Izvođač: Rush, Otis
Izdavač: Bullfrog Records
Izdanje: 1976
Trajanje: 40.44
Ocjena: 4.5/5
Oko “Right Place, Wrong Time” od trenutka nastanka albuma pa sve do njegova konačnog izlaska ispleла se zanimljiva priča. Iako je Otis Rush dovršene snimke na vrpce “položio” još 1971., album je svjetlo dana ugledao tek dobrih pet godina kasnije. Glavne krivce za kašnjenje izlaska ploče možemo tražiti među odgovornima u izdavačkoj kući Capitol, koji su album najprije odbacili tvrdeći da je preslab i stoga nije vrijedan energije i angažmana koje bi gospoda uložila u njegovu pristojnu distribuciju. Manjak poslovne zrelosti, a dakako i zdrave pameti ovdje je dakle očit, pogotovo ako uzmemo u obzir da je riječ o jednom od najutjecajnijih albuma u povijesti bluesa. Otis je tako bio primoran otkupiti zvučne zapise vlastitog rada, a njih je kasnije povjerio izdavaču Bullfrog, kod kojeg je “Right Place, Wrong Time” naposljetku izašla 1976.
Stil sviranja Otisa Rusha jedinstven je, doduše možda ne toliko spektakularan kao primjerice kod suvremenika Buddyja Guyja, no ipak je riječ o vitalnom i čvrstom derivatu iskonskog gitarskog bluesa, koji s Right Place, Wrong Time bez straha diktira evolucijske tokove električnog bluesa. Otisova “rješenja” jednostavni su, grubo odsječeni melodijski manevri često građeni na poruci jednog jedinog tona, koji jednostavnim zatezanjem žice žustro izmjenjuje raspoloženjske nijanse. Otis se često poigrava akordnim obratima i strukturama nekonvencionalnima za klasične standarde bluesa, kojima nas rado ostavlja u neizvjesnosti u kojem će smjeru krenuti u idućem trenutku. Puls njegove igre je nestalan, u svakom slučaju pak snažno ovisan o raspoloženju vokala, s kojim se rado hvata ukoštac. Za potonji bi se moglo reći da je tipično bluesovski, s jedva primjetnim, ali ipak dovoljno prisebnim dahom soulu srodne naravi.
Otisov pristup je iskren i neusiljen i od početnog takta albuma nadalje slijedi isključivo vlastite osjećaje. Prvi u nizu rafala razvratnih stvaralačkih bljuzgavica ploče u sliku jedinstvene bluesovske tvorevine najprije se slijeva u uvodnom “Tore Up”, koji odmah udara opremljen cjelokupnom izražajnom biti Otisa Rusha! Nastavak s naslovnom “Right Place, Wrong Time” za neuvježbano uho izgleda poprilično krotkije, što je varljivo, jer iza zvučne kulise odlično smještenih puhačkih aranžmana i stalnog “prepiranja” zvuka hammond orgulja i gitare, pred kojom svoju monodramu vodi strahovita vokalna isporuka, krije se niz emotivnih provala trajno oštećene duše. “Three Times A Fool” marljivo slijedi primjer prethodnice, s malo više tempa nas omreži prepoznatljiva moralna sumnjivost plesa za poticanje plodnosti “Natural Ball”, dok “Lonely Man” svjedoči u prilog tvrdnji da se Otis izvrsno snalazi i bez šesterožičnog “naoružanja”, dakle kad uvjerljivo nagovara samo grabežljivom oštrinom svog glasa.
“Right Place, Wrong Time” bez sumnje spada u kategoriju najuvjerljivijih pokazatelja stvaralačke vitalnosti Otisa Rusha. Riječ je o albumu koji je legendu bluesa u trenutku kad je to za oživljavanje žanra bilo najpotrebnije učvrstio na mjestu jednog od vodećih nositelja zastava bluesa čikaške generacije. Album drži važno mjesto u evoluciji blues glazbe, koja je nakon prijelaznog razdoblja s kraja 60-ih, doduše ne s gledišta kreativnosti, nego zasigurno kroz prizmu popularnosti, zakoračila u najmračnije razdoblje. Moglo bi se reći da je Otis Rush po uzoru na Freddieja Kinga jedan od glavnih krivaca za reaktivaciju bluesovskog barometra, koji su na konačni put do vrelišta potjerale tek kasnije generacije blues glazbenika.
Postava
Otis Rush: vokal, gitara
Fred Burton: gitara
Ira Kamin: orgulje
Mark Naftalin: klavir
John Kahn: bas
Doug Kilmer: bas
Bob Jones: bubnjevi
Hart McNee: alt saksofon
Ron Stallings: tenor saksofon
John Wilmeth: truba
Produkcija
Nick Gravenites & Otis Rush
Popis skladbi
1. Tore Up
2. Right Place, Wrong Time
3. Easy Go
4. Three Times A Fool
5. Rainy Night in Georgia
6. Natural Ball
7. I Wonder Why
8. Your Turn To Cry
9. Lonely Man
10. Take A Look Behind
