Autor: Rok Klemše
Mjesto: Menza pri koritu, Ljubljana
Datum intervjua: 13.09.2011
Švicarski veterani Samael, koji su svojim prvim pionirskim black metal izdanjima zacrtali smjernice europskom black metalu južno od Norveške, nisu nepoznanica našim binama. Posljednji put kod nas su nastupili prošlog rujna u sklopu turneje kojom su promovirali aktualni album Lux Mundi. Jedan od posljednjih toplih i sunčanih dana prošlog rujna nije baš obogatio koncept black metal večeri, ali kako je dobro došlo prije koncerta, u društvu idejnog vođe benda, gitarista i vokala Vorpha, na suncu popiti pivo i pripremiti se za polagano kuhanje u švicarskoj saunu koje je uslijedilo. S Vorphom smo razgovarali o tematici albuma, evoluciji Samael, švicarskoj metal sceni i Laibach.
RockLine: Nedavno ste izdali novi album Lux Mundi, a njegov naslov dolazi iz Svetog pisma.
Vorph: Tako je, u Bibliji piše da je Crkva Svjetlo svijeta, a naslov je latinski zbog očitog razloga, to je bio jezik tadašnjeg vremena. Naš je osjećaj da je upravo obrnuto, Crkva ljude vara i zasljepljuje. Svjetlo svijeta su ljudi, njihove odluke, povezivanje među njima. To je neka zajednička ideja albuma, nekoliko naslova skladbi izravno je povezano s naslovom albuma, kao Let My People Be i Lux Ferre. I ona bi mogla biti naslov albuma, ali nismo htjeli komad s istim imenom kao album jer nismo htjeli da samo jedan komad bude u fokusu.
RockLine: Spomenuo si da je naslov referenca na Crkvu, a kakvo je tvoje mišljenje o tome da Crkva radi upravo suprotno od onoga što je propovijedao Isus? Dakle, da vjera sama mora biti svjetlo svijeta za svakog pojedinca, a ne institucija.
Vorph: Naravno, ne poričem da u Bibliji nema neke pozitivne filozofije, ali je istodobno puna sranja koje moraš izlučiti.
RockLine: Kao bajka za laku noć.
Vorph: Točno tako, riječ je o pričicama koje imaju neki moralni zaključak do kojeg moraš doći sam. A svi smo odrasli pojedinci, ne trebamo nekoga tko će odlučivati i birati umjesto nas. Ako postoji neka knjiga koja bi trebala voditi mišljenje mnogih, to je već u osnovi velika pogreška. Nije važno koja je to knjiga. Čak i da je to najbolja knjiga na svijetu, bilo bi to krivo jer bi bila riječ o diktaturi mišljenja. A u tome se naravno krije velika opasnost. To su doživjele komunističke države, nacistička Njemačka. Doduše, nije bila riječ o religiji, ali radi se o istoj stvari.
RockLine: Zbog volje, ideje jednog čovjeka.
Vorph: Da, svu filozofiju države osnovali su na ideji jednog ili na ideji elite. Ne možeš zamisliti da bi cijeli svijet bio jedna velika država, iako to nije ideja kojoj bih se protivio.
RockLine: Misliš na jednu veliku utopijsku državu?
Vorph: Ne bih se nazvao utopistom, ali smatram da se ne bismo trebali bojati ako se naši snovi, ideje naginju u tom smjeru. To vjerojatno nije cilj koji ćemo postići, ali je cilj koji je vrijedan naših želja i htijenja.
RockLine: A kako bi novi album smjestio u cjelokupnu diskografiju, koncept, širu sliku Samael?
Vorph: Mislim da se uklapa vrlo dobro. Naš je cilj bio početi iznova, početi svježe, da ne bismo ponovili prethodni album. Prije toga snimili smo projekt Above, koji smo izdali kao Samael. Znali smo da neće biti nasljednik tog albuma jer je to bila jednokratna stvar. A opet nismo htjeli da bude nasljednik albuma Passage, Solar Soul ili bilo kojeg albuma iz prošlosti. Svakako smo ovim albumom pokušali zadržati elemente Passage i Ceremony of the Opposites jer smatramo da su toga vrijedni. S ovim smo se albumom pokušali prisjetiti kako bi bilo da nam je to prvijenac. Opet smo pokušali zapaliti kreativnu iskru, kakvu smo imali na početku.
RockLine: I to je neki miks starih i novih Samael?
Vorph: Da, vjerojatno doista. Htjeli smo imati više orkestralnih dijelova, kojih smo imali dosta na Passage, dok smo s alternativnim elementima na Eternal otplovili od toga.
RockLine: Kao s Era One?
Vorph: Da, ali to je opet bio projekt. Era One i Above oba su dio Samael diskografije, a istodobno u nju ne spadaju. Above je bila naša odluka, a za Era One odlučila se izdavačka kuća, jer smo album htjeli izdati pod imenom projekta, Era One, a izdavačka kuća odlučila ga je izdati kao Samael album.
RockLine: Spomenuo si Above. Kako ste došli do odluke da ćete ga izdati?
Vorph: Komade smo imali već prije, ali cijelu stvar nikad nismo doveli do kraja. Tada smo upravo završili turneju, imali smo vremena, ljeti nije bilo mnogo festivala i to je bila prilika da ga dovršimo. Tada je još nastajao kao projekt odvojen od Samael, a kad smo ga dovršili, primijetili smo da je na njemu skupljeno nešto doista snažnog materijala koji bi bio vrijedan izdanja kao Samael. S Era One tako predstavlja oba ekstrema Samael, a odluka da će Above biti izdan kao Samael nekako uravnotežuje našu diskografiju.
RockLine: Ako se pomaknemo još dublje u prošlost. Jeste li bili svjesni da će vaša prva dva albuma i potom Passage ostaviti takav pečat?
Vorph: Ne, to je nešto čega ne možeš biti svjestan, ali to možeš osjetiti. Kod Passage je, na primjer, bilo tako da su za snimanja u studio dolazili novinari i po njihovim smo reakcijama mogli zaključiti da imamo nešto dobro. Bili su vrlo iznenađeni, nisu mislili da ćemo ići u tom smjeru. Mnogo ljudi je bilo skeptično, čak nam je i izdavačka kuća rekla neka u studiju radimo što god hoćemo, ali da to ne sviramo uživo jer će nam fanovi okrenuti leđa. I zapravo su bili u pravu, još i danas nas ljudi pitaju kada ćemo opet uvesti bubnjara. Ali sviđa mi se što stvari radimo na naš način i ne prilagođavamo se drugima.
RockLine: Počeo si govoriti o skepsi s strane izdavačke kuće. Jesi li ti osobno ili bend kao cjelina imao sumnje, strahove…
Vorph: Naravno, ali sumnje imaš često, kod nas je bila riječ prije svega o nekom osjećaju, usudimo li se žrtvovati sve do tada zarađeno za nešto u što vjerujemo. Radilo se prije svega o riziku i da, bili smo ga spremni prihvatiti. Već prije promjene našeg zvuka u bendu smo imali klavijaturista, koji nas je ironično napustio upravo prije te promjene. Htjeli smo eksperimentirati s različitim zvukovima i drago mi je da smo napravili taj korak.
RockLine: Ipak, nije bila riječ o trenutnoj promjeni nego o evoluciji vašeg zvuka.
Vorph: Tako bih rekao. Između albuma Ceremony i Passage izdali smo mini album Rebellion, na kojem smo ponovno snimili dvije skladbe, obradu Alicea Coopera i jednu skladbu, Rebellion, za koju smo bubnjeve programirali. Nismo bili svjesni da će to biti novi zvuk Samael, ali ako mu danas poslušaš, sve je kristalno jasno. Rebellion je mini album koji je za nas značio neku vrstu tranzicije. Ta nije bila planirana, ali je doista baš takva. Ako poslušaš našu diskografiju, zapravo se radi o nekom toku, »flowu«. Ako je taj tok prirodan, moraš ga slijediti, naravno, ali neku stvar možeš svjesno promijeniti u trenutku.
RockLine: Ali u tom slučaju ne ostaješ vjeran sam sebi.
Vorph: Istina je. Ali da se nismo prepustili tom toku, na primjer album Above ne bismo izdali kao Samael. Kod tog albuma bila je riječ o potpunom odmaku od našeg tadašnjeg stila i to smo znali, ali smo album ipak htjeli izdati kao Samael. Ovim smo proizvodom htjeli iznenaditi i ljude i same sebe. Kad smo slušali album, bili smo svjesni da ćemo nekoliko komada svirati kao Samael i bilo je čudno. Tijekom američke turneje s Carcass svirali smo pred publikom koja je znatno ekstremnija od naših uobičajenih slušatelja, ali kad smo praizvedbeno svirali komad Black Hole, dobivali smo doista dobre reakcije i znali smo da imamo nešto dobro.
RockLine: Glazbenoj promjeni slijedila je i promjena tematike. Nakon prva dva albuma odmaknuli ste se od okultnih, satanističkih tema prema kozmičkijim temama, koje su se slagale i s novim glazbenim usmjerenjem.
Vorph: Oduvijek me privlačila tamna strana metala, Venom, Bathory, Hellhammer, pioniri tog stila. Bio sam njihov veliki fan i mislim da smo s prva dva albuma pokušali postići nešto slično, ali na naš način. Prva dva albuma sigurno su dio tog pokreta, sami bismo tada lako svirali s Venom i s Bathory, da su oni svirali uživo. Kad smo dosegnuli tu razinu, postavilo se pitanje što ćemo raditi u budućnosti. Hoćemo li se ponavljati ili napraviti korak naprijed? U to smo vrijeme počeli raditi na albumu Passage i nismo točno znali kakva će uopće biti glazba na njemu. Znali smo samo da hoćemo nešto snažno, nešto svježe i nešto drugačije. Sve ostalo bila je nepoznanica, radili smo po koracima i ni sami nismo bili svjesni kamo točno putujemo. Prije snimanja albuma bio sam u Indiji, gdje sam otkrio različite nove zvukove, zvuk table na primjer, i nešto od toga htio sam prenijeti i u Samael. Bilo je čudno jer u to vrijeme to nije radilo baš mnogo bendova, a dobar primjer je upravo komad Jupiterian Vibe. Htjeli smo imati lijep ritam, ali masivan zvuk bubnjeva. Sličan tribal stil ima i komad s novog albuma, In the Deep, i to mi se jako sviđa.
RockLine: A što je na tebe i na bend najviše utjecalo u smislu promjene zvuka od albuma Ceremony of the Opposites nadalje?
Vorph: U to vrijeme nije bilo samo jednog benda koji bih mogao izdvojiti, jer smo slušali raznoliku glazbu, ali svakako mogu izdvojiti Laibach. Oni su bez sumnje jedan od najvećih utjecaja na Samael i ja sam njihov veliki fan. Smiješno je to da su, kad smo mi izdali album Passage, oni izdali Jesus Christ Superstar, na kojem je ogromno gitara. Naravno, nije bila riječ o tome da smo mi utjecali na njih, to se jednostavno dogodilo. Mi smo išli više u smjeru industriala, a oni više u smjeru metala. Usput, to je odličan album.
RockLine: Slažem se, meni osobno je najdraži Opus Dei.
Vorph: Da, još jedno odlično izdanje. Kad smo bili na turneji za Ceremony of Opposites, cijelo smo vrijeme slušali NATO. Koristili smo ga čak i kao intro naših koncerata.
RockLine: Zanimljivo je to da su upravo Laibach golem utjecaj na vas, Morbid Angel, …
Vorph: I na brojne druge bendove, kao što su Rammstein. Kad sam ih prvi put čuo, činili su mi se kao loša kopija Laibach, prvi album mi je doista loš. Kasnije su našli svojstveniji smjer i danas su mi prilično dragi.
RockLine: A kako se sjećaš rane švicarske metal scene? Zanimljivo je to da ta nikad nije važila za veliku metal scenu, a ipak je iz nje izašla trojka kultnih bendova – vi, Hellhammer odn. Celtic Frost i Coroner.
Vorph: Da, Coroner su se nedavno opet okupili. Vidio sam ih u Švicarskoj, ali smatram da nisu live bend. Odlični su glazbenici, imaju odlične komade, ali bend je po mojem mišljenju previše usredotočen na svoje instrumente i ne dobivaš pravi osjećaj live showa. Ali riječ je o odličnom bendu. Da ti odgovorim i na tvoje pitanje. U vrijeme kad smo svirali sva tri benda nije bilo neke jedinstvene scene kao takve. Oduvijek sam bio veliki fan Celtic Frost, ali ne zbog toga što su bili Švicarci, nego zato što su bili odličan bend. Nikad mi nije bilo stalo odakle bend dolazi, važna mi je njihova glazba. Iako su Švicarci, nikad nisam volio bendove kao što su Krokus, smatram čak da su sramota, ali to je stvar ukusa.
RockLine: A kakva je budućnost benda, ili primjerenije, što je »lux mundi« Samael?
Vorph: Trenutno smo na pola turneje, a doista uživamo u sviranju novih stvari. U budućnosti se nadam da ćemo uspjeti svirati u SAD-u, Velikoj Britaniji i u Skandinaviji. Za pisanje novog materijala još je prerano, trenutno imamo dovoljno materijala za neko vrijeme. Još uvijek ima ogromno komada koje nikad ne sviramo uživo. Iznimno bih rado uživo svirao završni komad albuma Reign of Light, Door of Celestial Peace, htjeli smo ga svirati već na ovoj turneji, ali nekako nije našao pravo mjesto.
Galerija slika
