Datum izlaska: 16.06.1972
Izdavačka kuća: Island Records
Produkcija: Peter Sinfield
Trajanje: 42:12
Žanr: art rock/progressive rock/glam rock
Ocjena: 9/10
Kultni art rockeri Roxy Music, koji su utjecali i na progresivnorockovsku, i na glamrockovsku, i na poprockovsku scenu, najpoznatiji su po tome što su 1982. snimili izuzetno uspješan album »Avalon«, koji je sadržavao dva njihova najveća hita, naslovnu skladbu i »More Than This«, te po tome što su u njihovim redovima bili takvi glazbeni kalibri kao što su slavni pjevač Bryan Ferry, klavijaturistički inovator Brian Eno i gitarski velemajstor Phil Manzanera, koji su svi redom ostvarili uspješne solo karijere.
Davno prije »Avalona«, početkom sedamdesetih, ništa nije upućivalo na to da će Roxy Music ikad postati svjetska atrakcija s brojnim nezaboravnim hitovima i evergreenima. Originalnu verziju Roxy Music osnovali su 1970. Ferry, koji je iza sebe imao neuspjelu audiciju kod King Crimson, i basist Graham Simpson.
Iako Ferry zbog »nespojivosti« njegova vokala s njihovom glazbom nije uspio dobiti pjevački posao u King Crimson, Robert Fripp i Peter Sinfield bili su dovoljno impresionirani njegovim pjevanjem da su mu omogućili potpisivanje ugovora s izdavačkom kućom Island. Sinfield je ujedno producirao prvijenac Roxy Music, koji je izašao 1972. i zbog svojeg inovativnog zvuka doživio neočekivan uspjeh.
Na njemu su Ferryju i Simpsonu, koji je bend napustio ubrzo nakon izlaska prvijenca Roxy Music zbog čudaškog ponašanja, društvo pravili saksofonski čarobnjak Andy MacKay, bubnjarski posebnjak Paul Thompson, enigmatični sintesajzerski inovator Eno, kojeg su u zadnjem trenutku uvjerili da im se pridruži, te gitarski virtuoz Manzanera, koji je u bendu završio neobičnim slijedom događaja. Posao gitarista prije njega je naime dobio David O’List, ali ga je zbog neozbiljnosti izgubio vrlo brzo, a Manzanera, koji je tada bio zadužen za glazbenu opremu, rado je zauzeo njegovo mjesto.
Prvijenac Roxy Music odražavao je izuzetnu energiju banda, koji je oblikovao posve specifičan stil, neobičnu artrockovsku mješavinu glam rocka, prog rocka i proto punka. Ferry je svojim specifičnim pjevačkim pristupom u tren oka osvojio ljubitelje glamrockovske scene, dok je MacKay oduševljavao svojim ludim puhačkim umetcima, Manzanera suptilnim gitarskim pristupom, a Eno svojim izvanrednim sluhom za neobične zvukove i povremenim ambijentalnim prostranstvima na VCS3 sintesajzeru. Sve su to začinili ekstravagantnim izgledom i nastupima s glamuroznim kostimima. Pritom su se najviše isticali Ferry, koji je većinom bio odjeven kao pripadnik visokog društva, Eno sa svojim androginim izgledom, Manzanera s varilačkim naočalama te Thompson, koji je nosio crvene tajice i leopardovu kožu.
Napola kičasti, napola briljantni glam prog hibrid »Re-Make/Re-Model«, koji se otvara bukom živahne zabave u noćnom baru, bio je prototip klasične Roxy Music stvaralačke faze iz njihova ranog razdoblja: Ferryjevo nonšalantno, posve specifično pjevanje, avangardni saksofonski umetci, melodične gitarske dionice i proto-punkovski ritmovi. »Ladytron«, u kojem Eno oduševljava polaganjem suptilnih ambijentalnih zavjesa, dok razigrani simfonijski aranžmani pojačavaju mješavinu glamuroznog i futurističkog ugođaja.
Lijep primjer izuzetne eklektičnosti bio je »If There Is Something«, koji je u uvodnom dijelu zvučao prilično američki, kao da je nastao usred kaubojskog salona. Zahvaljujući »salonskom« klaviru i »hija-ho« gitarskim dionicama u prvom se dijelu koketirao s countryjem. U nastavku se uz pomoć veličanstvenih jazzovsko-simfonijskih aranžmana, među kojima se isticao VCS3 sintesajzer, postupno pretvorio u progresivni rock.
»Virginia Plain« je sa svojim šaljivim saksofonskim dionicama, suptilnim gitarskim varijacijama, proto-punk ritmovima i Ferryjevim nestašnim pjevačkim pristupom bio prvi hit u povijesti Roxy Music, iako se uopće nije nalazio na originalnoj verziji albuma, nego je izvorno izašao samo kao zasebni singl. Tekst je navodno bio nadahnut jednim od Ferryjevih slikarskih djela. Suptilno obojeni »2HB«, koji u tekstu sadrži najpoznatiji citat iz klasika Humphreyja Bogarta »Casablanca« te završava kratkom sintesajzerskom solažom, bio je rani baladni eksperiment, koji se zbog nekih gotovo avangardnih instrumentalnih umetaka dosta razlikovao od kasnijih, pravih Ferryjevih balada.
»The Bob (Medley)« bio je još jedan primjerak eklektičnog eksperimentiranja s različitim glazbenim stilovima i improviziranim zvukovima VCS3 sintesajzera, gdje se ruku podaju avangardni eksperimenti, izuzetno suptilni trenuci, glamrockovska razigranost, simfoprog veličanstvenost i proto-punk agresivnost. »Chance Meeting« bio je obilježen razdraženom gitarskom improvizacijom, provedenom preko klavira, i melankoličnom vokalnom ispovijedi.
»Would You Believe« bio je smireni glam rocker s Ferryjevim u falset nagnutim vokalnim kameleonstvom te poskočnim klavirsko-saksofonskim dionicama. Melankolična tužaljka »Sea Breezes« sadržavala je žalosno pjevanje uz pratnju trubadursko obojenog oboe te zasanjanih ambijentalnih valovanja, dok je »Bitters End« sa svojim kabaretskim ugođajem predstavljao izrazito glamurozan završetak albuma.
Prvijencem Roxy Music stvoren je neobičan i nadasve inovativan most između progresivnog rocka i glam rocka, što je uz Sinfieldovu izvrsnu produkciju i Ferryeve napola metafizičke, napola ljubavne tekstove bio jedan od ključnih čimbenika njegova velikog, neočekivanog uspjeha. Roxy Music su u svojem ranom stvaralačkom razdoblju, dakle između 1972. i 1976., kada je izašlo pet njihovih glam rock albuma, bili doista nešto posebno na tadašnjoj glazbenoj sceni. To je vrijedilo i za njihovu glazbu i za vanjštinu.
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Re-Make/Re-Model (5:14)
2. Ladytron (4:26)
3. If There Is Something (6:34)
4. Virginia Plain (2:58)
5. 2HB (4:30)
6. The Bob [medley] (5:48)
7. Chance Meeting (3:08)
8. Would You Believe (3:53)
9. Sea Breezes (7:03)
10. Bitter’s End (2:03)
Roxy Music:
Bryan Ferry – vokal, klavir
Phil Manzanera – gitara
Brian Eno – sintesajzer, snimke
Andy Mackay – oboa, saksofon
Graham Simpson – bas gitara
Paul Thompson – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Rik Kenton – bas gitara na “Virginia Plain”
