Izvođač: Bowie, David
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 4/5
Za sve nas koji smo osamdesete proživjeli u zlatnim godinama adolescencije i tinejdžerstva, ovo ponovno izdanje klasične VHS snimke sada konačno i na DVD-u obavezan je pribor kojim svi s time “Duran Duran” JMBG-om raspolažete danas u stanu i kojim želite utažiti žeđ za nostalgijom. I pozor. Ne može se kupiti u svakom Top Shopu.
Dakle, prečasni gospodin David Bowie doživljavao je u razdoblju nakon izlaska albuma “Let’s Dance” pravi komercijalni uspjeh diljem globusa. Karijera mu je bila na definitivnom vrhuncu. Za šalu je punio arenske dvorane i stadione s po nekoliko desetaka tisuća naelektriziranih glava. Nema što. Vječnozeleni hitovi doslovno su pljuštali ispod genijeve glave. Let’s Dance, China Girl, Modern Love, sve same skladbe koje u svakom trenutku djeluju nadahnuto, hitovski vječnozeleno – bezvremenski, pa bilo to 1983., 2008.,… Slično će o njemu ljudi raspravljati još desetljećima i desetljećima poslije. Ako tome pribrojiš sve klasike sedamdesetih, koji su ga ustoličili na prijestolju najvećih izvođača rock ere, kad je neuhvatljivo plovio kroz plejadu raznih umjetničkih inkarnacija od Thin White Dukea do Aladdin Sanea i naravno Ziggy Stardusta. David Bowie je nekoliko puta u karijeri svlačio svoje pjesme da bi se one zbunjeno i posve nevino batrgale uokolo u neokaljanim bluesy soul rock pelenicama. Prvi takav radikalni zaokret naravno je uslijedio nakon “Diamond Dogs”. S njemačkom trilogijom Bowie se ponovno upustio u komunikaciju s izvanzemaljcima, a nakon “Scary Monsters”, kao posljednjeg albuma te trijade jedinstvenog “soundscapes art pop” eksperimenta, karijere očito je osjetio da je opet vrijeme da stvorenjima vrati elementarnost. Bez biranja među njima.
Bowie je na pozornicu na turneji “Serious Moonlight” uvijek koračao u svijetlom odijelu, obvezne u konfekciji bile su tregeri koji su se brinuli da se čovjek ne izgubi u svojim za nekoliko brojeva prevelikim hlačama, sa svijetlo zalizanom frizurom! U svoju je igru ponovno vratio plesne pokrete iz razdoblja “Young Americans” i “Station To Station”, koji su pod čovjekovom čvrstom palicom, s nešto niže intoniranim soul blues pjevanjem i razuzdanim pokretima isticanja muškosti, još učinkovitije izluđivali publiku, naravno ponajviše ženski dio. I što ti treba za to? “Ništa novo, imam isprobani recept”, rekao bi Bowie. S time je naime odrastao i to nikad nije poricao u svom izrazu, samo je u različitim dozama koristio elemente aranžmana višedijelne vokalne pratnje i puhača. Ovaj put na put po koncertnim pozornicama svijeta krenuo je s posebno snažnom ekipom pratećih vokalista i puhačke sekcije, koji su naravno bili jamac nepogrešivo učinkovite egzekucije skladbi odjenutih u soul/blues formu.
Ova snimka, koja datira u davni datum, 12.09.1983., iz kanadskog Vancouvera, počinje tipično bowieevski. Savršenim scenskim teatrom. Trenutačnu potvrdu te opaske dobivamo uz Look Back In Anger i Bowieja, koji izvedbu započinje okrenut leđima publici, do? Refrena naravno. “Look Back In Anger!”, umjetnik se prije toga naglo okrene prema masi, snopovi bijele svjetlosti odjednom ga obasjaju, masa eksplodira, pa gledatelj pritom osjeti vrućinu u vrhovima prstiju koja se oslobađa s ekrana. Budući da je David naravno znao da uz njega stoje kamere koje će ga ovjekovječiti, mučit ćete se s razlikovanjem pristune mimike lica, koja je plod umjetnikove spontanosti, i one umjetne “a million dollar smile”, što gledatelju DVD-a nudi samo dodatnu zabavu pri gledanju ove snimke.
Bowie nije samo izvanredan glumac, nego je ujedno i pravi vještac. Često se dogodi da samo bježno trzne pokretom ili samo jednom naglo preleti pogledom publiku, a ona se u trenu jedinstveno odazove i poslušno slijedi maga. S kakvom fascinantnom lakoćom David barata publikom, koja se iz vodljivog transa budi tek kad se ugase posljednja svjetla i odjekne posljednji ton koncerta. Veličanstveno.
Bowie je neizmjerno uživao na koncertima ove turneje, to nije teško uočiti na snimkama. Koncert je pravi show s prilagođenim scenarijima i pravilima scenske igre koja slijede tradiciju pojedinih skladbi. Užitak je promatrati apsolutnu podređenost ekipe vođi. Dakle, Bowie je postavljen u apsolutni prvi plan, od prvog reda dijeli ga tek nekoliko koraka, a iza njega slijedi ispražnjen scenski prostor, dok se glazbenici u drugoj frontalnoj liniji nalaze tek malo ispred postava bubnjeva. Naravno, David im daje ogromnu priliku da se razmahnu po pozornici, što je zajamčeno uključivanjem dužih improvizatorskih umetaka.
Ponovna obrada slike nudi priličan broj poboljšanja. Prvo je očito u oštrini same slike, koja je nadograđena. Naravno, unatoč poboljšanju ne može posve sakriti svoje arhaično podrijetlo. Mnogo su jasniji i kontrasti boja. Smanjena je i svjetlost crvenih i ljubičastih reflektora. Audiozapisi nalaze se u poboljšanom miksu Dolby digitaliziranog DTS 5.1 surround sustava te Dolby digitalnog 5.1 stereo sustava.
Posebni dodaci obuhvaćaju dokumentirane snimke Davidova provođenja dana u azijskom dijelu turneje Serious Moonlight, u kojima je približena pozadina umjetnikova života kad nije na pozornici. David se predstavlja kao radoznao tip koji se najradije šeće posve sam ulicama Bangkoka, Hong Konga i Singapura. U tom je dokumentu zahvaćen i kraći intervju u kojem ne manjka iskrenog smijeha i posebno zanimljive Davidove opaske da je jedini glazbeni žanr koji ne poznaje strast i erotiku heavy metal.
Zanimljivo će biti promatrati koliko će godina proći dok jednom “Serious Moonlight” ne izađe u obliku cjelovite koncertne snimke. Postojeća je bez obaveznog dodatka (bisa), nedostaje i skladba Modern Love, koju je Bowie izvodio na ovoj turneji, kao i skladbe Star, Stay te The Jean Genie. A kako se koncertna snimka završava? Dvjema skladbama s albuma “Young Americans”, i to naslovnom te Fame. Snimka ne skriva skraćivanja, djeluje više kao cjelovečernji dokumentarni film nego kao koncert u pravom smislu riječi, za druženje uz preživanje čipsa. Dakle, prostor za nadogradnju jednom u budućnosti s nekim novim reizdanjem tako i dalje ostaje. Unatoč tome, stvarnost scenske igre postojeće snimke “Serious Moonlight” uz vrhunsku izvedbu otrovno je hipnotična, u trenu zarobi i iz tako čvrstog stiska teško ćete se osloboditi. Stil najvećih.
Postava
David Bowie – vokal
Carlos Alomar – gitara
Earl Slick – gitara
David LeBott – klavijature
Lenny Pickett – alt saksofon
Stan Harrison – bariton saksofon
Steve Elson – tenor saksofon
Kevin Simms – prateći vokal
Joyce Simms – prateći vokal
Carmen Rojas – bas gitara
Tony Thompson – bubnjevi
Popis skladbi
1. Introduction
2. Look Back in Anger
3. Heroes
4. What in the World
5. Golden Years
6. Fashion
7. Let’s Dance
8. Breaking Glass
9. Life on Mars?
10. Sorrow
11. Cat People (Putting Out Fire)
12. China Girl
13. Scary Monsters (and Super Creeps)
14. Rebel Rebel
15. White Light/White Heat
16. Station to Station
17. Cracked Actor
18. Ashes to Ashes
19. Space Oddity/Band introduction
20. Young Americans
21. Fame/End Credits
DODACI:
– “Ricochet” (dokumentarac iz azijskog dijela turneje Serious Moonlight)
– fotogalerija
Trajanje DVD-a: 165min.
