Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / dvorana Stožice / Slovenija
Datum koncerta: 25.06.2015
Broj posjetitelja: 2500
Cijena karte: od 46,00€ nadalje
Teško je še kaj »pametnog« dodati, o jednom od najvećih svjetskih kantautora, ako ne i o najvećem. Pogotovo nakon njegovih šest križeva prkošenja u glazbenom biznisu. Čovjek koji je svojim radom obilježio generacije glazbenika i slušatelja tako ostaje stari znanac slovenskih pozornica.
U dvoranu Stožice stigao je s novim albumom »Shadows in the Night« u džepu, koji je izašao ovog veljače i posvećen je liku i djelu izvođača koje je Dylan oduvijek cijenio, koji su oblikovali njegovu glazbenu viziju i oduvijek ga inspirirali. Ipak, koncertni repertoar nije podredio tom albumu, nego je set lista obuhvaćala većinu skladbi s njegova posljednjeg autorskog ostvarenja nastalog u studiju, a to je album »Tempest«.
Ovaj put Bob Dylan nije imao sretan dan s koncertnim posjetom Ljubljani. U cijeloj dvorani Stožice okupilo se između 2000 i 3000 ljudi, recimo kar 2500 glava, možda koja i više. Tribine gotovo potpuno prazne, parter nabijen samo u prednjim redovima. Do mikserskog stola na sredini parterja, redovi posjetitelja već su se vraški razrijedili.
Iskusni veteran je sa svojom pratećom ekipom od pet glazbenika zauzeo pozornicu u sjaju kabaretske rasvjete. Pozornicu je »lizalo« tek nekoliko plahih svjetiljki usmjerenih prema gore ili u leđa glazbenika. Potpuni scenski minimalizam. Nikakvih fotografa, čak ni onih s »pametnim« telefonima i tabletima! Dylan je zadnji stigao na pozornicu, nakon što je kvintet uvodno već uspostavio kulisu pratnje njegovu jedinstvenom vokalnom pristupu i interpretaciji. Čovjek i ekipa nisu si razbijali glavu praznom dvoranom, a mi prisutni mogli smo uživati u svoj jedinstvenoj grabežljivosti Dylanove dirljive poezije. Trebalo je stajati negdje na sredini između mikserskog stola i prvih redova. Sasvim sprijeda zvuk je odlazio preko prednjih redova, učinak je bio čak takav da je ozvučenje djelovalo pretiho. Dakle, bio si nekako prisiljen tražiti pravu poziciju na kojoj je zvuk dostavljao svoj optimum.
U središte naravno odmah stupa Dylan, dok kvintet zapanjuje izuzetnom mekoćom i preciznošću. Od prvog do zadnjeg odsviranog tona i trenutka koncerta. Profesionalizam naime zahtijeva potpunu profinjenost i naravno najbolje glazbene interprete. Zanimljivo je bilo i spoznati da je takva ljepota mekoće zahtijevala čak dvije gitare. Glavnina prateće kulise bila je dakle izgrađena na žicama i organskom drvu, pozornost su pak preuzimala dva različita steel pedala, koja dodaju presudan pečat elementarnosti Dylanovoj glazbenoj misiji izvedenoj iz američke folk glazbe.
Dylan je nastup podijelio na dva dijela s usputnom stankom od 20 minuta. Njegova interpretacija nakon svih tih godina zadržava jedinstven karakter i umjetničko lice. Puna žara. Stihovi potresu i odmah se uvuku pod kožu. Svaka riječ ima svoj izrađen pjesnički karakter i uz Dylanovo izvođenje zadržava nevjerojatnu stvarnost i uvjerljivost. Riječ je o onom neprocjenjivom iskustvu za koje znaš da je neponovljivo i s kojim dođeš u dodir samo kad se na pozornici pojavi legendarni kantautor. Dylan je u izvedbenom smislu materijal, bez obzira na godinu nastanka, podredio glazbenoj viziji novih dana. Čak je i Blowin’ in the Wind bio jedva prepoznatljiv, toliko se kroz godine promijenio u interpretaciji. Zadržao je ipak onaj jedinstveni pečat vječne zimzelenosti, koji je oduvijek obilježavao, a obilježava i danas baš sve glazbene generacije. Dylanov jedinstveni vokalni karakter, odjeven u mekano čeznutljiv i izvrsno odsviran zvučni krajolik koji prepliće američku folk glazbu, blues ukrašen mekohodnim jazz varijacijama i zagledanjem u elemente americane te natruhama surfa, u interpretaciji je u potpunosti preuzeo kontrolu.
Dylan, koji je rijetko oslovljavao publiku tijekom nastupa, prvi put tek kad je najavio stanku, nekoliko je puta tijekom koncerta sjeo za klavir, a kad je uz svoje prodorne poruke puhnuo i u usnu harmoniku, slika koncerta bila je zapravo potpuna. Ovaj put Dylan gitaru nije koristio.
74-godišnja kantautorska legenda dostavila je dakle još jednu glazbenu poslasticu. U skladu s očekivanjima. Pred Bobom Dylanom i ekipom još je duga svjetska turneja koja će završiti sredinom studenoga na sjevernoameričkom kontinentu. S godinama dobri stari Dylan samo sazrijeva, na što je ponovno upozorio svojom scenskom fascinantnošću u Ljubljani, a nadajmo se da to sazrijevanje i zimzelenost zadržava još niz godina. Neka dakle njegova takozvana “Never Ending” turneja, koja traje neprekidno od 1988. nadalje, traje i traje.
Setlista
1. Things Have Changed
2. She Belongs to Me
3. Beyond Here Lies Nothin’
4. Workingman’s Blues #2
5. Duquesne Whistle
6. Waiting for You
7. Pay in Blood
8. Tangled Up in Blue
9. I’m a Fool to Want You
—stanka 20 min—
10. High Water (For Charley Patton)
11. Simple Twist of Fate
12. Early Roman Kings
13. Forgetful Heart
14. Spirit on the Water
15. Scarlet Town
16. Soon After Midnight
17. Long and Wasted Years
18. Autumn Leaves
—dodatak—
19. Blowin’ in the Wind
20. Love Sick
