Založba: Frontiers Music Srl.
Datum izida: 9. 12. 2022
Produkcija: Rob Moratti
Dužina albuma: 45.10 min
Žanr: Melodic Rock / AOR Revival
Ocjena: 9.0/10
Rob Moratti, vrhunski kanadski vokalist, poznat po suradnji s kanadskim art rock ikonama Saga i AOR senzacijom Final Frontier, vraća se petim samostalnim studijskim albumom »Epical«. Tko prati ovog vokalista, zna da će dobiti najbolje što u novom tisućljeću može ponuditi žanrsko polje melodičnog rocka, odnosno AOR revitalizma. Pogotovo ovog potonjeg. Rob Moratti se oduvijek, s izuzetkom kraćeg karijernog zastoja kod kultnih Saga, priklanjao izražajnim polazištima AOR/west-coast žanra. Još u devedesetima sa svojom postavom Moratti. I više. Format njegovih kompozicija nerijetko dodaje još više supstance, koja rado zalazi u odmake od predvidljive receptture AOR komponiranja, zato njegovi albumi nose i art rock karakter, što izvođaču daje visoko poželjnu notu trenutačne izražajne prepoznatljivosti.
Rob Moratti je izniman vokalist. Već samo zbog toga isplati se pratiti njegovu glazbenu karijeru. Njegov vokal zadržava zapanjujuću snagu i u ekstremno visokim registrima. Moratti važi za vokalista na polju suvremenih dosega melodičnog rocka i zanata AOR revitalizma koji dostiže jedan od najširih vokalnih raspona, pogotovo kad je riječ o najvišim visinama kojima jednostavno oduševi. Budući da je vokal cijelo vrijeme čist, glazbeni izlaz svih kompozicija toliko je veći. Tome dodaš još stupnjevanje atmosferične bombastike preko pretrefrena u refren, gdje se glavnom vokalu priključuje sve širi raspon vokalnog harmoniziranja, i rezultat je izuzetna glazbena grabežljivost proizvoda. Glazbenost je doslovno invazivna. I ovaj put. Na petom albumu dakle.
Moratti je perfekcionist. Uz sebe je opet okupio sjajne glazbenike. Reb Beach nije imao vremena (bavio se Black Swan, pa novim Winger albumom, tu je bila i djelomično abortirana Whitesnake turneja), pa je Morattiju priskočio u pomoć Beachov whitesnakeovski kolega Joel Hoekstra (ex-Night Ranger, Trans-Siberian Orchestra). Dakle, gitarska je perfekcija zajamčena i na albumu »Epical«. Solaže su svakako poezija svoje vrste i poglavlje za sebe na ovom albumu. Produkcija topla, a spektar zvučne slike posve iskorišten. Bas linije je ponovno priložio izvanredni Tony Franklin (ex- Blue Murder, The Firm). Još jednom. »Epical« nosi izniman ritam (srčanog) pulsa. Ljubitelji AOR glazbe moraju ovaj album jednostavno uvrstiti u svoju diskografsku zbirku. Bez razmišljanja.
Skladbe nose pompozni čar karakterističnog drama teatra koji krasi AOR proizvode. Moratti je odrastao uz zvukove Journey, to je neosporno. Napokon, 2015. izdao je kompilaciju Journey obrada »Tribute To Journey«. Ovdje pak nikako nije riječ o prepisivanju. Nego o vibraciji (Hold On, Masquerade). Ta te odnese duboko u osamdesete. Moratti ima svoj prepoznatljiv vokalni sjaj. Odmah ga prepoznaš. Kad tražiš usporedbu, tko bi mu mogao biti blizu, smislena je paralela s pokojnim Tonyjem Millsom te pogotovo karizmom Shy albuma »Unfinished Business« (2002) i »Sunset And Wine« (2005). Tu je ekipa glazbenika s izgrađenim karakterom. Uz spomenute zvijezde (Hoekstra, Franklin) sudjeluju još i trojica iskusnih švedskih glazbenika. Pete Borg svira bubnjeve. Ključan je pak Pete Alpenborg (ex-Arctic Rain), koji važi za odličnog komponista. Provjerite njegov dosje djelovanja na nizu albuma većih imena iz žanrskog polja melodičnog rocka i AOR revitalizma. Uz klavijature, njegov je komponistički pečat zasigurno primjetan. Tu je još Fredrik Bergh (Bloodbound, Street Talk), još jedan izuzetno iskusan i talentiran glazbenik, koji je također doprinio klavijature na albumu. Uz takvu ekipu i takav vokal, jasno je da i »Epical« nosi svojevrstan glazbeni dosje i lik. Ne samo da zadržava izniman kvalitetu prethodnih Morattijevih dostignuća, nego pokazuje nadahnutost i novi je dokument kreativne neiscrpnosti.
Skladbe si međusobno kradu pozornost. Jedna drugoj. Teško je izdvajati favorite. No to su pogotovo skladbe gdje je refrenski format odveden u bombastični drama krešendo. Zapravo je to u AOR-u opća primjedba, što znači da vrijedi i za svaku skladbu albuma “Epical”, ali uvjerljivije su one kod kojih te ta bombastika pri slušanju na prvu loptu zgrabi posebno intenzivno. Tu spadaju uvodna Can I Hold You For A While te završna Strangers. Lako im se pridružuju (redom): Masquerade, pa Nothing Left To Say i vihorito pozitivna Valerie, kojoj se u takvoj karizmi pridružuju For The Rest Of My Life te drugi singl albuma Love. Tu su refrenski posebno dramatične Hold On i Crash And Burn (obje sa sličnom karizmom skladbe Masquerade). Pa je nabrojen već gotovo cijeli album, što znači da nisam rekao ništa (ili sve).
Dakle? Rob Moratti s »Epical« ostaje glazbenik koji u novim vremenima dostavlja najbolje albume zasnovane na polazištima AOR glazbe osamdesetih. Uz izvanredne komponističke talente, bezgranične vokalne vrline kojima nema ravnih te odličnu ekipu glazbenih zvijezda koja ga prati u studiju, »Epical« zadržava izuzetnu kreativnu potenciju i zalet, koji je oduševljavajuće utjelovio prije 12 godina odlični album »Victory«. Vjerujte. U ovom žanrovskom formatu u 2023. teško da može biti išta bolje.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Can I Hold You For A While
2. Masquerade
3. Nothing Left To Say
4. Valerie
5. Hold On
6. For The Rest Of My Life
7. Stay The Night
8. Love
9. Crash And Burn
10. You Keep Me Waiting
11. Strangers
Postava:
Rob Moratti – vokal, prateće harmonije
Joel Hoekstra – ritam i solo gitare
Pete Alpenborg – ritam gitare i klavijature
Tony Franklin – bas gitara
Felix Borg – bubnjevi i udaraljke, klavijature na skladbi br. 11
Gostujući glazbenik:
Fredrik Bergh – klavijature na skladbi br. 6
