Autor: Rok Klemše
Mjesto: Menza pri koritu, Ljubljana
Datum koncerta: 13.09.2011
Broj posjetitelja: 150
Cijena karte: 20€/24€
Švicarski veterani Samael, koji su svojim prvim pionirskim black metal izdanjima zacrtali smjernice europskom black metalu južno od Norveške, nisu nepoznanica na našim pozornicama. Samael su naše pozornice posljednji put oskvrnuli prošlog prosinca, no u pogrešnom društvu headlinera Finntroll nisu zvučali tako zvučno kako bi inače mogli. Ako su tada Švicarci promovirali EP Antigod, koji je najavljivao ploču Lux Mundi, na ovu su se turneju zaputili sa svježim i dobro prihvaćenim albumom. Jedan od posljednjih toplih i sunčanih rujanskih dana nije bio ništa što bi baš obogatilo koncept black metal večeri, ali kako je samo godilo prije koncerta na suncu popiti pivo i pripremiti se za sporo kuhanje u švicarskoj sauni koje je uslijedilo. Velika doza skepse prije koncerta javljala se prije svega zbog lokacije, jer si modernih, industrial zvukova jednostavno nisi mogao zamisliti u “rupi” Menze pri koritu. No kako se pokazalo, još je teže bilo probaviti prva dva predbenda.
Pred praznom dvoranom na pozornicu su se prvi popeli Švicarci Fluxious. Obrve je već na samom početku malo podigla pjevačica sa svojom opravom, haljinicom s mašnom i cipelama s petama, koja je djelovala kao da su Fluxious došli na maturalnu zabavu. A i njihova je glazba djelovala nekako jednako nespretno, kao da slušaš amaterski školski bend. Slatki glas pjevačice i jazzy pop melodije benda nisu djelovali ni najmanje uvjerljivo, što se odrazilo i na broju ljudi ispod pozornice. Bilo ih je točno na prste jedne ruke (površnog mesara). Možda bi u drugom okruženju Fluxious djelovali uvjerljivije, ali ovaj put djelovali su… čudno, kao da zagriženom vegetarijancu (ili još gore, eko-bio vegancu) poslužite masan i sočan T-bone steak.
Kad sam već pomislio da će se nakon kraja Fluxious konačno početi onaj pravi metal koncert koji smo svi čekali, umjesto da se pozornica zavije u crninu i paklenu vatru black metala, ona je napravila neočekivani zaokret u geto. Na pozornicu Menze pri koritu ravno iz švicarskih “hoodova” zaletjeli su se Minkus, koji su meni i vjerojatno velikoj većini posjetitelja prije toga bili potpuna nepoznanica. No, brzo su pokazali da su samo slab klon “rap metal” bendova devedesetih s Limp Bizkit na čelu. Tako smo u pola sata njihova nastupa dobili jump-da-fuck-up stav, kvazi groove poteze i klišejsko miješanje vriska i repanja, što je iz koncepta večeri štrcalo možda još više nego prije Fluxious. Sitna i mršava pjevačica trenutačno je iz sebe izvukla zavidno agresivan i brutalan vokal, ali to je bilo sve po čemu sam zapamtio ovaj posve nepotreban predbend, koji je očito duboko zagrabio u džep da bi si priuštio mjesto predbenda na ovoj turneji. Fo shizzle, yo.
Pokazalo se pak da je treći put zaista sretan, jer je premijerni nastup “mesopotamian blackened thrash metal” postave Melechesh kod nas bio potpun pogodak u sridu. Bend pod vodstvom karizmatičnog frontmena Ashmedija pobrinuo se za sat dugo mistično, okultno putovanje po sumerskim i mezopotamskim mitovima i legendama, i to na način koji uživo jasno objašnjava zbog čega se ovaj bend u posljednjih godinu, dvije tako moćno digao iz undergrounda. Ako su Melechesh s prva tri albuma još plivali u opskurnosti, s prethodnim albumom, remek-djelom Emissaries, uzdigli su se među veća i poštovanija imena žanra, a s novim magnum opusom The Epigenesis, izdanim za Nuclear Blast, fenomenalnu su formu i uspon među najveća imena black metala još samo učvrstili. Bend je bez milosti pokrenuo dobro nauljeni stroj koji je bljuvao jedan razaralac za drugim, a orijentalnu narav glazbe vizualno i mirisno su naglasili još i mirisnim štapićima. Setlistu su većinom činile pjesme s novog albuma i ploče Emissaries, a najdalje u prošlost Melechesh su otputovali na album Sphynx s Triangular Tattvic Fire. Svakako bi dobro došla još koja pjesma više, na primjer Genies, Sorcerers and Mesopotamian Nights, a o nekom epu tipa Caravans to Ur vjerojatno možemo samo sanjati (iako bend obećava da će uživo povremeno svirati i 11-minutni ep The Epigenesis; što se ovaj put nažalost nije dogodilo). Bend je dokazao da su u Melechesh zaista važni svi instrumenti; bubnjar Xul dostojanstveno je ispunio cipele nekadašnjeg bubnjara Proscriptora (Absu), opne pod njegovim udarcima pate kao bičevani robovi koji su gradili piramide. Iznenađujuće je da u black metal bendu i bas preuzima važnu ulogu, a najljepe je bez sumnje slušati dah oduzimajuće orijentalno zvučne gitarske linije Ashmedija, iznimno se sigurno pokazao i session gitarist Aethyris (ex-Absu), koji je nastup po običaju Melechesh započeo skriven pod rupcem. Ashmedi je ovaj put razočarao lošom komunikacijom s publikom, jer je više vremena posvećivao svojoj gitari, a tu i tamo ubacio klišejsku rečenicu ili dvije. Minus si momci zaslužuju i za nažalost nešto lošiji zvuk te setlistu koja je bila posve identična onoj koju su Melechesh svirali na turneji s Nile početkom ove godine. Ipak, premijerni nastup postave kod nas ostat će u lijepom sjećanju, prije svega zbog energične publike koja je bendu dala krila, zato se nadam da će se kraljevska vatra kod nas sljedeći put zapaliti s litrama benzina i samostalnom turnejom.
Norveške black metal dive Keep of Kalessin posljednjih su nekoliko godina stalnica na našim pozornicama i već bi zbog toga bilo smisleno da KoK zagriju publiku za Melechesh, a ne obratno, ali jebi ga, zato smo dobili koju minutu više za rashlađivanje izvan dvorane, jer se ona grijala brže od pripadnica nježnijeg spola (i vjerojatno koje pripadnika “jačeg”) tijekom nastupa norveških ljepotana. KoK su početkom godine iznenadili odličnom formom i spektakularnim nastupom u sklopu Bonecrusher festivala, no ovaj su put bilo kakve utvare o ponovnom stvaranju na pravom putu pokvarili dosadnim i nezanimljivim nastupom, koji su okrunili još i identičnim izborom pjesama kao što smo ga dobili u ožujku. Naravno, Norvežani nas nisu obradovali ni jednom pjesmom s njihova magnum opusa Armada, ali su nas zato izdašno futrali pjesmama s posljednje dvije ploče… a nije naravno manjkao ni euroviziјski hitić The Dragontower. Sa zmajićima u očima KoK su se oprostili s modne piste, khm, pozornice, i u zaborav. Dok nas za nekoliko mjeseci ponovno ne obraduju vjerojatno opet identičnom setlistom. Juhu!
S užitkom smo do tog trenutka probavili samo Melechesh, dok su ostali izvođači manje-više zapinjali u grlu, no veterani Samael su, kako se za njih i pristoji, vrhunski zaključili večer. Iako Švicarsku poznajemo prije svega po rupičastom siru, satovima, nožićima i Ricoliiiiiiiiiiiiiii, ova je srednjoeuropska država i dom barem trojice kultnih metal postava koje su u povijesti metala ostavile snažan pečat – Hellhammer/Celtic Frost, Coroner i da, i Samael. Ova švicarska postava upozorila je na sebe svojim prvim dvama albumima Worship Him i Blood Ritual, koji su i danas jedni od boljih predstavnika drugog vala black metala, a svojim daljnjim stvaralaštvom postavila temelje “post” black metala i industriala. Samael su priredili silovitu večer odličnog industriala, potkrijepljenu snažnim vizualnim elementom, prije svega mističnim projekcijama, koje su učinkovito nadogradile auru enigmatičnosti i tajanstvenosti koja okružuje Samael. Oči su cijeli koncert bile uprte u karizmatičnog frontmena Vorpha, uniformiranog u crveni sako i suknju, koji je sirovo i agresivno otpjevao pažljivo odabrane pjesme koje su predstavljale baš sve ere benda. Old school fanovi su tako došli na svoje prije svega s paklenom trojkom klasika Baphomet’s Throne, Flagellation i Into the Pentagram. Na krilima sjajne Vorphove izvedbe i udarnih zvukova industriala zatim smo jedrili još kroz kišu, u crne rupe i sve do Jupitera, a odličnoj izvedbi pridonio je gitarist koji se unatoč paklenoj vrućini po pozornici vrtio cijelo vrijeme kao curica s hula-hop obručem, te gibljivi i živi Xy, koji je ovaj put više nego inače udarao i po bubnjevima. Jedinstveni Vorph pun naštudiranih, ali iznimno učinkovitih poteza i gesta profesionalno je publiku držao u svojoj šaci od prve do zadnje sekunde, kad su se Samael oprostili klasikom My Savior.
Samael su svojem imenu primjereno predstavljali vrhunac večeri, kad je i znoj u Menzi tekao sa zidova, a intenzivna suradnja publike za tren je prestala samo kad nas je vrućina na nekoliko trenutaka istjerala iz dvorane. Odlična energija benda i gotovo dva sata dug nastup lijep su pokazatelj do sljedećeg nastupa Švicaraca kod nas.
Fotografije: Nina Grad
Setlista
MELECHESH: 1. Illumination: The Face Of Shamash 2. Sacred Geometry 3. Deluge of Delusional Dreams 4. Ladders To Sumeria 5. Grand Gathas Of Baal Sin 6. Triangular Tattvic Fire 7. Ghouls Of Nineveh 8. Rebirth Of The Nemesis
Galerija slika
