Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Springfield, Rick
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 41:44
Ocjena: 4.5/5
Rick Springfield je albumom »Songs For The End Of The World« na najelegantniji mogući način dovršio priču koju je započeo njegov prethodnik »Venus in Overdrive« (2008) i tako isporučio masama jedan od najboljih rock albuma 2012.!
Australac Springfield svojevrsni je ekvivalent kanadskom Bryanu Adamsu, s tom razlikom što Rick svoje glazbeno nasljeđe, kojim je zasjao davno prije, razumno »kvari«, a to znači da Springfield takvim potezima učinkovito zadržava svu bitnu bit prepoznatljivih atributa svog glazbenog izraza. Mnogi Springfieldovi generacijski suvremenici u grčevitoj želji da zadrže komercijalni uspjeh u sličnim su se glazbenim avanturama prošlosti pošteno opekli. Springfield za razliku od njih ostaje konstanta. Čovjek je oduvijek slovio po tome da je stvarao različite albume i pritom, dok je pomicao i širio kreativne barijere, uvijek uspješno zadržavao svoju elementarnu glazbenu prepoznatljivost.
»Songs for the End of the Word« školski je primjer pravilno odmjerenih poteza u koracima transformacije vlastitog autorskog glazbenog karaktera do mjere u kojoj on hvata korak s aktualnošću zvučne produkcije novog doba, kao i s nekim aktualnim žanrovskim porivima u rock glazbi, kakve danas kategorično forsiraju mnoga truba u rukama korporacija. Rick je izvukao najbolje iz oba svijeta te obje priče spojio u novi, svježe zvučeći, nadahnuti album koji prštu od mladenačkog karaktera, već poslovične Rickove melodične zaraznosti, prave doze rockerskog intenziteta i naravno, izazovne i nenametljive doze pompe.
Istodobno je potrebno uvodno naglasiti da Rick sa svojih punih šezdeset i nešto ostaje fantastičan vokalist. Ljubazni, elegantni i uvijek pozitivno nastrojeni lik šarmantnog doktora Noaha Drakea iz serije General Hospital u privatnom životu doduše nema izvorišnih točaka da bi se u njemu lako poistovjetio s tom filmskom ulogom. Zato je Rickova poezija oduvijek bila dublja i sadržajno posebno opipljiva, može se reći da je čovjek oduvijek znao prefinjeno voditi slušatelja kroz svoja osobna obzorja otkrivenja skrivenih kutaka duše i kroz glazbu plasirati osjećaje boli i bijesa. »Songs for the End of the Word« novi je dokument takvog sadržaja. Ipak, riječ je o albumu koji unatoč apokaliptičnom naslovnom odzvuku raste i razvija se cijelo vrijeme u pozitivno nastrojenom duhu.
Springfield bi se mogao umiroviti već davno, jer je u životu postigao sve što si umjetnik njegova kova može poželjeti. Poznati filmski glumac nedavno se s autobiografijom »Late, Late at Night…: A Memoir«, objavljenom za izdavača Simon & Schuster’s Touchstone, popeo na ljestvicu »best sellera« New York Timesa na odlično mjesto br. 13, dok je časopis Rolling Stone istu knjigu uvrstio među 25 najboljih autobiografija svih vremena. Da mjera bude puna, tome treba dodati izuzetno uspješnu glazbenu karijeru koja do danas obuhvaća preko 25 milijuna prodanih albuma, čak 17 hitova koji su se plasirali na američku ljestvicu 40 najboljih, s evergreenima kao što su, među ostalima, »Don’t Talk to Strangers«, »An Affair of the Heart«, »I’ve Done Everything for You«, »Love Somebody«, »Human Touch« i »Celebrate Youth«. Naravno, ne treba zaobići ni časnu Grammy nagradu za najboljeg muškog rock vokala, koju je osvojio svojim hitom br. 1 »Jessie’s Girl«.
Vitalnosti Rick u svojih krepkih 63 godine ne nedostaje. I dalje probija granicu od 100 nastupa godišnje, a novim uratkom potvrđuje da se u svojoj misiji još davno nije ispjevao i da u rukavu nosi još hrpu pronicljivih poruka, što je zgusnuo i u najnoviji uradak »Songs For the End Of the World«. Skladbi je bilo cijelo mnoštvo, a opcijskih izdanja s različitim dodatnim skladbama (i različitim naslovnicama) ima nekoliko. No promo primjerci uvijek isporučuju samo albumske skladbe, pa ćemo se ograničiti na regularni albumski presjek, koji mjeri nešto preko 41 minute nove Springfieldove glazbe.
Otvaranje albuma ide u šprici, tako da prvo nisi siguran jesi li greškom u CD player ubacio neku ploču od NOFX-a. Otvarajuća Wide Awake daje svu poantu Springfieldove glazbene propovijedi u 2012., kako je zapisano u trećem odlomku ove recenzije. Savršeno je spojio element svog primarnog osjećaja za stvaranje zarazne melodične dovršenosti s modnim, trendovski traženim zvukom novog doba. Zamisli sažetu formu u tri akorda koja ipak cijelo vrijeme puno djeluje u grabežljivoj kombinaciji vokalnih melodija i rockerskog intenziteta. To znaju isporučiti samo iskusni stari mačkovi, a Rick spada u sam vrh njih. Idealnu kombinaciju starih glazbenih vremena s novima Rick je uhvatio osobito u skladbi My Last Heartbeat.
Zaraznosti preko albuma ne ponestaje uz ubrzano živahni rock otkucaj I Hate Myself, pa ni uz anthemski zavodljivu Our Ship’s Sinking. Ako se u razgovoru sa svojim anđelom u skladbi Gabriel gotovo dotiče novodobne »heartland« atmosfere The Killers viže, zvuči Love Screws Me Up (»Ljubav me je zajebala«), u sporijem izvorniku nastala još u doba albuma »Karma« (1999) u klasičnom zvuku i u raznolikosti bliže ljubiteljima Springfieldovih suvremenika Brucea Springsteena i Bryana Adamsa. Novi dinamični otklon ovog izuzetno varijabilnog, ali čistokrvno springfieldovskog uratka donosi skladba Depravitiy, koja u svojoj izazovnoj fuziji graniči već s art do prog rockerskim zahvatima, koji nisu mnogo daleko ni od lakše dostupnih djela kompaktnog paljenja skupina Spock’s Beard i Neal Morse solo. Ovaj komad osvaja osobito izuzetnim atmosferičnim »grooveom« punim zarazne anthemske melodije u refrenu. Bas linije Matta Bissonettea u stvaranju grooveá mnogo su puta ključne na albumu. Za Depravity to potvrđuje odlična završna rockerski nabrijana One Way Street, koja intenzivno zaključuje ovaj album. U refrenu potonje Rick se zagleda u melodičnost beatlesovske tradicije, koja je kroz modni stisak novih vremena u produkciji ponovno uhvatila nešto američke neo art/prog rockerske zaraznosti spomenutog Neala Morsea.
Manje zanimljiva skladba albuma, Joshua, posvećena je Rickovu sinu, a iz njezina teksta nije teško iščitati osnovne očinske životne savjete sinu. Djevojke i zrele cure pak će se uz Rickov glas ovaj put topiti u punoj dozi kad si budu zarotirale You And Me – udarnu baladu. Skladbe A Sign Of Life i mračna I Found You na albumu održavaju najviše srodničkih veza s prethodnikom »Venus In Overdrive« (2008).
Springfield je perfekcionist i jasan vizionar kad se bavi svojim stvaralaštvom. U studio je pozvao izuzetnog Matta Bissonettea, bez kojeg Rick sam definitivno ne bi izveo sve na novom albumu, tako učinkovito kako su mu u polazištu za album odzvanjale ideje u glavi. Bissonette je profinjeni studijski mag koji je Springfieldove ideje majstorski implementirao svojim fenomenalnim osjećajem za stvaranje živog i u punom dinamičnom zamahu zvučećeg uratka. Na album »Songs for the End of the Word« nakon albuma »Karma« iz 1999. ponovno se vraća sa svojim gitarskim uslugama dugogodišnji Rickov kompanjon Tim Pierce, dok su slojevi vokalnih harmonija točkasto još posebno sočno začinjeni, jer na albumu sudjeluju i prekaljeni vokalisti, i to Richard Page (Mr. Mister) i John Waite (solo, ex-Bad English)
Springfield i Bissonette sve su skladbe položili na vrpce u znaku izuzetnog dinamičnog razvoja. Na taj su način izdašno kontrastno naglasili uhvaćenu elementarnu razgibanost među njima (što se tiče vodećih motiva), a mnogo puta uho ne može preslušati više gitarskih linija koje zgušnjavaju zvuk i daju mu uhvaćenu dinamiku i živost. Rick je u svom zvuku uvijek držao odlučan gitarski riff, a u novim vremenima ti se riffovi šire još izdašnije. Naravno, ne smijemo zaobići savršene vokalne melodije koje Springfield nadograđuje slično kao kod gitarskih linija. Harmonizacijom više vokalnih linija u grabežljivu anthemsku bombastiku refrenskih i predrefrenskih napjeva.
»Songs for the End of the World« album je koji će te držati čvrsto uz sebe cijelo vrijeme, jer ga resi izuzetna šarolikost, organska živost, dinamična razgibanost, prava bit Ricka Springfielda kao skladatelja i vokalnog interpreta. Springfield uz njega ostaje mlad, nadahnut, izazovan i idejno neiscrpan. Riječ je o vrhuncu izdanja melodičnog rocka u 2012., ako ne i o najboljem žanrovskom albumu godišta 2012. Springfield je uz njega sazrio još za korak naviše! Sad se samo nadajmo da će se »prikleštiti« i na neki europski koncert. Skrajnji je čas već.
Postava
Rick Springfield – vokal, gitara
Matt Bissonette – bas gitara, klavijature, prateći vokal
George Bernhardt – gitara
Rodger Carter – bubnjevi
SURADNICI:
George Nastos – gitara
Dan Strain – gitara
Tim Pierce – gitara
Ronnie Grinel – udaraljke
Richard Page – vokal na skladbama br. 2, 7 i 12
John Waite – vokal na skladbi br. 2
Produkcija
Rick Springfield & Matt Bissonette
Popis skladbi
1. Wide Awake
2. Our Ship’s Sinking
3. I Hate Myself
4. You And Me
5. Gabriel
6. A Sign of Life
7. My Last Heartbeat
8. Joshua
9. Love Screws Me Up
10. I Found You; Depravity
11. One Way Street
DODATNE SKLADBE (europska verzija albuma):
12. Let Me In
13. My DUI
