Izvođač: Thin Lizzy
Izdavač: Vertigo Records
Izdanje: 1981
Renegade je od svih Thin Lizzy albuma vjerojatno najjednodimenzionalniji, monolitni uradak. Nakon teških kadrovskih rošada koje su vodile u vratolomne pokušaje održavanja dojma normalnosti unutar same postave, a nakon kojih je tako ljubazno uslijedio još i skok u mrak s Chinatown, s Renegade Thin Lizzy “sve snage” usmjeravaju u kozmetičke korekcije svoje jako okaljane slike. Svojevrsna liposukcija dolazi s nastavkom sada već heavy metal sage, koja usprkos velikim nadama nažalost predstavlja tek još jedan korak prema neizbježnom zalasku sastava.
Renegade u stvaralačke tokove Thin Lizzy usprkos teškoćama donosi poneku više nego dobrodošlu novost, koja je u zvučnom smislu pridonijela svojevrsnoj improviziranoj nadogradnji novog Lizzy imidža. On bi trebao kompenzirati nepopustljivost sve tvrđe orijentiranih trendovskih smjernica. Otvorenih ruku možemo prihvatiti prije svega teško metalno profiliranu Angel Of Death, svojevrstan nastavak fantazijskog opjevavanja konfliktnih povijesnih situacija u stilu Emerald, The Pressure Will Blow te situaciji primjerenu osobnu ispovijest Hollywood (Down On Your Luck). Skladbe koje zbog usredotočenosti na zbijeno gitarsko galopiranje pate od nedostatka prepoznatljivih Thin Lizzy elemenata bez konkurencije zauzimaju vodeće pozicije na Renegade. Druženja s oštrim kao britva favoritima ne boji se ni inače plašljiva It’s Getting Dangerous, za usko orijentiranu družinu mogula nadprosječna skladba jednostavnog aranžmana, puna zaraznih melodija, koja se s nostalgijom hvata analiziranja davno minulih dana.
Dvojac Gorham i White vidljivo je profitirao od proučavanja pogrešaka počinjenih u prošlosti, koje nakon Chinatown debakla ostaju manje-više blijedo sjećanje. Dobrodošla smjelost u hvatanju oštrijih zahvata, koje plemeniti još konkretnija produkcija, naprosto je oslobađajuća. Veza napokon djeluje kompaktno, iako bi u njihovu odnosu teško uočio ikakvu iskricu koja bi nagovijestila barem minimalnu prisutnost nekadašnjih Lizzy gitarskih egosudara. Manjak zdrave međusobne komunikacije prisilno prikriva upravo naslovna tema, inače nadprosječna melankolična saga o izopćeniku, u kojoj ćeš zacijelo brzo prepoznati obrise Phila Lynotta. Renegade je jedan od posljednjih trijumfa kombinatorike iskrene poetike i plemenitosti Philova glasa.
Nejasnoća koje površinsku idilu albuma svojom prisutnošću kvare s posebnim entuzijazmom usprkos gore spomenutim bljeskovima ne manjka. Jedna od njih je razigrana Leave This Town, koja utjehu za svoju neizvornost traži u oduševljenju ZZ Top boogie woogie gnjavažom. Hrabro, ali neuvjerljivo. Slično smiješno ispada i neshvatljivo koketiranje s “loco” mačizmom, koje sluša na ime Mexican Blood. Izgubljeno čeprkanje po idejama sumnjiva podrijetla konačno erumpira u obliku Fats, s kojom Thin Lizzy nesvjesno koračaju opasno blizu ruba kronične ispjevanosti vlastita izraza. Potonji u zajedničkom nastupu s jednostavnom kompaktnošću albuma, glavnim aduton nove Thin Lizzy postave, s Renegade nažalost pokazuje tek blijede obrise nekadašnje slave.
Postava
Philip Lynott: vokal, bas
Scott Gorham: gitara
Snowy White: gitara
Brian Downey: bubnjevi
Produkcija
Thin Lizzy/Chris Tsangarides
Popis skladbi
1.Angel of Death
2.Renegade
3.Pressure Will Blow
4.Leave This Town
5.Hollywood (Down on Your Luck)
6.No One Told Him
7.Fats
8.Mexican Blood
9.It’s Getting Dangerous
Trajanje albuma: 41.57
