Mjesto: Celje / Dvorana Golovec / Slovenija
Datum koncerta: 26.04.2012
Broj posjetitelja: 50
Cijena karte: 15,00€
Predblagdansko raspoloženje već se dodobra uvuklo u glave, a misli su već odlutale u koncertni nastrojaj. Ovaj put opet u dvoranu Golovec u Celju na takozvani Rock žur celjskih knezov, koji je bogatim izborom bendova nudio puno dobre glazbe i bučnu zabavu.
Na mjesto događanja stigli smo prije sedam navečer. Jako rano za koncert, vani je još bio bijeli sunčani dan. Parkiralište praktički prazno, što me već navelo na pomisao da smo ipak stigli prerano. Na stepenicama ispred ulaza sjedilo je i pušilo nekoliko posjetitelja, a iz dvorane su se razlijegali zvukovi grupe Last Day Here, koju smo očito propustili. Prije nego što smo ušli, zvukovi su već utihnuli i činilo se da su Last Day Here svoj dio nastupa završili. Ulazak u dvoranu Golovec tijekom stanke doveo je do još jednog šokantnog otkrića – dvorana je, uz iznimku glazbenika koji su pospremali nakon svog nastupa i tonskih majstora, doslovno bila prazna! Osamljene konobarice na dva improvizirana šanka više su nego očito dosađivale. Hodanje po dvorani, gdje je svaki korak prazno odzvanjao, djelovalo je prilično zloslutno. Ali ipak, nada da će posjetitelji ipak doći nije zamrla, jer je sat zaista još bio rani.
Bilo mi je jako žao bendova koji su svirali na početku žura, jer gledati s pozornice u praznu dvoranu sigurno nije baš poticajno ni ugodno. Čak je i nama, posjetiteljima, bilo pomalo neugodno šetati amo-tamo po dvorani.
Za nastup su se počeli pripremati već drugi po redu – Shutdown. Oni su na prve tonove privukli šačicu gledatelja koja je tijekom stanke otišla na zrak. Bend malobrojna publika nije ni najmanje zbunila. Shutdown su svoj nastup izveli upravo kao da je ispod pozornice bilo 1000 ljudi. Utjecaj 80-ih, koji se odražava i u njihovu imidžu i u svakoj sekundi nastupa, nije izblijedio ni na tren. Bend je uigrano i samouvjereno vladao svojim instrumentima, svoju glazbu dodatno podkrijepio izdašnim kretanjem po pozornici i animiranjem publike, koja se pridružila igri benda. Iskreno se nadam da će uskoro ipak izdati svoj prvijenac, koji obećavaju već prilično dugo, da se publika može pridružiti i popratnim vokalom. Nakon dobrih pola sata Shutdown su završili sa svojim repertoarom, dvorana se opet posve ispraznila i na nastup su se počeli pripremati Poweršok. Nastup sam slušala samo izvana, jer se nikako nismo mogli natjerati na ponovno šetanje po praznoj dvorani. Broj slušatelja s vremenom se nije bitno povećao, usprkos tome što je nad Celje polako počeo padati mrak.
Sljedeća se na veliku pozornicu počela postavljati zasavska višečlana skupina Orlek. Starijoj generaciji poznatije ime u glazbi potaknulo je i mlade po srcu da se pomaknu bliže pozornici. Vječni zabavljači svoj su nastup odradili suvereno, manje pogreške u usklađenosti te brojne ekspedicije na pozornici publika je prihvatila kao odraz simpatičnosti. Uz nekoliko zabavnih i zajedljivih primjedbi na broj posjetitelja skupina Orlek je nakon dobrog sata završila sa svojim nastupom. Stanka je značila ponovni odlazak na zrak, ali ne zadugo, jer su se na svoj nastup već pripremali Requiem. Uskoro smo se vratili u dvoranu i zauzeli prvi red ispod pozornice (iskreno rečeno, neki drugi bi teško zauzeli). U dvoranu su se nakapali još ostali slušatelji, ali usprkos velikom trudu nisam uspjela nabrojiti više od 35 ljudi ispod pozornice. Requiem su kroz skroman repertoar starih hitova i novijih skladbi izazvali pravu euforiju malobrojne publike, koja je glasnim pjevanjem podržala bend. Bez obzira na skroman broj slušatelja, čulo se kao da nas pjeva i klikće barem nekoliko stotina. Ni nastupu se ne može ništa predbaciti, bend je osjetio srčanost publike i izrazili su veliku zahvalnost za tako glasnu podršku. To, da bend ima srčane slušatelje, došlo je do izražaja pogotovo na kraju njihova nastupa, kad je publika glasno vikala, pjevala refrene pjesama, lupala nogama i bezuvjetno zahtijevala bis. No nažalost, vrijeme je za bendove bilo odmjereno i točno određeno, pa smo se uz zahvalne poglede s pozornice predali sudbini i pustili da bend u miru pospremi pozornicu. Dvorana se opet brzo praznila, a ovaj put ni vani nije sjedilo više mnogo ljudi. Iz dvorane su se razlijegali prvi zvukovi Legalo Kriminalo. Zadnji pogled u prostor dao je naslutiti da se većina posjetitelja porazgubila i nakon dobrih četiri sata postojanja odlučili smo i mi da je vrijeme za odlazak. Nastup Petra Lovšina nisam dočekala, ali rekla bih da je usprkos razočaranju malobrojnom publikom nastup bio izveden rutinirano suvereno i da su preostali slušatelji sigurno uživali.
Što je dovelo do tako skromnog posjeta »velikog« žura, teško je reći. Koliko je bilo publiciteta po Celju, ne znam, ali znam da u Krškom, koje leži samo dobrih 50 km dalje, nisam primijetila nijedan plakat. Za koncert sam doznala preko interneta – konkretnije Facebooka, koji je prilično raširen medij među mlađom populacijom. Pitanje je samo je li to dovoljno? Usprkos tome teško mogu zamisliti da Celjani i bliža okolica nisu znali da se u dvorani Golovec nešto događa. Pitam se je li doista u Celju samo još šačica rockerske populacije? Bi li bilo više ljudi da je događaj organiziran negdje na otvorenom? 15 € mi se iskreno ne čini pretjeranom cijenom za 7 bendova na hrpi – možda je bilo previše izvođača, događaj za dvoranu predug, …?
Pitati se možemo cijelo vrijeme, a činjenica je da smo svi prisutni bili s koncertom i atmosferom na pozornici više nego zadovoljni. Kapa dolje bendovima – svi su odradili svoj posao kako treba usprkos skromnoj podršci i gorkim osjećajima pri pogledu s pozornice. Nadam se da organizatore sličnih događaja po Sloveniji slab posjet ovog žura neće odvratiti od organiziranja sličnih događaja i ubuduće. Isto tako se nadam da će tada posjetitelji u hrpama doći na događaj. Inače ćemo doista svjedočiti tome da se u Sloveniji neće događati ništa više zanimljivo.
Galerija slik
