Jernej Zoran : Stratosfera
Izdavač; Menart Records
Produkcija: Jernej Zoran
Godina izdanja: 2012
Žanr: Hard Rock / Pop
Jernej Zoran slovenski je glazbenik i stvaralac koji je na slovenskoj glazbenoj sceni aktivan već preko dva desetljeća. Karijera mu se protezala kroz više sastava u devedesetima, na početku novog milenija izdao je samostalni studijski prvijenac »Avgustovski kosci« (2001), a potom se priključio Društvu mrtvih pesnikov, kod kojih je izdržao do 2010. D.M.P. su s dolaskom Petra Dekleve i albumom prearanžiranih autorskih skladbi “Krog” (2010) nagovijestili da su na pragu velikih stilskih promjena, a Jernej Zoran je pak trebao još više stvaralačke slobode, koju mu je mogao dati samo novi stvaralački izazov. Njega je pronašao u novom nastavku samostalnog glazbenog puta.
Jernej Zoran gitarist je koji je odrastao uz zvukove klasičnih rock izvođača. U sviranju se osjeti kulminacija utjecaja velikana gitarske igre poput Jeffa Becka, Erica Claptona i osobito Davida Gilmoura, zato je ovaj album posebno poseban za slovensko podneblje. Pravi klasični rock album skrojen po slovensku! Dublje pod kožu ne ide i upravo tu leži sva njegova fascinantnost.
U jedanaest godina od prvog studijskog uratka nakupilo se mnogo ideja koje su sazrijevale i izrasle u 12 skladbi novog albuma »Stratosfera«. Kad ugledaš naslovnicu i pročitaš naslov albuma, prvi je bježni dojam kao da držiš u rukama novi uradak nekih dinosaurskih krautrockera a la Tangerine Dream, Amon Düül,… »Stratosfera« je pak klasično rockerski skrojen album u kojem se rukuju kompaktnost klasično zamišljenih skladbi (kompaktnost u skladbama naravno učvršćuju vokalni aranžmani) i sama izloženost Jernejeva gitarskog iskaza, koji je s velikim osjećajem odlično ubrizgan kroz navigaciju mnogostrukih uloga samog sviranja u do tančina razrađenim aranžmanima. Solaža u »Osamljen potnik skozi čas« djeluje poput prave male kratke erotogene ispovjedne avanture, što dokazuje da Jernej u sebi nosi odličan osjećaj pri implantaciji gitarskih ukrasa na odabrana mjesta u skladbama koja potenciraju pojedina raspoloženja i u skladbama oblikuju nova, pa tako za album »Stratosfera« možemo reći da u cijeloj svojoj minutaži posjeduje izrazito dinamičnu razgibanost pune sadržajne kontrastnosti.
Album je šarena slikovnica svega što oličava istraživački glazbeni duh ovog umjetnika. Za one koji tražite mala začinjena sladostrašća u glazbi, u vaš će jagodni izbor favorita s ovog albuma sigurno ući uvodna instrumentalna naslovna skladba te malo nakon nje skladbe Krasni novi svet? i Monsanto Baby Blues.
Kako je Jernej Zoran iskusan i karakterno jasno profiliran glazbenik, nije teško iščitati iz ovog uratka. Baš svaka skladba posjeduje profinjeno razrađen aranžman za gitaru. Od pozicije akorda koji obuhvaćaju vodeći vokal do tankoćutno profinjenog odabira samih zvučnih karakteristika, koje leže na kombinaciji Jernejeva zahvata i zvučnih efekata – ta kombinacija sve vrijeme zadržava besprijekornu organskost, bez nagrđivanja zvuka koji leži na distorziji i/ili drugim sličnim efektima. Prijelazi u distorziju rijetki su, samo za naglašavanje specifičnih raspoloženjskih stanja, pa i tu su ti rifovi u produkcijskoj slici zvuka umjereni tako da nikako ne preuzimaju primat na tim dijelovima albuma. S njima se album u svom najdramatičnijem dijelu intenzivnije koketira. U završnoj »Osamljen potnik skozi čas« i najtvrđem trenutku albuma »Labodji spev«, kojom se album i zaključuje.
Album nosi poprilično punokrvno izrađenih vokalnih skladbi koje odgovaraju zahtjevima čestog vrtenja na radijskim postajama, a pritom ne kriju pravu rockersku konotaciju, odličan melodični iskoristak pune kompaktnosti i zvučne zaraznosti, implementaciju gradiranog rasta raspoloženja s vrhuncima u refrenima. Skladba Poljubi Me prava je ispovjedna čarolija odličnog sporazumijevanja gotovo »Stonesovski« zvučeće gitarske pratnje i slatko grešnog vokala Lare Poreber. Njezin je vokal sve vrijeme odlično iskorišten, a posebno izdvojeno sretno djeluje u mračnoj, dramatično zamišljenoj, rockerskoj zgibanki »Osamljen potnik skozi čas«. Razgibanost točaka albuma postiže izbor više različitih vodećih vokala, koji majstorski oživljavaju zadanu poruku stihova. Primjerice, ako tražimo energetske paralele sa svijetom rocka, skladba Tisočletja sretna je kombinacija nezaboravne Claptonove uspavanke Tears In Heaven (jecavost gitarskih linija) i Floydovske Comfortably Numb (osobito prijelazna melodija kombinacije akorda koja vodi skladbu u novi krug kitice). Ta je skladba prožeta ušima silno prijaznim gitarskim ornamentima »Gilmouresk« ugodnog »slide« gitarskog momenta. Tu je skladba »Vegas« (nakon Poljubi Me i Tisočeltja) treći najavni singl albuma, koji nosi jednako privlačnu refrensku zaraznost prethodna dva singla. Društveno kritičnu notu u toj skladbi produbljuje prepoznatljiv vokal Damira Lisice (Anavrin, Adam), koji skladbi udahnjuje blagu čeznutljivu buntovničku notu alternativnog rocka. Skladba »Lažejo« također je posebna vrsta pustolovine. Sama ritmička podloga u refrenu, kao i muževno vibrantan vokal Gabra Brina, nehotice bude osjećaje Bowiejeva vječnog hita Heroes (tu odbijte u tren zvučni krajolik »Frippertronizama« spomenutog Bowiejeva hita). Jernej u ovoj skladbi postiže iskoristak pune zvučne slike opet s više gitarskih linija, u kitici se vokala drži gitarska pratnja, obogaćena »stereo chorus« efektom.
Ukratko, ne samo ta skladba, nego cijeli album neprestano draži slušatelja lukavošću pozicioniranja mnogih gitarskih linija, koje supostoje u savršenom glazbenom razmještaju velikog ispovjednog dobitka. To Jernej postiže posve nepretenciozno, ali uz punu kontrolu nad kreacijom glazbene supstance. Puno jezgrovito, kratkim opuštenim potezima, punokrvne ispovjedne jasnoće. Ta nepretencioznost odnosno pristup minimalizma punim intenzitetom djeluje primjerice u »Vse ti dam«, gdje jednostavnu gitarsku formu pratnje obuhvaća čvrsto pulsirajuća, visoko koketna ritmička tekstura. Ta skladba nosi dašak pop kozmetike, zapravo je trenutak albuma koji se najbestidnije koketira s elementom pop glazbe. Možda će biti dobrodošao izbor za četvrti predstavljački singl albuma.
»Stratosfera« je album koji ne poznaje punjenje minutaže. 12 skladbi jasno istaknutog karaktera, izbrušenih vodećih vokalnih napjeva, odlične aranžerske konfekcije, pun mnogostrukih emotivnih dojmova! Uradak je u kojem ćete dulje otkrivati sve njegove sitnice, unatoč tome što je za konzumiranje posve nezahtjevan i melodično visoko zarazan. »Stratosfera« vrlo je lijep album kakvih u Sloveniji nedostaje. Svojom retro-zvučnošću ne otkriva glazbenu revoluciju, ali nam vraća nedostajuće kamenčiće u mozaiku povijesti slovenske rock glazbe na mjesta koja uspostavljaju iskrenu stvaralačku vezu sa svjetski prepoznatljivim rock velikanima. Rockerski nostalgičari! Nemojte oklijevati, nego odmah provjerite ovaj glazbeni uradak snažne ispovjedne supstance.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10
Popis skladbi:
1. Stratosfera
2. Poljubi me
3. Krasni novi svet?
4. Tisočletja
5. Vegas
6. Monsanto Baby Blues
7. Lažejo
8. Moja dežela
9. Kaplja
10. Vse ti dam
11. Osamljen potnik skozi čas
12. Labodji spev
Postava:
Jernej Zoran – gitara, bas gitara, klavijature, udaraljke
Lara Poreber – vokal (2,4,9.11)
Damir Lisica – vokal (5,12)
Gaber Brin – vokal (7)
Janez Lamovšek – vokal (8)
Sašo Đukič – vokal (10)
Miha Recelj – bubnjevi
Dušan Obradinovič – bubnjevi
Miro Tomšič