Izvođač: Wetton & Downes
Izdavačka kuća: Frontiers Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 1.5/5
“Rubicon” se temelji na ispovijedima životnih iskušenja koja se vežu uz povijesni prelazak Julija Cezara preko rijeke Rubikon i njegovu čuvenu rečenicu: “Kocka je bačena!”, prije nego što je u džep strpao Rim. Vjerojatno je svatko od nas barem jednom u životu prešao Rubikon,…
Kako to izgleda kad se u priču uključe još i Wetton i Downes? Dvojac nudi 10 skladbi i opet im je uspjelo nakvocati skupa dobrih 50 minuta glazbe. Smiješno, zar ne? Uz predvidljiv šablonu koju danas već svako dijete prozre, to je zapravo vrlo teško opravdati. Ali ipak ne baš. Zahvaljujući Downesu, dečki se često snađu tako da razvuku komade kroz dulje atmosferične klavirske uvodne i izlazne aranžmane.
Ovaj album doista dobiva krila uz otvarajuću The Die Is Cast. I odmah pomisliš: “Uuu, to je to!” Komad je udaran, ima odličnu produkciju, a naglašen je i klasični rock rif. Odjeven je u tipični ogrtač klavijatura, no glavno su ovdje naravno specifični višedijelni vokali koji nižu predivne harmonije, a one se u punom sjaju zaiskre u razrađenom refrenu. Zapravo rif nije ništa posebno, ali ta dva ikonoklasta jednostavno znaju (kad hoće). Nastavak s Finger On The Trigger potvrđuje da je pred nama možda svjež, duhovitiji i dinamičniji album od Icon I (2005). Od tu pa do kraja albuma više nema ni jedne posebno brze, “rockerski” navijene skladbe. Dakle, preostalih 8 skladbi su balade, polubalade. Uglavnom se temelje na snažnoj potpori klavijatura i vokalnih aranžmana, a tu i tamo u njih se prikrade koji “slučajno izgubljeni” Mitchellov gitarski solo. Od tih balada svakako je treća po redu još dobrodošla – Reflections (Of My Life). No kad se to iskustvo ponovi nekoliko puta zaredom, stvar postaje vrlo naporna, jer se odjednom nađemo pred nizom balada, album gubi dinamiku i postaje predvidljiv, dosadan te slušatelju nudi jednostavno prelagan glazbeni zalogaj. To Catch A Thief i Tears Of Joy Wetton otpjeva u duetu s pjevačicom sastava The Gathering, Anneke Von Giersbergen. Bez nje bi te dvije skladbe bile čisti “fileri”, a ovako cura donekle popravlja situaciju svojim osjećajnim, nebesko anđeoskim vokalom. Album dosiže najnižu točku na “fileru” Shannon, koji je naslijedio “blesavu” Hey Josephine s prethodnog Icon albuma. Neinventivnost skladbe i “ringe-raja” aranžman Shannon Wetton i Downes pokušali su razbiti tako da su u pratnju ugurali gudače s etno folk elementima. Među svim tim lakoćama pozitivno (napokon!) odskače skladba The Hanging Tree. Ona u atmosferi posve uvjerava .Tu napokon oživi onaj dašak melankolije koji se oduvijek držao Wettonova vokala, zajedno s harmonijama, i u Asii i na solo albumima. Ritam šablona na udaraljkama i izvrsnost dodanih synthesizera u ovoj skladbi upozoravaju da su se u studiju pri stvaranju ovog albuma ipak nalazila dva majstora. Svakako se izvlače i s “Asia” melodijama u refrenima (još jednom) usporenih The Glory Of Winning te Rubicon, no i završetak albuma nekako se razvodni…
Koliko su minimizirane uloge inače vrhunskih glazbenika, gitarista Johna Mitchella (It Bites, Arena, John Wetton Band, The Urbane, ex-Kino, ex-*Frost) i bubnjara Stevea Christeyja (Jadis), osjeti se u apsolutnoj dominaciji klavijatura kroz cijeli album, jednostavnim dodacima najosnovnijih ritam šablona i naravno strukturi skladbi, koje su većinom baladne. Wetton i Downes Mitchellu su doduše namijenili nešto prostora za soliranje, koje je lijepo uliveno u kompaktnu strukturu skladbi, no što bi gitara uopće tražila uz pop balade s albuma? To znači da su Wetton i Downes cjelokupni materijal skladali posve sami.
Ovo je album za sve koji uživate u predivnim vokalnim multiharmonijama, vokalnim kontrastima i mekanim pop baladeskama. Wettonov oslabljeni vokal u produkciji je dobro “zakrpan” i “uljepšan” pa na ploči zvuči posve samouvjereno. Kao što je vokal izgubio snagu, što “Rubicon” inače vješto skriva, tako su očito oba glazbenika izgubila nadahnuće, odnosno “afinitet” prema “rockerski” čvršće potkovanim pjesmama, za kojima slušatelj vrlo brzo ogladni nakon što se odvrte prve dvije skladbe albuma. Icon II nije baš ništa posebno. Jednostavno je, ako zanemarimo novac, nelogično da je Downes raspustio Asiu s Payneom, jer je nekreativni Wetton, s kojim danas surađuje, zbog svoje repetitivnosti istrošenog nadahnuća na Icon albumima prava noćna mora. Time što tako revno “štancaju” albume, smanjuju vjerojatnost da će Asia u ponovno okupljenoj klasičnoj postavi ikad izdati kakav dobar album, ako ga uopće i bude, a istodobno povećavaju vjerojatnost hipoteze da je spomenuti “reunion” Asie u klasičnoj postavi samo izvor brze zarade. Kako samo posao može posve zamagliti umjetnički bitak pojedinca! Wetton i Downes posjeduju iskustvo kojim i na albumu “Rubicon” dokazuju kako su spretno uvježbani bleferi postali. Ništa više i ništa manje.
Postava
John Wetton vokali, bas gitara, klasična & akustična gitara
Geoffrey Downes – klavijature, vocoder
John Mitchell – gitara
Steve Christey – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Hugh McDowell – violončelo
Ian McDonald – flauta
Anneke Von Girsbergen – vokal
Produkcija
John Wetton & Geoffrey Downes
Popis skladbi
1. The Die Is Cast
2. Finger On The Trigger
3. Reflections (Of My Life)
4. To Catch A Thief
5. Tears Of Joy
6. Shannon
7. The Hanging Tree
8. The Glory Of Winning
9. Whirlpool
10. Rubicon
Trajanje albuma: 50.27
