Lokacija: Vrba na Korošem (Velden Am Wörthersee) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: nedjelja, 22.12.2013
Ron “Bumblefoot” Thal morao je 2006. obuti divovske cipele. Tada je postao dio postave rock ‘n’ roll nestaša Guns ‘N’Roses, što ga svrstava u ligu najboljih gitarista planeta! Kod spomenutih rock titana radi i danas. Bumblefoot je u karijeri do danas izdao 9 studijskih albuma i jedan DVD. Njegov samostalni prvijenac “The Adventures of Bumblefoot” izašao je 1995., a među izdanjima svakako se ističe suradnja na posljednjem studijskom albumu sastava Guns ‘N’ Roses pod nazivom “Chinese Democracy” (2008).
O izvanrednom profilu gitarističke virtuoznosti ovog glazbenika svjedoči i činjenica da je Bumblefoot još kao dijete mogao odsvirati “unatrag” skladbu “Eruption”, autorsko djelo Eddieja Van Halena. S godinama se razvio u svestranog gitarista koji se spretno snalazi u svakoj žanrovski uvjetovanoj glazbenoj situaciji, a istodobno važi i za vrlo dobrog vokalista. Višeslojni glazbeni pogled Bumblefoota potvrđuju i njegovi studijski albumi, koji su žanrovski vrlo raznoliki, zbog čega gitarist uživa veliko poštovanje među “poslodavcima” koji ga rado unajmljuju za studijske usluge producenta i studijskog glazbenika. Mnogi glazbeni časopisi stavljaju Bumblefoota na popis najboljih gitarista svijeta, a prije svega onih gitarista koji slove po karakteristici vrhunski usavršene i izrađene tehnike svladavanja šesterožičane (gitarske) teorije.
Toliko za uvod! U Bluesiani ovaj put doslovno ključa. Ime je ime. Ne sjećam se takve gužve. Mnoštvo Talijana već je prije početka nahrupilo pred pozornicu malog kluba i u grozničavom iščekivanju pravilo pravu malu galamu. Oko pola deset navečer na pozornicu se doista pojavljuje Ron Thal u pratnji bubnjara Dennisa Leeflanga. Pokreće se val oduševljenja! Klub postaje sve zagušljiviji. Nakon nekoliko minuta kalibracije – očito je da je Ron Thal sam sebi »roadie« – čovjek opasuje dvovratnu Vigier gitaru svoje serije »DoubleBfoot« (gornji vrat gitare je »fretless«), a na pozornici mu se pridružuju prekaljeni talijanski glazbenici Simone Massimi na bas gitari i Nazzareno Zacconi, koji je prije tri tjedna stajao na pozornici Bluesiane kao prateći gitarist Jennifer Batten, bivše gitarske čarobnice Michaela Jacksona.
Spontana koncertna večer je pred vratima. Već uvodno zagrijavanje, kad je bend za kalibraciju zvuka »posudio« klasik The Beatlesa Come Together, najavilo je zanimljiv i neobičan razvoj događaja koji nisi mogao predvidjeti ni pola minute unaprijed. Brzoprsti vrag na gitari već je uvodno peteroprstnim tappingom nagovijestio da je zamiješen od posebne vrste tijesta. To su potvrđivali i neki pogledi čuđenja i izbuljenih očiju Nazzarea Zacconija, koji je Ronu kroz koncert na gitari održavao ritam kulisu, iako mu je Ron nekoliko puta prepustio slobodan put, pa se izvrsni talijanski gitarist razmahao i u solističkim akrobacijama te mnoštvu pokazao da je vrhunski glazbenik.
Osjećaj potpune fragmentiranosti i nepovezanosti koncertnog showa rastao je iz minute u minutu. Ron bi se prihvatio prepoznatljivog riffa, a kad bi se ostala trojica pajdaša uključila, prestao bi svirati i preskočio na drugu skladbu. I ta se priča tijekom nastupa ponovila bezbroj puta, tako da su zahtjevniji slušatelji debelo očajavali nad ozbiljnošću glazbenika. Ulaznice su, naime, bile alarmantno skupe. Ipak je, osobito u drugoj polovici, razvoj događaja počeo dobivati smisao i povezanost. Takav teatar jednostavno si može priuštiti samo Ron Thal. Jer čovjek ima veliko i prepoznatljivo ime i jer je ultra virtuoz!
Repertoar je većinom bio opterećen skladbama iz Ronova solo kataloga, koje su redom odjeknule u poznatom rock ‘n’ roll bezobrazluku, doziranom s pravom punkerskom »bad ass« nadmenošću, što je bio dovoljan dokaz zašto se Ron s Axlom našao u novoj postavi Guns ‘N Roses. Tako su se redale skladbe Abnormal, Real, Some Other Guy, Normal, Guitar Suck, Turn Around, Simple Days, Overloaded, Guitar Still Suck, Dash, Rockstar for a Day, The Colour Of Justice, Last Time, Shadow, a uz to smo dobili i izvedbe nekih posve luciodno zabijenih obrada izvornika, poput The Pink Panther Theme Henryja Mancinija, pa dozu konkretnog zafrkavanja s Wasted Years (Iron Maiden), Bohemian Rhapsody (Queen) popraćene hrpom pogrešaka ili nešto ozbiljnije položene Goodbye Yellow Brick Road (Elton John). Naravno, Ron nije zaboravio izvesti (potiho očekivanu) Little Wing (Jimi Hendrix), omiljeni koncertni standard mnogih gitarskih heroja njegova kova u zabavnom parku rock ‘n’ roll svemira.
Koncert, koji se protegnuo na čak dva sata i dvadeset minuta (istina je, Ron se nikako nije htio oprostiti od publike), vrhunski je gitarski virtuoz naravno začinio s tri skladbe sastava Guns N’ Roses, i to pri samom kraju nastupa (Sweet Child O’Mine, Estranged, Don’t Cry). Tijekom jedne od izvedenih točaka Ron je teatralno napustio pozornicu i prošetao preko cijelog kluba od stola do stola, od šanka do šanka, nakon nekoliko minuta ponovno se vratio na pozornicu i teatralno na koljenima odsolirao veliki finale. Ron Thal je, osim briljantnog gitarista koji je razvio posebnu tehniku sviranja gitare (paklenski brzu), i izvanredan pjevač. Jako rado pjeva. Skoro previše rado.
U svakom slučaju, za koncert kakav si je priuštio u Bluesiani, kojim nas je doveo do ruba kaosa, bolje da njegov prvi »poslodavac« Axl Rose ne sazna. Ron Thal je na njemu do neke mjere postao sam svoj Axl Rose. No usprkos svojem kicošku razbarušenom izgledu, ovaj je glazbenik dušica od čovjeka. Može ti jesti iz ruke. Kad s njim čavrljaš nakon koncerta, isijava izuzetno pozitivnu energiju radosti, obješenjaštva, znatiželje i osjećaja poštovanja prema svakome tko je te večeri stigao na njegov koncert u Bluesianu. Nezaboravan spektakl prvorazrednog rock ‘n’ rolla i izvanredne rally vožnje po gitari (sočno začinjene nizom vratolomnih gitarskih eskapada) za veliki finale bogatog koncertnog pulsa koji je 2013. godine zahvatio čuveni klub Bluesiana Rock Cafe. Nadajmo se da je ovaj koncert ujedno i lijep vjetar u leđa za novu bogatu koncertnu žetvu kojoj se nadamo u idućoj godini, u ovom nam dragom klubu s one strane Alpa.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
