Revolution Saints
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Revolution Saints
Izdavač: Frontiers Records
Izdano: 2015
Trajanje: 53:22
Ocjena: 4/5
Što se dogodi kad se udruže tri hard rock mišićavca, da ne kažem kar titana hard rocka? Deen Castranovo, inače bubnjar AOR prvaka Journey, nadalje Doug Aldrich, sadašnji gitarist Burning Rain i bivši gitarist sastava DIO, Whitesnake i previše da bih nabrajao, te Jack Blades, inače basist i pjevač još jednog znamenitog »west coast« AOR veterana Night Ranger. Luda kombinacija.
Odabrali su ime Revolution Saints, tako se zove i njihov studijski prvijenac. Skladbi je čak 12. Tu je nekoliko faktora koji su u gotovo rekordno kratkom roku utjecali na brz nastanak albuma. Iskustvo, kilometraža, rutina i iznad svega izniman skladateljski talent sva tri glazbenika, koji su u međusobnoj suradnji uspostavili izuzetno kreativnu kemiju. Svoj su obol albumu dodala i dva gostujuća člana sastava Journey, vokalist Arnell Pineda i naravno jedan od najfascinantnijih gitarista ere rocka Neal Schon.
Album »Revolution Saints« je uradak koji se najsnažnije asocira na glazbu sastava Journey. Melodična komponenta i osjećaj za melodije na albumu su izvanredni. Zamisli izrazito tvrdu verziju Journey, u kojoj umjesto racionalno stiliziranih solaža Neala Schona, koji vrlo pažljivo odmjerava note i rado pliva na izvijanju žica, u prvi plan stupaju podivljali ragali paklenski brzog šibanja ljestvica vrućekrvnog pastuha Douga Aldricha, i gitarske fraze su u produkciji nešto oštrije, a aranžmani za klavijature ovaj put nose podređenu ulogu. Još jedan vrlo važan faktor na albumu koji neprestano izaziva snažne asocijacije na Journey je vokal Deena Castranova. On je mjestimice otrovno sličan Steveu Perryju i Arnellu Pinedi, pa se ponekad već i postavlja pitanje zbog čega Journey uopće trebaju Arenlla Pinedu, kad bi sve vokale za njih mogao otpjevati Deen. Dream On je već gotovo bezobrazno previše nalik Journey. Refren uvodne Back On My Trail otkrit će ti u tom pogledu sve.
Refrenski napjevi su izuzetno pompozni, nevjerojatno grabežljivi u iztržku melodije. Ako nijedna prije, skladba Locked Out of Paradise zasigurno će ti u tren oka zaliječi pod kožu i začarati te strastima. Trio svira s izuzetnim žarom i strašću. Isto vrijedi i za sve vodeće vokale pjevača, osobito Deena! Skladbe su izrezbarene po staroškolskom maniru komponiranja skladbi u AOR žanru. Dvije strofe, refren, često u kombinaciji s prijelaznim predrefrenom, mid-eight dionicom i još ponavljanjem posljednjeg refrena. Nikakvog Einsteina. Sve je podređeno osjećaju za praćenje optimalne melodične vrijednosti koja se u tren oka zabije pod kožu. Aldrich pak bezgranično luduje na solažama. Gitarist se rijetko u karijeri našao u tako ekstremno melodičnim sferama kakve zastupaju Revolution Saints, zato mu je soliranje ovaj put predstavljalo još veći artistički izazov.
Postoje pak skladbe u kojima se utjecaji matičnih sastava sva tri glazbenika izražavaju u jednakom omjeru. Stranges to This Life i za njom Better World takve su, a tu je i melankolična Way to the Sun te izrazito mračna točka albuma koja se nalazi tik pred njegovim zaključkom. To je How To Mend A Broken Heart, u kojoj je Aldrichev uvodni riff izrazito rušilački naoštrena i metalski povampiren. Zanimljivo je pak da na primjer u skladbi Way to the Sun, u kojoj glavni vokal pjeva Blades, u gitarsku solažu ulazi gostujući Neal Schon. Zanimljivo je zato što je ta skladba stvorena tako da bi prije pripadala albumu sastava Night Ranger nego Journey, što je bilo dobrodošlo stilsko odstupanje od ostatka materijala. U njoj “gitarsko ogrodje” svira Doug Aldrich.
Problem ovog albuma je u tome što je previše dobar, odnosno što zapravo nema mane. Što to znači? Deen Castranovo vokalom podsjeća na Perryja i Pinedu, na albumu gostuje Pineda i naposljetku čak i točke na kojima se uključuje Jack Blades, koji inače ima drugačiju vokalnu boju, u duetima dviju skladbi s Castranovom vuče prema »Journeyevskom«. Kao da su se unaprijed dogovorili. Dakle, rezultat je da su si vokali međusobno previše slični. To može smetati nekoga, mnoge. Na primjer mene. Zapravo ne vidim smisao toga da na albumu gostuje Pineda, jer su si s Castranovom previše slični u vokalnoj interpretaciji i boji glasa. Bend je trebao tražiti vokalne kontraste, ako je već zvao goste na album, i češće iskoristiti i odličan Bladesov vokal, što bi zasigurno dodatno i dobrodošlo razgibalo raspoloženja u skladbama. Ili jednostavno reći da će sve skladbe pjevati Castranovo i točka, pa ovog razmišljanja u ovom odlomku ne bi bilo.
Možda iznenadi manje očekivana pretjerana sličnost ovog albuma s Journey, no to nipošto nije ništa loše. »Revolution Saints« je naime izuzetno lijep i dotjeran album. Nosi živu i dinamičnu produkciju, izniman vokal, proživljenu izvedbu koja te grabi od prve, vječnu razgibanost u vodećim motivima. Briljantno je to djelo triju izuzetnih glazbenika koji su pronašli izuzetno međusobno »uglažđivanje«, zato se nadajmo da to nije samo projekt stvoren za jedan jedini studijski album, nego da će mu slijediti novi.
Postava
Deen Castronovo – vokal, bubnjevi
Jack Blades – bas gitara, vokal na skladbama Turn Back Time & Way To The Sun
Doug Aldrich: gitara
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Alessandro Del Vecchio – klavijature, prateći vokal, vokal na skladbi Way To The Sun
Arnel Pineda – vokal na skladbi You’re Not Alone
Neal Schon – gitarska solaža na skladbi Way To The Sun
Produkcija
Alessandro Del Vecchio
Popis skladbi
1. Back On My Trail
2. Turn Back Time
3. You’re Not Alone (Feat. Arnel Pineda)
4. Locked Out Of Paradise
5. Way To The Sun (Feat. Neal Schon)
6. Dream On
7. Don’t Walk Away
8. Here Forever;
9. Strangers To This Life
10. Better World;
11. How To Mend A Broken Heart
12. In The Name Of The Father (Fernando’s Song)