Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Wyatt, Robert
Izdavač: Virgin Records
Izdanje: 1975
Trajanje: 39:06
Ocjena: 3.5/5
»Ruth Is Stranger Than Richard«, treći solo uradak progresivnorockovskog pionira i legende canterburyjske scene Roberta Wyatta, na kojem je, uz uobičajene vokalne dužnosti, odsvirao i većinu klavijatura nakon što mu se bubnjarska karijera godinu dana ranije prerano okončala na prilično brutalan način. Za razliku od prethodnika, melankolične remek-djela »Rock Bottom« (1974), koje je u mnogočemu, i lirski i glazbeno, obilježila Robertova nesreća i na kojem je svu glazbu stvorio sam, »Ruth Is Stranger Than Richard«, igra riječi na ‘truth is stranger than fiction’ (istina je čudnija od izmišljotine), plod je Wyattovih rearanžmana skladbi drugih glazbenika, uglavnom njegovih glazbenih prijatelja, kojima je dodao svoje tekstove. Ne baš najinovativniji potez, ali još jedno takvo remek-djelo kao »Rock Bottom« bilo je teško ponoviti.
Među glazbenim prijateljima čija je djela na »Ruth Is Stranger Than Richard« pošteno prearanžirao našli su se bivši suputnik iz vremena Soft Machine Brian Hopper, inače brat poznatijeg Hugha, Phil Manzanera (Roxy Music), Fred Frith (Henry Cow) i južnoafrički jazz glazbenik Mongezi Feza, koji je iste godine kad je izašao ovaj album, to jest 1975., neočekivano umro u tek navršenih trideset. Među djelima glazbenika koji su utjecali na Wyattov skladateljski stil našla se i »Song For Che«, skladba američkog jazz glazbenika Charlieja Hadena.
Stilski je »Ruth Is Stranger Than Richard«, koji je konceptualno i ambijentalno podijeljen na dva dijela, pristupačniju »Ruth« i eksperimentalniju »Richard«, uglavnom zbog humoristične i pomalo podrugljive naravi većine uradaka, poduprte jazzičnijom i lakšom strukturom pojedinih aranžmana na većini skladbi, bio bliži Wyattovim pothvatima s njegovom prerano umirovljenom grupom Matching Mole nego mračnoj melankoliji »Rock Bottom«, što je po izlasku zbunilo brojne slušatelje. Veći strukturni minimalizam istodobno je omogućio nastanak nekih ideja koje su značajno obilježile Wyattov skladateljski razvoj i u kasnijim stvaralačkim godinama.
Bez obzira na to što je u umjetničkom smislu »Ruth Is Stranger Than Richard« predstavljao korak unatrag, jer nikako nije dosezao emocionalnu, aranžersku i ambijentalnu dubinu prethodnika, ipak je poslužio brojnim zanimljivim i zabavnim trenucima zbog kojih je većinu Wyattove glazbe i danas užitak slušati čak i kad nije riječ o njegovu najprodornijem uratku. Ovaj su put u pomoć opet priskočili stari prijatelji u liku Briana Ena (ex-Roxy Music), već spomenutog gitarističkog majstora Freda Fritha, bubnjara Laurieja Allana (ex-Gong) i saksofonista Garyja Winda, ako se nabroje samo oni koje većina ljubitelja progresivnog rocka dobro poznaje.
Uvodni uradak, »Soup Song«, poslužuje gotovo kabaretsko ugođanje s nestašnim saksofonskim aranžmanima i šaljivim tekstom o neobičnoj juhi. »Sonia« sadrži sočne trubačke aranžmane pod ravnanjem ranije spomenutog Feze, a uz jazz tu se osjećaju i uzorci world glazbe. Sličan se puls može zamijetiti i na »Team Spirit«, gdje do izražaja dolazi Wyattova melodičnija strana, iako bi uzalud tražio bilo kakav komercijalni potencijal.
»Solar Flares«, jedini posve autorski uradak na ovom albumu, dobar je primjer izvanrednog jazz fusion minimalizma, poduprtog zborski obojenim, gotovo eteričnim pjevačkim pristupom. Njegova trilogija »Muddy Mouse« sadrži klasični engleski humor i Wyattovu vječnu fascinaciju raznim malim, dlakavim proždrljivcima, bilo da je riječ o glodavcima ili kukcojedima predvođenim krticama. Robertovo izvanredno, specifično vokalno kameleonstvo tu opet dolazi do punog izražaja jer seže od zborskih harmonija i falseta sve do njemu neuobičajenog tenora. Wyattov socijalistički svjetonazor ponovno je nazorno izražen na instrumentalu »Song For Che«, koji je i u originalnoj verziji bio posvećen ikoni kubanske revolucije Che Guevari. Sukladno tome podsjeća na puhačku tužaljku kakvu vojni orkestar obično odsvira na sprovodu palog heroja.
»Ruth Is Stranger Than Richard« je, usprkos nekim improvizacijskim provokacijama i za ono vrijeme inovativnom poigravanju s jazzom posoljenim minimalizmom, jedno od Wyattovih pristupačnijih samostalnih izdanja, koje ipak ostaje u dugoj sjeni kultnog studijskog prethodnika »Rock Bottom«. Wyatt je nakon svega što je prošao u to vrijeme bio i stvaralački već pomalo umoran te mu je trebao dulji odmor. Čak je sedam godina prošlo prije nego što se veliki eksperimentalist, društveni provokator i deklarirani socijalist nakon ovog albuma ponovno uputio u studio i snimio glazbenu podlogu za dokumentarac pod naslovom »The Animals Film« (1982), koji se bavio ljudskom zlouporabom životinja za razne znanstvene pokuse, dok je sljedeći studijski album pod naslovom »Old Rottenhat« izašao tek 1985.
Postava
Robert Wyatt – vokal, klavijature, bubnjevi
Brian Eno – gitara, sintisajzer
Gary Windo – bas klarinet, tenor saksofon, alt saksofon
Nisar Ahmad “George” Khan – tenor saksofon, bariton saksofon
Mongezi Feza – truba
Fred Frith – klavir
Bill MacCormick – bas gitara
John Greaves – bas gitara
Laurie Allan – bubnjevi
Produkcija
Robert Wyatt
Popis skladbi
– Ruth (Side 1) –
1. Soup Song (5:00)
2. Sonia (4:12)
3. Team Spirit (8:26)
4. Song for Ché (3:36)
– Richard (Side 2) –
5. Muddy Mouse (a) (0:50)
6. Solar Flares (5:35)
7. Muddy Mouse (b) (0:50)
8. 5 Black Notes and 1 White Note (4:58)
9. Muddy Mouse (c) Which in Turn Leads To Muddy Mouth (6:11)
