako iz ruku. Kao veliki ljubitelj ove legendarne neo progresivne postave jednostavno nisam želio propustiti koncert koji se održavao tako blizu naše granice. Put do Beča nije značio samo ogled koncerta IQ, nego i razgovor s pjevačem Peterom Nichollsom, s kojim smo se već unaprijed dogovorili. Gospodin Nicholls pokazao se kao ljubazan, drag i simpatičan gospodin kojemu nije teško ćaskati s trojicom razlupanih tipova iz Slovenije.
Rockline: Trenutno imate vani novi DVD.
Peter Nicholls: Da, tako je, riječ je o Forever Live DVD-u, za koji nam je trebalo jako dugo prije nego što smo ga izdali.
Rockline: Je li na DVD-u isti materijal kao na CD-u?
Peter Nicholls: Zapravo je riječ o istom nastupu koji je bio na videokaseti. Na CD-u je bila i skladba No Love Lost, koju smo sada uvrstili i na DVD kao bonus. Dodatak je i zabavna pjesma Wiggle, koju smo iskoristili jer je snimateljska ekipa morala zamijeniti kamere pa smo morali popuniti vrijeme.
Rockline: Zašto niste iskoristili My Legs?
Peter Nicholls: (smijeh) Nismo uspjeli na vrijeme naučiti cijeli tekst.
Rockline: Kako napreduje novi album?
Peter Nicholls: Ide prilično dobro. Uglavnom smo ga već posložili. Kad smo odlučili da ga počnemo snimati, Martin (Orford) je odlučio otići. Zbog toga je naravno došlo do kašnjenja. Ali već smo imali najavljenu turneju, pa smo imali obveze. Naš prioritet je dakle bio sastaviti cijelu postavu. Ako smo htjeli odsvirati te nastupe, morali smo pronaći novog klavijaturista. Sad kad smo našli Marka (Mark Westworth), odsvirat ćemo turneju, a sljedeće godine nastavit ćemo s radom na albumu. Po planu bi Martin na albumu još trebao biti prisutan, jer je doprinio.
Rockline: Pomagao je skladati?
Peter Nicholls: Tako je. U grupi je uvijek bio važan član kad je riječ o skladanju. Trenutačni plan je da Martin na albumu sudjeluje, ali to se može promijeniti.
Rockline: Dakle, hoće li na albumu svirati ili će biti naveden samo kao skladatelj?
Peter Nicholls: Nadamo se da će svirati. Isto tako će svirati Mark, tako da će na albumu biti dva klavijaturista.
Rockline: I to će biti Martinov posljednji projekt s IQ?
Peter Nicholls: Da.
Rockline: Dakle, kako izgleda stvaranje glazbe kod IQ? Je li to timski rad ili ideja pojedinca?
Peter Nicholls: Uvijek je riječ o zajedničkom stvaranju. Skladamo slično kao puno drugih grupa. Svaki član ima ideje, a onda ostali još nešto dodaju. Problem s Martinom je taj što mu taj postupak nikad nije bio po volji, iako tako radimo od početka. Smetalo mu je što su ostali članovi mogli mijenjati njegove zamisli ili im nešto dodavati. Možda s konačnim proizvodom nije bio toliko zadovoljan kao da je na njemu radio sam. Razumijem ga, ali kad si u grupi, moraš znati da je potrebno puno kompromisa. Osim ako nije glavna samo jedna osoba. No u IQ je uvijek bila riječ o suradnji.
Rockline: Pa niste valjda Pink Floyd.
Peter Nicholls: Ne. Bilo nam je žao što je Martin otišao. Razumijem njegove razloge. Ako želiš biti u grupi, moraš imati određen način razmišljanja. Jednom možda dođe trenutak kad ti grupa više ne treba. Kao Beatlesi, koji su se htjeli više posvetiti obiteljima. Kad je Martin otišao, bio je to za nas jako tužan dan, ali sve je prošlo vrlo prijateljski.
Rockline: Dakle, još se uvijek razumijete?
Peter Nicholls: Naravno. Martin je još uvijek zadužen i za izdavačku kuću (Giant Electric Pea). Još smo uvijek u kontaktu. Mislim da smo već toliko stari da se više ne možemo posvađati.
Rockline: Dakle, među vama nema zle krvi (no love lost)?
Peter Nicholls: Naravno da ne, Martina jako poštujem kao skladatelja, klavijaturista i prijatelja. Poznajem ga dugo i među nama nema neprijateljstva.
Rockline: A što je s novim albumom? Kako će zvučati? Hoće li biti u sličnom retro stilu kao Dark Matter?
Peter Nicholls: Retro?
Rockline: Organskiji, s manje sintesajzera.
Peter Nicholls: Mislim da smo se kod Dark Matter svjesno odlučili za takav smjer, ali to je bilo samo za taj album. Htjeli smo istražiti drugačije zvukove. Može se dogoditi da počneš previše koristiti sintetičke zvukove. Zvukove melotrona ili orgulja možeš reproducirati, ali nikad nije potpuno isto kao originalni zvuk. I mislili smo da bi bilo lijepo, kao što si rekao, kad bi album bio organskiji.
Rockline: Zar nije bila riječ o pravom melotronu?
Peter Nicholls: Ne, bili su to semplovi.
Rockline: A orgulje? Koliko znam, one su bile prave.
Peter Nicholls: Nisam siguran. Zapravo nije bila riječ o Hammond orguljama. Uopće se ne sjećam što smo koristili za zvuk Hammond orgulja. Mislim da je na Dark Matter bilo dosta dobrog materijala. Kod svakog albuma riječ je o riziku. Nikad ne možeš izdati album koji bi se svidio svima. I na Dark Matter ima stvari koje se meni ne sviđaju. Kao cjelina mi se sviđa, ali… Pa, riječ je o timskom radu.
Rockline: Kompromisi su uvijek potrebni.
Peter Nicholls: Da. Naravno da ti se više sviđaju vlastite zamisli. Ali na svakom albumu moraš nešto riskirati. Znam da IQ ima određen zvuk. U Americi nas često označe kao neo progresivnu grupu.
Rockline: Neki ljudi vole svemu davati etikete.
Peter Nicholls: (smijeh) Puno je već tih etiketa. Pa to je samo glazba. Ako ti se sviđa, super, ako ne, onda ne. U Britaniji se već 25 godina moramo pravdati što sviramo takvu glazbu. Onda odeš u SAD, a tamo odjednom nisi dovoljno progresivan. Zašto koristite moderne instrumente? Zato što su dobri. S jedne strane moramo braniti glazbu koju sviramo, s druge se moramo postaviti sami za sebe, jer neki ljudi tvrde da nismo dovoljno progresivni. Znam da postoji puno grupa koje točno slijede progresivni šablon, više nego mi.
Rockline: Što uopće je progresivni šablon? Svatko ima svoje mišljenje.
Peter Nicholls: Da. Pomalo je tužno da su ljubitelji jedne grupe u sukobu s ljubiteljima neke druge. Svatko pokušava dokazati da je njegova grupa progresivnija. Za mene je to besmislica. Nijedna grupa se neće svidjeti svima. Svatko voli različite stvari. Uvjeren sam da oni kojima se sviđamo mi ne obožavaju sve naše pjesme. I tako je dobro. Kao što kažem, uvijek riskiraš.
Rockline: Radiš ono što ti želiš, a ne ono što žele obožavatelji.
Peter Nicholls: Uvijek moraš biti svjestan kako će glazba zvučati. Da smo htjeli izdati komični album, vjerojatno bi većina naših obožavatelja bila razočarana. Dakle, svjesni smo da ljudi od nas očekuju određen stil glazbe. I takvu glazbu znamo izvoditi. U tome smo dobri.
Rockline: I takvu glazbu rado izvodite?
Peter Nicholls: Da. No važno je i da se previše ne ponavljamo. Kad si u grupi, postoji opasnost da upadneš u određene rutine. Mi to pokušavamo izbjeći. Na novom albumu ima nekoliko vrlo dobrih stvari, ali teško je predvidjeti kako će ljudi reagirati. Mislim da može ispasti vrlo kvalitetno.
Rockline: Jeste li ikad razmišljali da izdate solo album, kao Martin?
Peter Nicholls: Mislim da svijet ne treba moj solo album. Mislim da u glazbenom smislu ne bih mogao svijetu pokazati ništa korisno.
Rockline: A svirate li neki instrument? Gitaru?
Peter Nicholls: Ne, ne sviram gitaru.
Rockline: Ali ipak ste za IQ napisali nekoliko samostalnih pjesama?
Peter Nicholls: U ranim danima smo pisali više svatko za sebe.
Rockline: Dakle, napisali ste samo vokalnu melodiju?
Peter Nicholls: Uglavnom kod nas funkcionira tako da prvo odredimo strukturu skladbe, zatim akorde, a onda ili Martin smisli vokalnu melodiju ili je ja improviziram tijekom proba. Zatim napišem tekstove. Tako smo to uvijek radili. Kad neko vrijeme nisam bio u IQ, snimio sam album s Niadem’s Ghost i tamo sam imao više dužnosti kao skladatelj. Mislim da zato što sam htio nešto poručiti.
Rockline: Nešto političko?
Peter Nicholls: Ni približno. Htio sam poručiti nešto glazbeno. Htio sam stvoriti nešto što ni izdaleka ne bi sličilo IQ. Bilo mi je važno da se odvojim od IQ. I opet, ne sviđa mi se sva glazba s Niadem’s Ghost, ali to sam tada morao učiniti. Na albumu je deset pjesama, od toga su vjerojatno tri dobre. Ali opet dođe do toga da ponekad jednostavno moraš riskirati. Tada sam htio pokušati nešto drugačije.
Rockline: Što ste još radili u vrijeme kad niste bili u IQ? Od 1985. do 1993.
Peter Nicholls: Zapravo sam se vratio 1990., kad su grupu već napustili Tim (Essau) i Paul (Menel). Grupa je svirala u klubu Marquee kao kvartet, a Martin (Orford) je preuzeo vokale. Mike me nazvao i pitao bih li im pomogao s dodacima. Došao sam i bilo je super. Bili su to čarobni trenuci u kojima sam se stvarno dobro osjećao. Promotor u Francuskoj čuo je što radimo i htio je da odsviramo nastup kao predgrupa Magmi. Moram reći da su nas Magmini obožavatelji mrzili. Nisu nam dali disati. Tijekom koncerta su zviždali i smetali nam. Bilo je stvarno grozno. U svakom slučaju, taj koncert smo odsvirali s Lesom Marshalom na basu.
Rockline: Zar nije već nekad svirao u IQ?
Peter Nicholls: Svirao je u The Lens. Kad je otišao Tim, pridružio nam se kao basist. Te godine (1990.) odsvirali smo zajedno dva nastupa, a onda je ljeti iste godine Les umro.
Rockline: Nije li album Ever bio upravo uspomena na njegovu smrt?
Peter Nicholls: Nekako jest. Tada je grupa bila u zastoju. Lesova smrt bila je težak šok, ali nas je i probudila. Počeli smo više cijeniti ono što imamo. Zapravo sam se zato ponovno pridružio grupi. Kao prijatelj. Više kao prijatelj nego zbog karijere. Rekli smo si da bi bilo lijepo kad bismo opet svirali zajedno. I dogodilo se. Na albumu Ever imali smo na umu Lesa i Geoffa Manna, koji je bio dobar prijatelj. Geoff je umro tijekom snimanja albuma Ever. Isto tako su u to vrijeme umrli i otac moj i Mikeov (Mike Holmes). Iz toga je nekako nastalo raspoloženje za taj album.
Rockline: Album je prilično mračan.
Peter Nicholls: Da, istina je. Riječ je o suočavanju s gubitkom voljenih, s prolaznošću. Ukratko, prilično mračne i tužne stvari.
Rockline: Uvijek rado pišete takve mračne tekstove. Zašto?
Peter Nicholls: Mislim da je tako zanimljivije. Takav stil mi je bliži. Ne znam što to govori o meni.
Rockline: Možda je riječ o nekoj vrsti katarze.
Peter Nicholls: Da, mislim da jest. Možda se tako lakše nosim s problemima.
Rockline: Dakle, općenito vaše misli nisu tako crne?
Peter Nicholls: Ne, mislim da sam prilično vedar i optimističan čovjek. Takve stvari jednostavno izlaze iz mene.
Rockline: A rješavate li se preko tekstova frustracija?
Peter Nicholls: Da. Na albumu Subterranea nisam pisao o sebi. Bio je to namjeran pokušaj da pišem u više pripovjednom stilu. Imali smo priču koju smo htjeli ispričati.
Rockline: Riječ je o prilično kompleksnoj priči.
Peter Nicholls: Da. Obično pišem više o svojim osjećajima. Uvijek mi se činilo važnim da pokažem svoje prave emocije kako bi se ljudi mogli poistovjetiti. No kod Subterranee je bila riječ o projektu u kojem smo htjeli grupu prikazati u drugom svjetlu.
Rockline: Ali na Subterranei je ipak puno emocija. Unutar priče.
Peter Nicholls: Da. Smatram da je to bit dobre pjesme. Slušaš stvar i emocionalno reagiraš na glazbu i tekstove.
Rockline: Možete li mi možda reći tko je Maya?
Peter Nicholls: (smijeh) Ne znam. Mislim da je riječ o ženskoj prispodobi za nadu i slične stvari.
Rockline: Čuo sam i da namjeravate izdati knjigu o IQ koju piše Mark Hughes.
Peter Nicholls: Da, Mark već dugo piše našu biografiju.
Rockline: I kako napreduje?
Peter Nicholls: Problem je u tome što ne znamo gdje bi se knjiga trebala završiti. Mislili smo da bi Martinov odlazak bio dobar završetak, ali onda bismo izostavili novo razdoblje s Markom (Mark Westworth) i novi album.
Rockline: Što uopće ima u knjizi? Jesu li to priče o grupi?
Peter Nicholls: Zapravo je to priča grupe od početka do kraja, gdje god taj kraj bio. Doprinijeli smo i svi iz grupe. Ima puno anegdota, sjećanja. Neke priče su smiješne, većinom nisu. Ima puno doživljaja iz ranih dana.
Rockline: Bili ste i glumac. Jeste li se bavili glumom kad niste bili s IQ?
Peter Nicholls: Da, zapravo jesam. Surađivao sam s kazališnom grupom koja je obilazila škole. Izvodili smo predstave koje su govorile o stvarima važnima za djecu. Nije mi se baš sviđalo. Htio sam se malo vratiti tom zanimanju, ali sam shvatio da to ne želim raditi. Prije nego što sam se pridružio grupi IQ, bio sam tri godine na akademiji za kazalište. S glazbom sam se uvijek želio baviti.
Rockline: No na neki način ste glazbu i kazalište kombinirali.
Peter Nicholls: Nikad mi nije bilo do toga da samo stojim na pozornici i pjevam. U tom smislu se ne smatram glazbenikom. Važno je da za gledatelje izvedemo predstavu. I slike za albume mi je uvijek bilo zadovoljstvo crtati. Dakle, kombinirao sam glazbu, pisanje, kazalište i crtanje. Bilo je to izvrsno spajanje svih mojih interesa.
Rockline: A što je s poezijom? Vaši tekstovi su oduvijek bili vrlo pjesnički? Jeste li neke zamisli uzimali i iz poezije?
Peter Nicholls: Mislim da ne. Nikad nisam imao najdražeg pjesnika. Kod tekstova uvijek imam namjeru stvoriti nešto pjesničko i estetsko. Nekoliko tekstova bilo je poetičnije, ali obično radije pišem stvari s kojima se slušatelji mogu poistovjetiti. Ponekad najjednostavniji izrazi mogu biti najučinkovitiji. Cijelu stvar ni ne analiziram previše, više je to instinkt. Prvo napišem tekst, a onda ga neprestano popravljam.
Rockline: Dakle, perfekcionist ste?
Peter Nicholls: Možda i jesam. Iako ništa nije savršeno.
Rockline: Možda tekst pročitate nakon nekoliko godina i učini vam se da nešto nije u redu.
Peter Nicholls: Naravno, to se događa vrlo često. Ili se sjetim stvarno dobrog retka, pa ustanovim da je već bio napisan.
Rockline: Dakle, hvala lijepa za razgovor.
Peter Nicholls: Bilo mi je zadovoljstvo.
Intervju vodio: Rok Podgrajšek
Foto: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
