Rock of Ages (1. dan) – rokeri sedamdesetih otjerali kišne oblake daleko (2011)

0 6

Autor: Urban Bolta

Mjesto: Seebronn / Baden-Württemberg / Njemačka
Datum koncerta: 28.07.2011
Broj posjetitelja: 8000
Cijena karte: dvodnevna ulaznica: 75€ (prodaja unaprijed) / 90€ (na dan koncerta)

U saveznoj državi Baden-Württemberg, nekoliko desetaka kilometara južno od Stuttgarta, svake se godine održava festival Rock of Ages. Kao što već i sam naziv događaja nagovještava, vikend u selu Seebronn posvećen je ljubiteljima klasičnog rocka svih boja i nijansi, a u svoje krilo razumljivo privlači ponajprije iskusnu koncertnu populaciju koja je svoje tinejdžerske dane proživljavala sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Festival je relativno mlad, prvo izdanje s Twisted Sister i Saga u ulozi headlinera odvilo se 2006., no unatoč mladosti festivala ne treba sumnjati u organizacijsko iskustvo organizatora. Oni su naime isti kao i organizatori festivala Bang Your Head!!!, događaja s mnogo duljom tradicijom koji se svake godine odvija u obližnjem Balingenu.

Unatoč neizvjesnosti oko odlaska gotovo do zadnjeg dana, nas trojica ipak smo krenuli na put u Njemačku. No gle vraga, rani polazak nije bio dovoljan za pravodoban dolazak na festival. Planove nam je pokvarila 10 kilometara duga stajaća kolona pred obilaznicom oko Münchena, nije nam išla na ruku ni gusta promet u okolici Augsburga i Stuttgarta, gdje smo se vozikali baš u satima završetka radnog dana. Prometne gužve su nam izbijele kosu, propustili smo nastupe dvaju mladih hard rock sastava (China i The Poodles), a unatoč žurbi na prizorište nismo uspjeli stići prije sredine nastupa sastava Wishbone Ash.

MARTIN TURNER’S WISHBONE ASH
Svakako valja naglasiti da je riječ o verziji sastava Martina Turnera. Gitarist/vokal Andy Powell se prije nekog vremena zbog prava na ime posvađao s preostalim originalnim članovima, a rezultat su danas dvije verzije grupe. “Originalna” s Powellom u postavi i druga, s prvotnim basistom Martinom Turnerom u ulozi zapovjednika.

Sat vremena dug nastup poslužio je Wishbone Ash klasike, datirane isključivo u razdoblje sedamdesetih, kada je Martin Turner bio njihov član. Odlično uigran sastav čini izvrstan koncertni kolektiv, što melos i melodičnost glazbe Wishbone Ash uostalom i zahtijevaju. Školske vokalne harmonije i unatoč 64 godine na plećima i dalje dobro očuvan Turnerov vokal ponijeli su nas u vrijeme prve polovice sedamdesetih, kada su engleski glazbenici pisali rock povijest. Glavnina odsviranog repertoara pripala je genijalnom albumu “Argus” (1972), a između su nastupajući ubacili još skladbe Ballad Of The Beacon, Rock N’ Roll Widow i Living Proof. Odličnu scensku egzekuciju pokvarilo je loše vrijeme, jak pljusak i bijesan vjetar odnosili su zvuk mimo publike i izazivali negodovanje prisutnih. Gitarski napadi i melodije u tercama pokazali su svu svoju snagu u komadima poput Warrior ili završne Jail Bait i odnijeli nas u tajanstveni svijet magije Wishbone Ash. Kolektiv se pokazao kao dobro nauljen koncertni stroj, a prava je šteta što Martin Turner (ako već ne i oba brata Turner) ponovno ne udruži snage s nekadaģnjim kolegom Powellom – onda bi iskustvo susreta s Wishbone Ash bilo još autentičnije i intenzivnije!

SLADE
Slade! Prilika za susret s jednim od vodećih predstavnika engleskog klasičnog rocka sedamdesetih, koji su burleskim nastupima i osebujnim stilom zajedno s Davidom Bowiejem, T. Rex i Sweet definirali glam rock, danas je iznimno rijetka. No od zlatnih dana Sladea proteklo je već puno vode. Pad popularnosti osamdesetih i odlazak nositelja sastava, Noddyja Holdera i Jima Leee početkom devedesetih, okončali su uspješnu priču popularnih rockera. Posljednjih dvadeset godina preostali originalni članovi, gitarist Dave Hill i bubnjar Don Powell, nastupanjem pod istim imenom bude uspomene na zlatno doba i zajedno s posjetiteljima nostalgično pjevaju o priči jedne od najvećih rock grupa sedamdesetih. Postavu danas upotpunjuju još vokal/gitarist Mal McNulty i basist John Berry.

Šetnja riznicom vječnih hitova Slade započela je točno u najavljeno vrijeme skladbom We’ll Bring the House Down. Prvi se pojavio bubnjar Powell, prije nego što su se po pozornici slijeva nadesno poredali Berry, McNulty i na kraju Hill. Iako McNulty danas stoji u iznimno nezgodnim Holderovim cipelama, “novi” frontmen dobro se snaļao. Čovjek koji vizualno podsjeća na Ozzyja Osbournea nastup je oblikovao na vlastitim idejama i u pravilu se ograđivao od golog oponašanja Holderovih ludorija. I vokalno je odsvirane skladbe interpretirao po svoje i zahvaljujući jedinstvenoj mješavini karizme i simpatičnosti, unatoč igri s vatrom, ne samo da se nije opekao, nego je samouvjereno i potpuno vjerodostojno odradio svoje zadatke. Središnja figura scenskog budalalaštva bio je niski gitarist Dave Hill. Odjeven u žuti prsluk, sa šeširom na glavi podsjećao je na cirkuskog klauna, spretno je koristio prostor pozornice i zabavnim točkama kao za šalu začinjao nastup.

Zahvaljujući brojnim hitovima, Sladeu doista nije teško ispuniti 80 minuta dug program. Vječnozelene klasike nizale su se jedna za drugom, već u prvoj fazi koncerta Slade su nam poslužili komadima Lock Up Your Daughters, Far Far Away te Everyday, gdje je iznenađujuće mjesto glavnog vokala preuzeo John Berry. Slijedila je skladba Coz I Luv You s izrazito beatlesovskim zvukom, u kojoj je zvučnu sliku upotpunio zvuk Berryjeve violine. Gudbuy T’Jane i Mama Weer All Crazee Now zaključile su redovni dio nastupa, prije nego što se dobro raspoloženi kvartet još jednom vratio na pozornicu. Slijedio je romantičan izlet uz power baladu My Oh My i savršen završetak hitom Cum on Feel the Noize. Nastup jednostavnog glazbenog sadržaja, ali izuzetne poruke. Iako s jako oštećenim kredibilitetom, Slade (II) su se predstavili u dobrom svjetlu, na svoj su način zabavili mnoštvo i zadovoljili i moje osobne apetite.

JETHRO TULL
Kao nositelji dana i cijelog festivala nastupili su legendarni prog folk rock trubaduri Jethro Tull, jedan od najjedinstvenijih rock bendova koji su ikad hodali planetom Zemljom. Samo njihovoj neumornoj volji za stalnim koncertiranjem mogu zahvaliti što sam ih u posljednje tri godine imao priliku gledati već drugi put. Prvi put sreća mi je bila naklonjena u srpnju 2009. u Vidmu (Italija), gdje su legendarni Britanci uz četrdesetu obljetnicu izlaska repertoar dodatno obogatili skladbama s albuma “Stand Up”. Ovaj put odsvirani program bio je postavljen drugačije – razlog je isti. Uz visoki jubilej, prisutni su se mogli nadati koncertu oplemenjenom “Aqualungom”.

Nastup je započeo djelomično snimljenim introm skladbe Living In The Past, koja je ponovno pronaļa mjesto na set listi, ovaj put odmah na samom početku, prije nego što su se glazbenici u zagrljaju mistične magle rasporedili po pozornici. Unatoč neugodno hladnom puhanju vjetra, ljetno odjeveni Jethro Tull od prvog su trenutka dali do znanja da se večeras s njima nema šale! Nakon otvarajuće skladbe slijedila je izvedba legendarnog epa Thick as a Brick, razumljivo u skraćenoj, iako i dalje maratonskoj verziji. Nakon nekoliko minuta nastupa tehničari su uspjeli optimizirati omjere u zvučnoj slici, koji doista nisu bili na čast ugledu grupe tijekom prvog komada. Izvedbu je prvi put te večeri u Thick as a Brick začinila abnormalna žetva Andersonovih improvizacijskih ubačaja na flauti, koje je u idućih sat i pol druženja nizao jedan za drugim. Stalno poplesivanje u karakterističnoj pozi na jednoj nozi bilo je dodatan dokaz izvrsnog raspoloženja ne samo Iana Andersona, nego i ostatka kolektiva Jethro Tull. Da, nije mala stvar svirati pred gotovo deset tisuća glava velikim mnoštvom!

Slijedila je skladba Up To Me i s njom uvodno opipavanje albuma “Aqualung”, koji je bio zastupljen u puno manjoj mjeri nego što je bilo najavljivano i očekivano. Za najugodnije mrvice večeri pobrinule su se tako rjeđe izvođene skladbe Cheap Day Return i Hymn 43, ubačene između vječnozelenih Farm on the Freeway, Heavy Horses i Mother Goose. Između skladbi čovjek s rupcem na glavi kao i obično je iz rukava sipao šale s tipičnim okusom engleskog sela i njima dodatno njegovao opušteno raspoloženje među posjetiteljima. Jethro Tull su stari koncertni mačkovi i pravo je malo čudo kako dobro uspijevaju skrivati svakodnevnu rutinu, a igrivosti u improvizacijama cijelog spektra njihovih instrumenata ponekad naprosto nema kraja. Tko bi rekao da akteri na pozornici stoje već više od četrdeset godina!

Koncert se odvijao ekspresnom brzinom preko instrumentala Bourée, gdje su se odmorile prije svega Andersonove glasnice, skladbi Mother Goose, My God, Budapest i naravno obaveznog završetka s Aqualung. Nakon ponovnog izlaska na pozornicu, kad su si “trubaduri” za predah uzeli poveću minutažu, Jethro Tull su se od njemačke publike nakon dugog introa na klavijaturama Johna O’Hare oprostili skladbom Locomotive Breath. Ona je razotkrila Andersonov oštećen vokal, što ipak nije utjecalo na iznimno pozitivne dojmove koji su preplavili publiku nakon završetka nastupa.

Nakon kašnjenja pri dolasku i jakog pljuska za vrijeme Wishbone Ash, od trenutka kad su moja uši začu la Martina Turnera i ekipu nadalje, stvari su se odvijale u pravom smjeru. Odličan koncertni večer glazbenih majstora za kojima će nam se kroz godine još itekako štucati.. zato treba već danas iskoristiti što više ovakvih i sličnih prilika, kakve nudi festival Rock of Ages, jer sutra će možda već biti prekasno!

Fotografije: Martin Prezelj

Setlista

17:00 – 17:45 CHINA 17:55 — 18:45 THE POODLES 19:00 — 20:00 MARTIN TURNER’S WISHBONE ASH 20:15 — 21:30 SLADE 22:00 — 24:00 JETHRO TULL

MARTIN TURNER’S WISHBONE ASH set lista: 1. The King Will Come 2. Ballad Of The Beacon 3. Rock N’ Roll Widow 4. Warrior 5. Throw Down The Sword 6. Blowin’ Free 7. Living Proof 8. Jail Bait

SLADE set lista: 1. We’ll Bring the House Down 2. Take Me Back ‘ome 3. Lock Up Your Daughters 4. Far Far Away 5. Everyday 6. Coz I Luv You 7. Run Runaway 8. Lemme Love into Ya 9. Gudbuy T’Jane 10. Mama Weer All Crazee Now  11. My Oh My 12. Cum on Feel the Noize

JETHRO TULL set lista: 1. Living In The Past 2. Thick as a Brick 3. Up To Me 4. In the Grip of Stronger Stuff 5. Farm on the Freeway 6. Cheap Day Return 7. Heavy Horses 8. Hymn 43 9. Bourée 10. Mother Goose 11. My God 12. Budapest 13. Aqualung 14. Locomotive Breath

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići