Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Soft Machine
Izdavač: CBS
Izdanje: 1970
Trajanje: 75:15
Ocjena: 5/5
Rođenje klasičnih Soft Machine dogodilo se s »Third«, kad se bubnjaru/pjevaču Robertu Wyattu, basistu Hughu Hopperu i klavijaturistu Mikeu Ratledgeu pridružio izvanredni saksofonist Elton Dean, koji je prije surađivao sa svestranom pjevačicom Julie Driscoll i jazz pijanistom/skladateljem Keithom Tippettom. Njegovim dolaskom dovršena je transformacija Soft Machine iz razigranih psihodeličnih eksperimentatora u prepredene instrumentalne jazz fusion improvizatore. Spomenuta četvorka tada je puno slušala jazz fusion eksperimente legendarnog Milesa Davisa, koji je upravo tada izdao »Bitches Brew« (1970), što se osjeti na gotovo svakoj skladbi s »Third«, iako nijedna od njih ne sadrži trubu. Glavna posebnost ovog jazz fusion klasika bila je to što je 1970. izašao kao dvostruki LP s četiri duge, izuzetno složene kompozicije koje su, uz iznimku »Moon in June«, više obilježene Wyattovom solo karijerom, godinama definirale klasični Soft Machine zvuk.
To znači da su tada već zaboravili što im je dvije godine ranije savjetovao Frank Zappa, da se isplati stvoriti što više kraćih skladbi ako žele kao autori barem malo zakoračiti u zelenu granu. Otkako ih je 1968. napustio Kevin Ayers, potpuno su se prestali opterećivati singlovima i komercijalnim uspjehom te su se posve prepustili skladateljskoj i zvučnoj spontanosti. Neke skladbe sadrže gostujuće puhačke aranžmane, među kojima su svoj doprinos dali i dugogodišnji flautist Caravana Jimmy Hastings te trombonist Nick Evans, koji je kratko vrijeme bio i službeni član Soft Machine, a inače je najpoznatiji po suradnji s King Crimson.
»Third« se otvara klasikom »Facelift«, koja sadrži mračan uvod s bezobrazno distorziranim zvukovima Ratledgeovih klavijatura i Hopperovim izluđenim bas linijama. Divlje saksofonske aranžmane i ubojite bubnjarske prijelaze s vremena na vrijeme sijeku inteligentne, a ujedno i mračne improvizacije, među kojima se ističe solaža na flauti sve dok ne nastane iznimno zanimljiv motiv. Cijelo se vrijeme nešto događa i svaka je sekunda ispunjena nevjerojatnom spontanošću i improvizacijskom hrabrošću četvorke velikih zvučnih inovatora. »Slightly All the Time« sadrži brojne iznimno nestašne aranžmane i slobodne forme, tipične za free jazz, uz Wyattovu obilnu upotrebu činela, Deanove razigrane saksofonske pasaže, Hopperove uzburkane bas linije i Ratledgeovu klavijatursku kombinatoriku. Vrhunac nastupa u završnim minutama, kad nastaje sanjarski motiv na temelju suptilnih klavijaturskih tekstura i romantičnih saksofonskih aranžmana. Kao cjelina, ova je skladba nešto pristupačnija i melodičnija u usporedbi s poznatijim »Facelift« te već odražava neke suptilnije zvučne trendove koji će u idućim godinama prevladati u glazbi Soft Machine.
»Moon in June«, Wyattovo djelo, jedina je kompozicija na albumu koja nije instrumentalna, što znači da sadrži Robertov karakteristični, ‘gostoleči’ vokal i stilski je ujedno najbliža njihovu prijašnjem pristupu, uz tu važnu razliku da je sve puno sofisticiranije i složenije. Ovo postignuće obilježavaju ponajprije baršunast zvuk Hammond orgulja, melodične pasaže i Wyattova vokalna dramatika, tipična za njegovu solo karijeru. To rađa i nekoliko neuobičajenih, epskih trenutaka, tako da je riječ o stilski doista posve drukčijoj skladbi u usporedbi s preostalim trima kompozicijama s »Third«. U završnom dijelu zavladaju čudne, iznimno mračne improvizacije uz dodatak violine i groteskna ‘javkanja’, tako da melodični trenuci ne traju dugo. Odluka Wyattovih glazbenih drugova da se Soft Machine preobraze u posve instrumentalnu formaciju njemu nije bila najdraža pa se već tada odlučio za samostalnu karijeru, a godinu dana kasnije otišao je posve na svoje i osnovao vlastitu grupu Matching Mole. Divlja vožnja jazz fusion meandrima završava se borbeno raspoloženom majstorijom »Out-Bloody-Rageous«, u kojoj blistaju ponajprije Ratledge i Dean. Otvarajući dio obilježen je Ratledgeovim klavijaturskim improvizacijama sve dok ne upadne razigrana saksofonska pasaža, koja pomaže oblikovati razigran, nosivi motiv, a podupiru ga odrezak klavir, moćni bubnjarski prijelazi i odebljane bas linije. U nastavku, ponajprije u drugom dijelu kompozicije, nastupa puno opuštenije i sanjarskije raspoloženje, u kojem za povremenu vihornost brinu ponajprije neukroćeni saksofonski aranžmani, koji su tada već postali jedan od ključnih elemenata glazbe Soft Machine.
»Third«, klasik jazz fusiona i canterburyjske scene koji je definirao klasični Soft Machine zvuk, ključni je album u iznimno šarolikoj diskografiji ove kultne grupe, koja je u idućim godinama prošla još nekoliko zanimljivih, prilično živopisnih zvučnih transformacija. Ujedno je to bio, uz prvijenac Nucleusa, jedan od prvih pravih jazz fusion albuma na britanskoj progrock sceni, koju je, kao što je već spomenuto, svojim tadašnjim podvizima potpuno oduševio Miles Davis. Svaki ljubitelj kvalitetnog progresivnog rocka i eksperimentalne glazbe općenito, čak i ako nije baš veliki sljedbenik Soft Machine, trebao bi u svojoj zbirci imati barem »Third«. Klasična postava Soft Machine izdržala je zajedno još jedan album, nazvan »Fourth« (1971), koji je potpuno očistio posljednje psihodelične elemente iz njihove glazbe.
Postava
Mike Ratledge – klavijature
Hugh Hopper – bas gitara
Robert Wyatt – bubnjevi, vokal (3), Hammond orgulje (3), melotron (3), klavir (3), bas gitara (3)
Elton Dean – alt saksofon, sakselo
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Lyn Dobson – sopran saksofon, flauta (1)
Jimmy Hastings – flauta, bas klarinet (2,4)
Rab Spall – violina (3)
Nick Evans – trombon (2,4)
Produkcija
Soft Machine
Popis skladbi
1. Facelift (18:45)
2. Slightly All the Time (18:12)
3. Moon in June (19:08)
4. Out-Bloody-Rageous (19:10)
