Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Rainbow
Izdavač: Polydor Records
Izdanje: 1976
Trajanje: 33:28
Ocjena: 5/5
Nepredvidljivi gitarski virtuoz u crnom Ritchie Blackmore i pjevački bog Ronnie James Dio, dvije glazbene legende koje su Rainbow prvijencem iz 1975. učinile više za razvoj i popularizaciju tvrdog rocka nego većina današnjih predstavnika tog žanra u cijeloj karijeri, bili su odlučni da 1976. zauzmu upražnjeno prijestolje kraljeva teškog rocka. Trenutak za taj potez nije mogao biti prikladniji; Blackmoreovi bivši suborci Deep Purple te su se godine na neslavan način (privremeno) raspali, Black Sabbath su se zbog ‘zasluga’ problema s pjevačem Ozzyjem Osbourneom nalazili u velikoj egzistencijalnoj krizi, a isto bi se moglo reći i za Uriah Heep, koji su te godine preboljevali odlazak neponovljivog Davida Byrona, dok se ideja o nastanku Whitesnake još nije ni počela rađati u kutcima mozga Davida Coverdalea.
Pomalo zahrđalu teškorockersku scenu spašavale su, uz Rainbow i Blue Öyster Cult, ponajviše art rock sastavi kova Queen, Rush i Wishbone Ash, dok su se Judas Priest tek dobro pojavili na glazbenoj karti. Popularnost žanra bila je i zahvaljujući pojavi novih glazbenih trendova predvođenih disco glazbom, punkom i glam rockom u kraćoj krizi, no Rainbow su bili odlučni da svojim drugim studijskim albumom »Rising«, koji spada u sam vrh njihovih dosega, negativan trend preokrenu prema gore.
U tu su svrhu Blackmore i Dio najprije oko sebe okupili trojicu glazbenika sposobnih pratiti njihove egocentrično usmjerene skladateljske i lirske umotvorine. Blackmore se odrekao ostalih članova Diove prijašnje postave Elf i za suradnju privukao legendarnog bubnjara Cozyja Powella (ex-Jeff Beck), nadarenog basista Jimmyja Baina te svestranog klavijaturista Tonyja Careyja. Potonji je na svojim klavijaturama pobrinuo za plejadu klasicističkih aranžmana koji su dodatno produbili epsku i melodramatičnu narav većine »Rising« skladbi, dok je na »Stargazer«, nosivoj skladbi cijelog albuma, sudjelovao Münchenski filharmonijski orkestar.
Ta nova Rainbow postava, koja je zvučala još znatno udarnije od prijašnje inkarnacije, izdržala je zajedno samo dvije godine, ali dovoljno da stvori nekoliko najsjajnijih skladateljskih dosega u povijesti teškog rocka, od kojih se najviše može čuti upravo na »Rising« i njegovu studijskom nasljedniku »Long Live Rock’n’Roll« (1978). Blackmoreov tradicionalni gitarski misticizam i klasicizam Dio je oplemenio svojim vokalnim majstorijama kojima je projicirao svoje fantazijske tekstove o čarobnjacima, vračarama i vitezovima.
Epska bomba »Tarot Woman« izniman je uvod u album i jedan od onih neponovljivih vrhunaca tvrdog rocka, kakav je mogao nastati samo u režiji nepobjedivog dueta Blackmore-Dio. Careyjeva uvodna sintesajzerska solaža enigmatična je uvertira u udarni dio, koji diktiraju Powellov bubnjarski stampedo, Bainovo štropotanje bas linija i ponajviše Blackmoreova žarka, a ujedno inovativna gitarska fraza. U trenutku kad upadne Ronniejev gromoglasni vokal s pripovijetkom o tajanstvenoj vračari, nastaje prava epska atmosfera s trijumfom u veličanstvenom refrenu. Na ovom legendarnom neumrlom hitu na svakom se koraku može osjetiti kako su dobro nauljen i beskompromisno udaran stroj Rainbow bili u to vrijeme pod zajedničkim Ritchiejevim i Ronniejevim patronatom. Utjecaj »Tarot Woman« na razvoj ranih oblika britanskog teškog metala bio je jednako izniman i još se danas čuje u nekim uradcima sastava tog tipa.
»Run With the Wolf« predstavlja privremeno povlačenje u nešto sporiji tempo, no razina udarnosti pod nemilosrdnim bubnjarskim prekretima i uz pomoć pečenih gitarskih pasaža se time ni u čemu ne smanjuje, dok ponovno, ponajviše u refrenu, prevladava izrazito epska atmosfera. Ritchie specifičnom međuigrom gitare ponovno potvrđuje ulogu velikog gitarskog inovatora, dok Ronniejev vokal ni u čemu ne popušta sa svojom tradicionalnom, epskom gromoglasnošću i borbenošću. Na ništa manje temperamentnom »Starstruck«, gdje Dio svoju priču o fatalnoj ženi lukavo zakamuflira u još jednu mističnu zgodu, kroz navalu duhovitih gitarskih fraza osjeća se i Blackmoreovo blues rock korijenje. Udarno-osvetnički refren ističe se među brojnim gitarskim varijacijama kojima Ritchie ‘premazuje’ Powellove beskompromisne bubnjarske prijelaze. »Do You Close Your Eyes«, kratki, ali ikonoklastički tvrdi rocker, u prvi plan gura moćnu gitarsku frazu, dok Ronniejev razdraženi vokal posrećeno gradi dramatično ozračje s vrhuncem u epskom refrenu.
Najbolji trenutak na »Rising« pak je epsko remek-djelo »Stargazer«, Blackmoreov i Diov sjajan odgovor na Led Zeppelin klasik »Kashmir« s kojim ga povezuju ponajviše srodna gitarska fraza i slična orijentalno-mistična atmosfera, koja slušatelja u tren oka usisa u srž ove moćne epopeje. Tu art rock narav ranih Rainbow zablista u punom sjaju. Ronniejevu fantazijsku priču o čarobnjaku i njegovu mističnom putovanju do zvijezda diktiraju razorni bubnjarski prekreti i paklene gitarske pasaže, dok za klasicističku dubinu brinu orkestralni aranžmani filharmonijskog orkestra u spoju s Careyjevim simfonijski začinjenim sintesajzerskim linijama. Svečano-pompozno ozračje dosiže nove dimenzije u moćnom refrenu, a u srednjem dijelu ne manjka ni inovativna gitarska varijacija kojom Ritchie dodatno pojačava sveopću epsku magiju. Ni danas nije nikakvo pretjerivanje ako se »Stargazer« proglasi jednim od najboljih dosega tvrdog rocka svih vremena i jednim od vrhunaca rock glazbe sedamdesetih.
Završni čin albuma, pomalo fatalistički »A Light in the Black«, vođen je u udarnom, što bržem tempu i tu se ponovno može diviti izvanrednoj koheziji među pojedinim članovima te neponovljive Rainbow postave. Gromovnik Ronnie ponovno pjeva kao ‘zrakoplov’, dok ga prati Powellov bubnjarski stampedo, a Blackmore ne štedi rafale za ondašnje pojmove izrazito brutalnih gitarskih pasaža. I Carey si usput uzme lukavu sintesajzersku solažu kojom dokazuje da je bio jedan od najprešućenijih klavijaturističkih inovatora svog vremena. Virtuozni instrumentalni umeci vođeni kroz ubrzani tempo kompoziciju produljuju za najmanje dvostruku duljinu, a i danas zvuče zabavno i inovativno. To je bila jedna od onih ključnih kompozicija koja je pridonijela tome da su kasniji teškorockerski sastavi počeli svirati sve brže i udarnije.
»Rising« je već pri izlasku prepoznat kao remek-djelo teškog rocka, a s godinama mu je vrijednost samo porasla, pa je red da se jedan od dva najbolja Rainbow studijska dosega pri svakoj prilici dostojno proslavi. Žalosno je da su dvojica glazbenika koji su sudjelovali na ovom studijskom klasiku već pokojna (Dio i Powell), dok je Blackmoreu na stare dane ‘puknuo film’ pa se odlučio postati moderni Robin Hood, što znači da »Rising« skladbe od ljudi koji su sudjelovali u njihovu nastanku danas gotovo više nije moguće čuti uživo. Egotripovi između čovjeka u crnom i malog čovjeka moćnog glasa 1976. su nažalost postajali sve češći i njihova se suradnja u sljedeće dvije godine počela polako krhati. Blackmoreu su naime počeli presjedati Diovi ‘Tolkienovski’ tekstovi, dok je pjevački gromovnik i inače u svom društvu slabo podnosio egomanijake brojnih ekscentričnih navika.
Postava
Ritchie Blackmore – gitara
Ronnie James Dio – vokal
Jimmy Bain – bas gitara
Cozy Powell – bubnjevi
Tony Carey – klavijature
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Munchenski filharmonijski orkestar – orkestralni aranžmani
Fritz Sonnleitner – koncertni majstor
Rainer Pietsch – dirigent
Produkcija
Martin Birch
Popis skladbi
1. Tarot Woman
2. Run with the Wolf
3. Starstruck
4. Do You Close Your Eyes
5. Stargazer
6. A Light in the Black
