Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Saga
Izdavač: SPV Records
Izdanje: 1978
Ocjena: 4.5/5
Zamisli da ujutro u novinama pod masnim naslovima naiđeš na šokantnu vijest da su kibernetički skakavci selice započeli svoj nemilosrdni pljačkaški pohod i zaplijenili većinu nuklearnog naoružanja te s njim odletjeli na nepoznati mjesec, gdje su ga s uživanjem zauvijek uništili. Napad je vodio skakavac koji je unutar kibernetičkog kostura nosio mozak starog dobrog Alberta Einsteina i na taj način oprao njegovu grižnju savjesti, koju mu je prije smrti izazvala pomisao na mogućnost vojne zloupotrebe njegovih ideja. Naravno, riječ je samo o jezgri zanimljive znanstvenofantastične priče, koja je nastala na temelju vijesti o ukradenom Einsteinovom mozgu. Nju su u svojim tekstovima (preciznije u skladbama koje imaju podnaslov “poglavlje”) na spretan način iskoristili legendarni kanadski art rockeri Saga. Ta poglavlja, koja nisu “izlazila” nekim logičnim redom, a na kraju su ipak postala zaokružena cjelina s razriješenom tajnom, pojavljivala su se od prvijenca nadalje na većini njihovih najboljih albuma. Među njih zacijelo spada i prvijenac kojim su zacrtali mnoge nove smjernice za razvoj progresivnog rocka u 80-ima.
Saga se danas često označava kao svojevrsne praočeve neo progresivnog rocka, što je posve logična posljedica njihove sposobnosti učinkovitog uvlačenja nekih elemenata pop glazbe (ponajprije u njihovim počecima aktualnog new wavea) u svijet simfonijskog prog rocka. Njihova se glazba od samih početaka oplođivala opsežnom uporabom udarnih i duhovitih gitarskih rifova, melodičnih linija, ne previše kompleksnih ritmičkih podloga, obiljem atraktivnih sintesajzerskih tekstura i orkestralnih aranžmana. Često se u njihovoj glazbi mogu naslutiti utjecaji simfonijskog proga s kraja 70-ih (ponajprije Camel i Genesis), u manjoj mjeri i AOR-a, premda takvi utjecaji samo posredno oblikuju pojedine uratke jer Saga njeguje posve vlastit i izdaleka prepoznatljiv glazbeni izraz. Iako glavnina njihova izraza počiva na opsežnoj uporabi klavijaturističkih vještina, Saga nipošto nisu samo simfonijski usmjereni, nego znaju pokrenuti i brojne udarne hard rockerske intervale. Gitarista Iana Crichtona naime krasi jedinstvena uporaba oštrih rifova, višeslojnih harmonija i briljantnih solaža koje se odlično uklapaju u melodične linije klavijatura. Njegov munjevit i dotjeran rifanje glatko pluta među bogatom paletom klavijaturskih tekstura za koje se brine Peter Rochon. Saga su već u svojim prvim koracima znali kako se poslužiti neograničenim glazbenim mogućnostima koje je ponudilo rođenje novih oblika sintesajzera uz istodobnu uporabu nekih tradicionalnih klavijatura poput električnog klavira i mini mooga (hammond orgulja i melotrona su se, s druge strane, odrekli). Posljedica je bogat i za ono vrijeme vrlo napredan zvuk koji i danas zvuči svježe. Istodobno su znali stvoriti posve jedinstven ambijent u kojem slušatelj izdaleka shvati koji bend ima pred sobom. Velike zasluge za to ide i pjevaču Michaelu Sadleru, koji je sa svojim izvrsnim višeslojnim vokalom, koji je istodobno moćan, dramatičan, duhovit i visoko melodičan, i danas jedan od najsvojstvenijih pjevača u rock glazbi.
Album se otvara šaljivim (izraz koji ću inače još nekoliko puta upotrijebiti opisujući njihovu glazbu) “How Long”, u kojem iznenade uvodnim elektroničkim efektom na sintesajzeru, koji pomalo podsjeća na uvod The Who klasika “Baba O’Riley”. Svakoj sličnosti, međutim, odmah je kraj inteligentnim upadom Ianova oštrog gitarskog rifa, koji punom snagom zareže kroz elektroničko valovanje i ljuljajući, funky ritam. Točku na i dodaje još drsko dramatičan Sadlerov vokal. Usprkos inače ritmičkoj jednostavnosti, bubnjar Steve Negus ne štedi snagu i demonstrira nekoliko lijepih prijelaza. Saga tako već u uvodnoj skladbi nagovijeste sve elemente koji će ubuduće oblikovati njihov glazbeni izraz. I unutar izvrsne “Humble Stance”, koja sadrži brojne primjese rhythm and bluesa, cijelo se vrijeme duhovito poigravaju duhovitim gitarskim rifovima i melodičnim pasažama koje se temelje na interakciji gitare i klavijatura. U srednjem dijelu priušte si i zanimljiv instrumentalni umetak, koji zaključuje drska gitarska solaža. Sadler svojim vokalom cijelo vrijeme brine za odgovarajuću ravnotežu kompozicije, koja je ujedno i lijepa predstavljanje njihove komercijalno pristupačnije strane. “Climbing The Ladder” klasičan je primjer njihove klasike, građene na inteligentnim aranžmanima te atraktivnim i brzo dostupnim zvukovima. U sličnom tempu nastavlja i ultramelodični hard rocker “Will It Be You? (Chapter Four)”, koji pokazuje sastav kao neispravljive majstore romantičnog ugođaja. Ianove oštre gitarske pasaže često su u nesrazmjeru s visoko simfonijskim slojevima melodičnih klavijatura, što stvara iznimno zanimljive klimakse. Slijedi “Perfectionist”, začinjen klasičnim klavijaturskim pasažama (mini moog) i podmazanim ritmičkim prijelazima, koji je u lirskom pogledu barokni portret neke sadističke opsesije. “Give ‘Em the Money”, koja sadrži iznimno ljutit refren, obnavlja funky usmjerenje otvarajuće skladbe, ali s još tvrđim pristupom te dodatnim vokalnim i instrumentalnim dosjetkama, među kojima se ističe odlična Rochonova solaža na sintesajzerima. Ipak, duže su skladbe one koje najobjektivnije pokazuju njihov cjelokupni potencijal progresivnog sastava. Lijep pokazatelj toga je “Ice Nice”, koja se otvara kao melankolična balada, nakon čega je gruhajući bas Ianova brata Jima polako preusmjeri u instrumentalnu sekciju, gdje Ian nudi svoju najbolju solažu na albumu, koja se prelijeva kroz duboki sloj Rochonovih sintesajzera. Završna “Tired World (Chapter Six)”, još jedno od poglavlja njihove znanstvenofantastične priče, jednako je dojmljiva demonstracija spajanja simfonijskih pasaža i hard rockerskih zahvata. Svemirski zvukovi sintesajzera i naoštrene gitarske pasaže (među njima još jedna briljantna solaža) u srednjem dijelu te kasnije upad vrlo dobrih vokalnih harmonija glavni su graditelji futurističkog ugođaja koji inače prevladava na većini albuma.
Saga su istoimenim prvijencem stvorili vrlo dobru podlogu za svoje buduće eksperimente kojima su postali prilično ozbiljna konkurencija svojim kanadskim vršnjacima Rush, premda osim u kontinentalnoj Europi nikad nisu dosegli njihovu popularnost. “Saga” je album namijenjen svima onima koji uživaju u kombinaciji dobrih melodija i inteligentnih instrumentalnih pasaža te nisu previše opsjednuti kompleksnim ritmičkim oblicima, a istodobno im leži i neograničeno glazbeno dosjetkanje. Riječ je o prvijencu koji je najavio sve odlike kojih će se držati kroz većinu svojih najboljih uradaka. Uz manje dodatke do početka 80-ih stalno će nadograđivati i poboljšavati svoj zvuk, a i kad zaplove u glazbeno komercijalnije vode, i dalje će nositi prepoznatljivo lice. “Saga” je danas znatno važniji album nego što se činio u trenutku izlaska jer je označio začetak onoga što zovemo neo progresivni rock. U međuvremenu su kibernetički skakavci selice pod vodstvom brižno zapakiranog mozga ujaka Alberta već počeli snovati svoj drugi pljačkaški pohod na zemaljsku oružarsku tehnologiju.
Postava
Michael Sadler – vokal, bas gitara, klavijature
Ian Crichton – gitara
Jim Crichton – bas gitara, sintesajzer, moog sintesajzer
Peter Rochon – klavijature, moog sintesajzer, prateći vokal
Steve Negus – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Paul Gross
Popis pjesama
1. How Long (4:01)
2. Humble Stance (5:50)
3. Climbing the Ladder (4:45)
4. Will It Be You? (Chapter Four) (7:13)
5. Perfectionist (5:46)
6. Give ‘Em the Money (4:25)
7. Ice Nice (6:55)
8. Tired World (Chapter Six) (7:06)
Trajanje albuma: 44:51
