Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Menza pri koritu, Metelkova, Ljubljana
Datum koncerta: 11.11.2009
Broj posjetitelja: 0
Japanski sastavi ne svraćaju često u Sloveniju, ali sudbina je očito htjela da se ovaj put na Metelkovi zaustave upravo glazbenici koje sam već upoznao ili koji surađuju s glazbenicima koje sam već vidio uživo i koji pripadaju samoj eliti japanske jazz i eksperimentalne scene. Ime Natsuki Kido mi je naravno ostalo u sjećanju s prvog Rock in Opposition festivala (reportaža OVDJE) u Francuskoj, gdje je nastupao s tango rock postavom Salle Gaveau i priredio jedan od vrhunaca cijelog festivala. I sam Kazutoki Umezu (Kiki) povezan je s jednim od mojih najdražih sastava. Kiki naime puno nastupa s Tatsuyom Yoshidom, jednim od najboljih japanskih bubnjara i vođom sastava Ruins i Koenjihyakkei (koji su nastupali na ovogodišnjem Rock in Opposition festivalu – reportaža OVDJE).
Kiki Band je neka vrsta all-star ekipe japanskih glazbenika. Uopće se ne radi o samostalnom projektu Kazutokija Umezua (zvanog Kiki), nego skladbe doprinose svi, uglavnom gitarist Natsuki Kido i basist Takeharu Hayakawa, dok se sam Kiki više posvećuje ulozi interpreta i solista.
Kiki Band su u Menzi odsvirali sve svoje najbolje skladbe s albuma Kiki, Land Dizzy i Dowser. U prvom dijelu bili su melodičniji i pristupačniji, s kombinacijom jazza, hard rocka, funka i arapskih motiva. I solaže su išle ravno u uho. Najbolji su bili kad su glavne melodije zajedno svirali Kiki i Kido, saksofon i gitara kao jedno. Nakon otprilike tri četvrt sata momci su napravili kratku stanku, a onda su se vratili u improvizacijskijem izdanju. U glazbi su i dalje prevladavali slični elementi kao prije, samo je bilo više soliranja i eksperimentiranja s avangardnijim ubacima. I dalje je bilo dovoljno melodičnih trenutaka da nikoga ne otjeraju, ali su ipak pokazali koliko karaktera imaju. Za odličnu zabavu pobrinuli su se i reggae ubačajem koji je zbog smiješno zvučećeg saksofona podsjećao na Madness. Jedan od najljepših trenutaka zacijelo je bio kad je Umezu zgrabio i klarinet, pa su se momci ipak poklonili i japanskoj tradicionalnoj glazbi. Kiki Band su kroz cijeli koncert na sličan način skakali iz brzih dijelova na mirnije i nježnije stvari.
Sastav se pokazao kao skup izuzetnih glazbenika i kao izvanredna cjelina. Svaki je glazbenik kroz solističke točke pokazao svoje tehničke sposobnosti, ali najbolje su funkcionirali kao cjelina. Kao solisti isticali su se Kido na gitari i Umezu na saksofonu. Posebno je Kido pokazao gotovo sve što se može na tom instrumentu. Za razliku od Salle Gaveau, gdje je djelovao frippovski suzdržano, ovdje je očito bio razigraniji i okrenutiji jazz-rockerskom izrazu. Odsvirao je nekoliko sočnih hard rockerskih rifova i solaža koje bi s veseljem čuli svi ljubitelji dobrog rocka. Umezu je pokazao bogato znanje na saksofonu i kasnije na klarinetu, a najviše me uvjerio kad je svirao melodično. I ritam sekcija je zastrašujuće dobra. Amerikanac Joe Trump trenutno je jedan od najpriznatijih bubnjara (ne samo jazza) u SAD-u, a Hayakawa se u Japanu tretira kao veliki basist i takvu čast i zaslužuje.
Treba reći i da ovaj put nije vrijedio stereotip da su Japanci izvanredni kad je riječ o tehnici, ali im nedostaje srca. Ovaj put je bilo prisutno i jedno i drugo. Kod svih članova se vidi da uživaju u sviranju takve glazbe, što je dokazalo i Kikijevo plesanje na pozornici i osmijesi na licima svih ostalih glazbenika. Dakle, glazba s dušom i tehnikom istodobno, da rade obje polovice mozga.
Menza je doduše mali klub, ali u njemu se uvijek zaustavi velik broj velikih glazbenika. Svoju radost s nama je ovaj put podijelio japanski Kiki Band i moram priznati da već dugo nisam bio na koncertu koji bi mi na lice izmamio tako velik osmijeh. Kiki Band su puni pozitivne energije i ljubavi prema glazbi. Otvoreni su za sve u glazbenom smislu, a oni koji su bili otvoreni za njih s koncerta vjerojatno nisu otišli loše volje. Svakako kandidat za koncert godine.
Fotografije: Mojca Perdih
Galerija slika
