Mjesto: Rock Cafe / Postojna / Slovenija
Datum intervjua: 07.01.2010
Lijepo je saznanje da se u metalskom smislu budi i Krško-brežička kotlina. Sagaris – ime su dobili po perzijskoj bojnoj sjekiri, kakvu bi uskoro dobio i sam Aleksandar Veliki u bitci kod Granika, 334. godine prije nove ere, da nije nosio kacigu – prekrasno su osvježenje metalske scene u Sloveniji. Svoj metal šire aranžmanima melodično epskih razmjera i fantasy ratnim temama.
Momci su upravo odsvirali svoj nastup u sklopu natječaja Epic RockLine (RockLine reportaža OVDJE), a RockLine ih je, nakon što su se dečki pažljivo opskrbili vrčevima piva, jednako pažljivo presreo u zasjedi i na nekoliko minuta temeljito ispitao.
RockLine: Još jedan špil je iza vas. Kako se osjećate?
Luka: Odlično.
Sami: Prije svega oznojeno.
Tilen: Mokro.
RockLine: Kako biste opisali stil koji njegujete?
Luka: “New Wave of Skandinavian Heavy Metal.”
RockLine: Dakle, uspjeli ste prerasti Children Of Bodom?
Luka: Pa dobro, ako želiš. Children of Bodom do neke mjere, iako nam to etiketiranje i uspoređivanje nije previše po guštu. Zapravo svaki mladi bend danas sluša i Children of Bodom.
RockLine: Prije nekoliko mjeseci izdali ste svoj prvi EP naslovljen “Reborn” (RockLine recenzija OVDJE). Na njemu ste pokazali da je već sam simfonijski, radije ću reći melodični element, vrlo dobro razrađen. Za prvi EP to je vrlo ohrabrujuće.
Tilen: Demo je nastajao dugo. Još mnogo prije mog dolaska na mjesto bubnjara u bend, neke su pjesme s tog dema bile u cijelosti osmišljene. Isprva su se Sagaris zvali Labris. Kao Labris izdali su još jedan demo, ali njime nismo bili zadovoljni. Zato je Luka odlučio da napravimo i izdamo kao Sagaris novi demo, još bolji demo. To je dobro za nas kao bend iz Brežica, gdje rijetko kojem bendu išta uspijeva….
RockLine: …osim Dickless Tracy.
(svi: smijeh)
Tilen: Da. Ali u pristupima između ta dva benda teško je tražiti paralele. Luka si je kod orkestralnih aranžmana pomagao ogromno programima.
Sami: Luka ima osjećaj.
Tilen: Doduše, neke pjesme piše zaista “jadno”, ha, ha, ha… No one dobre koje napiše, naravno, iskoristimo i nadogradimo.
Sami: Pa te orkestracije dodaju našim skladbama važnu točku na “i”. Naravno, onda je problem u samoj reprodukciji zvuka na klavijaturama, osobito na pozornici. Zato razmišljamo da bismo u budućnosti počeli koristiti matricu. Naravno, sve je u novcu. Kao studenti, ovdje smo prilično ograničeni. Vidjet ćemo u budućnosti.
Luka: Što se tiče orkestracija, neću vam reći gdje i kako sam ih nabavio, jer to mora ostati strogo čuvana tajna. Kad sam se njima bavio, bio sam više računalac nego glazbenik. Kad sam se otresao računalstva i pretvorio u glazbenika, razvio sam i do neke mjere osjećaj koji je važan za dodavanje tih aranžmana na pravim mjestima. Time razgibavamo rad gitara. Dodajemo novi zvučni sloj našoj glazbi. Čak i ako gitare sviraju različite melodije, ti dodatni aranžmani donose dobrodošlo obogaćenje zvuka naše glazbe.
RockLine: Kada si otkrio prednosti sedmerožičane gitare, koju koristiš i na koncertima? Pitam zato što je, nažalost, trend korištenja takvih gitara danas takav da ih koriste ponajviše bendovi koji tako skrivaju svoju nemoć u ovladavanju gitarskom tehnikom, što u slučaju Sagarisa definitivno nije pravilo.
Luka: To od samog početka, jer smo Sagaris uvijek bili ugođeni na “E”, a Asgard na “B”. Razlog je taj što sam gitarist obaju bendova. Zato sam si jednu gitaru posuđivao od kolege Damjana. To mi je polako išlo na živce, pa sam isprobao sedmerožičanu gitaru. Isprva mi nikako nije legla, ali ubrzo sam se sprijateljio s njom. U biti smo sedmerožičanom gitarom do neke mjere kupili vrijeme.
RockLine: Jezgru vaše glazbe čini mnogo harmonija. Gitarske, tu su onda klavijature,…
Luka: Nekako se trudimo da ne budemo samo još jedan thrash metal bend. U Sloveniji je trenutno poplava thrash metal bendova, dok je melodičnih bendova vrlo malo. Thrash u Sloveniji u zadnje vrijeme pomalo odumire. Neću reći da me to veseli, ali ću reći sasvim iskreno: “Dosta je toga!” U 2010. smo i vrijeme je da se prava prilika da i onim metal bendovima koji u Sloveniji njeguju snažnu melodičnu komponentu, ili da kažem, zapravo cijela njihova zamisao počiva na izlaženju iz melodije! Ovisna je o melodiji. Takvu glazbu nije lako stvarati. Tu nisu samo gole odsječene rime i neko na brzinu odrađeno recitiranje, nego je bit melodija. A to treba poštovati. Slovenija je trenutno prezasićena thrashom, i death metala je ogromno, black metal je mrtav. Takvih bendova kao što smo mi Sagaris uopće nema. Onda su tu razni bendovi kao npr. folk metalci Brezno, pa onda Zver, za potonje uopće ne znam djeluju li još, pa su bili Dusk Delight, koji su bili otprilike takvi kao Sagaris. Onda su tu još takvi usamljeni primjeri kao npr. Eternity pa Infidia… pa je polako kraj.
RockLine: Večeras ste ovdje u Postojni odsvirali svoj zadnji nastup sa “session” gitaristom?
Sami: Da. I tako tražimo dodatnog gitarista. Problem je u tome što na zahtijevanoj razini koju imamo i dosežemo kao Sagaris ne može svirati svatko. Isprobali smo mnogo gitarista, ali se nažalost nisu uklopili, nisu bili sposobni pratiti naše skladbe.
Tilen: Ali dogodilo se i to da su, recimo, u tehničkom smislu vladali vrlo dobro, ali im naša glazba nikako nije legla.
RockLine: A zahtjev je? Da vlada samo rifovima, ili će preuzeti i soliranje?
Luka: U osnovi je bit u tome da nam drži rifove u pozadini. Naravno, tražimo i čovjeka koji će biti potkovan za sviranje solaža. Recimo, Simon Šubic, koji nam je dosad pomagao na pozornicama, mojem je sviranju barem ravnopravan, ako me ne i nadmašuje. Ali on je Sagaris pomogao ne primarno zbog glazbe, nego zbog drugih stvari. Pa to ne znači da nije uživao s nama. Nažalost, više nema vremena. Prvi uvjet za dodatnog gitarista je vrlo brza desnica. Ostalo, ako bude, bit će. I naravno kosa, čupa. Kosu bih ja jako volio vidjeti, ha, ha…
RockLine: Na EP-u “Reborn” crpite inspiraciju za stihove dosta iz ratnih tema, i fantasy, u stilu varijanti kao što je Lord Of The Rings. Je li to samorazumljivo već zbog epskog pristupa načinu skladanja glazbe, ili zbog nečeg drugog?
Luka: Tu nisi mnogo promašio. Kao osoba odgovorna za sooblikovanje stihova kod Sagarisa, po duši nisam neki traumatičan čovjek, ili smoren. Okej, rat je zapravo na prvoj razini. Na sljedećoj razini, kad si tumačiš pojedine stihove, u metaforičkom smislu rata više nema.
Tilen: Zanimljivo je da u našim tekstovima često nađeš poneko “iznenađenje”. Doduše, sad je toga manje, ali recimo u Damjanovoj pjesmi Cold Blue Steel, kad smo kolega Luka i ja pisali tekst, u jednoj smo kitici, zbog nedostatka ideja, napisali “How good can kebab get? Very good!”. Onda se naravno kolega Damjan naljutio, napustio prostoriju i otišao iz depresije jesti, ha, ha,…,
Luka: Pa je iz toga izašlo: “How evil mad can get!”…
Tilen: Vidiš, ponekad pišemo i “gluposti” za tekstove, kad nema ideja.
Luka: Ali takva gluposti ima značenje. Jer kebab je fin. A to znaju svi. Na takav se način povežeš s publikom.
RockLine: Kako to da ste za obradu odabrali pjesmu Gimme Gimme Gimme (Man After Midnight) sastava ABBA? Zvuči super.
Sami: To je bilo baš u vrijeme velike “ABBAmanije”, koja nije vladala davno. Posvuda se vrtjela ABBA. Pa smo odlučili i sami odabrati jednu njihovu pjesmu.
Luka: Na kraju se dogodilo da smo bili već neki peti ili šesti bend koji se bavi ABBA-om, ali nam je to bilo na veliku zabavu.
RockLine: Kakvi su planovi za budućnost?
Sami: Prvo dodatni gitarist, a onda rad na novim skladbama.
Luka: Trenutno imamo problema s financijama za izdavanje albuma. Prije ljeta izdat ćemo još jedan EP, ili “mini demo”, ne znamo još točno. Trenutno nastaju malo drugačije skladbe od onih koje su na EP-u “Reborn”. Prije svega mislim da ćemo tim izdanjem već ukazati na to da dosežemo neki novi profil, neki novi pristup, da smo Sagaris prepoznatljivi u glazbenom prostoru, da smo već isklesali neki vlastiti profil.
Tilen: Ali to je zajebana stvar. Često se nađu neki “intelektualci” koji samo vide klavijature na pozornici i već te označe kao klon, prije nego što su uopće čuli glazbu.
RockLine: Kakvu će usmjerenost donijeti ti novi snimci?
Sami: Bit će više “pilanja”.
Luka: Bit će više šusa. I dalje je osnova to što čuješ na “Reborn”, s tim da će cijela stvar do neke mjere biti još “heavy”. Time će i naši koncerti biti eksplozivniji.
Sami: Gitare će doći još više do izražaja.
Luka: Recimo, Sami neće biti toliko prisiljen držati akorde, gradit će više na isticanju pojedinih kontrasta, čini mi se da ćemo tako i klavijature moći još bolje iskoristiti.
Sami: Zanimljivo je da smo većinom samouki na svojim instrumentima. Ja sam prije svirao harmoniku, prije nego što sam se prihvatio klavijatura. Damjan violončelo, a sad svira bas. Luka trubu, sad svira gitaru. I Tilen je prije svirao violončelo, a sad je bubnjar. Tako da se trenutno razvijamo i sami, kao glazbenici. U pogledu tehnike i samog sazrijevanja, koje dolazi s iskustvom.
RockLine: Ima li na vidiku kakvih koncertnih špilova u budućnosti? Sredinom prosinca prošle godine, na jednom ste se špilu, bilo je to u ljubljanskom KUD-u France Prešeren, naime odlično uklopili u kombinaciji sa Sweet Sorrow.
Luka: Špilova za sada nemamo. Ali to je istina. To je bila super kombinacija sa Sweet Sorrow. Kad bismo se s njima mogli na neki način dogovoriti i postići neki dogovor, mogli bismo možda u budućnosti organizirati po Sloveniji još dodatnih zajedničkih špilova.
RockLine: Kakva je trenutna situacija s Asgard?
Tilen: Pa, Asgard su trenutno u mirovanju. Otkad sa Sagaris dobivamo dobar zalet i ponude za koncertne nastupe, kao što je bio večerašnji ovdje u Postojni, pa recimo ljeti na Paranoid Open Air festivalu, zatim u Kranju, pa u KUD-u u Ljubljani…. Ukratko, za Asgard je nekako u ovom trenutku nestalo motivacije. Onda je tu problem usklađivanja termina za probe, jedan od gitarista je iz Nove Gorice, itd… Smiješno je i to što smo s Asgard dobivali pozive za koncerte u našem domaćem okružju, dakle relaciji Brežice – Krško.
Luka: Asgard dakle jesmo. Prisutni smo. Doduše trenutno više na papiru, ali nismo se raspali. Razmišljali smo da bismo snimili par pjesama, ali vidjet ćemo kako će se stvari razvijati u budućnosti. Nismo se raspali. Daleko od toga.
intervju vodili: Rok Klemše & Aleš Podbrežnik
tekst uredio: Aleš Podbrežnik
fotografije: Mojca Perdih
Galerija slika
