Samozaložba
Datum izlaska: 6. 2. 2026
Produkcija: Sarcasm
Trajanje albuma: cca 40.15 min
Žanr: Speed Metal / Thrash Metal
Ocjena: 8.5/10
Neka me netko slobodno demantira. Postoji li još igdje neki slovenski thrash metal bend iz prvih godina novog milenija koji je opstao i stvara i danas? Ta je era izbacila cijeli niz mladih sastava nove generacije koji su obećavali jako puno. No to je trajalo nekoliko godina. I nažalost, polako je potonulo. Za sebe mogu reći da mi od tog niza sastava, dvadeset godina poslije, na pamet pada samo još Eruption. Tu se priča manje-više i zatvara.
A onda stiže novi album Sarcasma. Album pionira slovenskog thrash metala. U vrijeme kad nam ovakva djela u našoj regiji naprosto trebaju. Djela koja nam poručuju da je thrash metal u Sloveniji još živ. Žalosno je da na to moraju podsjećati upravo legende žanra u Sloveniji, ali bolje i tako nego nikako.
“Soulless Machine” je, iskreno rečeno, vrlo, vrlo dobar album ovog sastava. U tom se smislu nadovezuje na ono što su Sarcasm poslužili sa “Something To Believe In” (2011) i na njega ga nekoliko puta i zasjeni. No to je bilo prije petnaest godina. Sarcasm su u međuvremenu prošli kroz promjene. Ostavimo godine. Kroz njih se učvršćuješ i sazrijevaš. Posljednjih petnaest godina? Album “Thrash” (2014) još je snimljen s Mucyjem, i to s prelaskom na slovenski tekst, a šest godina kasnije slijedio ga je “Pot v raj”, na kojem su vokalne dužnosti preuzela kar oba gitarista, Aleš Blaznik i Klemen Renko. Zašto se bavim poviješću? Oba su albuma svakako održavala Sarcasmove standarde, ali kad usporediš cjelokupnu sliku posljednja tri albuma sastava, smjer je vodio prema mekšanju zvuka. Naravno, i to je mekšanje opet relativno – svaki par ušiju čuje stvari na svoj način. I “Pot v raj” je odsviran i aranžiran u svemu kredibilno. No vokali na slovenskom oduzimaju mu thrasersku jetkost. Slovenski je, naime, puno nezgodniji za baratanje u metrici stihova od znatno pjevnijeg engleskog jezika. “Pot v raj” je svakako djelovao naoštreno i zlokobno. No upravo se zbog upotrebe slovenskog na njemu punk nota konkretnije razmahala i povremeno gotovo zasjenjuje thrashmetalsko izvorno obilježje sastava. Nemoj me krivo shvatiti. Punk i metal su braća. Jedno bez drugoga ne mogu. I svaki dobar i pravi thrash metal prati uvijek oštra nota punka, koja mora zadržati svoj jasno podređen položaj.
“Soulless Machine”, dakle nasljednik, vraća stvari i u tom smislu tamo gdje moraju biti. U okruženje u kojem vokali funkcioniraju kompetentnije. Na albumu vokale preuzimaju i Aleš Blaznik (sedam skladbi) i Klemen Renko (tri skladbe). Dakle, uz upotrebu engleskog jezika cijela je slika novog albuma znatno fluidnija u odnosu na prethodnika. Ne samo to. Odluka sastava da na njega stavi samo deset komada također je dobra, jer naglašava i jača kompaktnost albuma kao cjeline. Pogotovo s obzirom na to da su komadi doista detaljno izbrušeni. Bend je za njega, dakle, odabrao najbolje od najboljeg. U vokalnom smislu novi album donosi konkretan napredak u odnosu na prethodnika. I to se osjeti. A to je vrlo, vrlo važno. Sarcasmu više ne treba tražiti nikakvog vokalista. Obojicu su našli kod kuće.
Uvodni komad postavlja stvari točno na ono mjesto koje od Sarcasma želiš i, naravno, pod vječnim dojmom bezvremenskog prvijenca “Crematory”, tiho i podsvjesno i očekuješ. Uskrsnuće primordijalnog stava stare škole thrasha koje traži i uspostavlja vezu s prvijencem. Kad govorimo o ovakvom uvodnom speed/thrash metalskom glodanju stare škole, kakvo odmah donosi uvodna New World Order, veza s uzorima i njihovim klasičnim djelima osamdesetih, poput stare dobre Metallice i Anthrax, utoliko je smislenija i samorazumljivija. To je to. Ako ‘cijepamo dlake’ dalje, novi album najviše odražava staru školu europskog thrash i speed metala. Pogotovo garde raznih Vendetta, Paradox, Accuser, ranih Angel Dust i/ili Exumer. Pa, nepristojno rečeno, i Coroner. No Sarcasm to rade na svoj način. Na slovenski način. Oduvijek. Pa tako i ovaj put.
Ono što je kod Sarcasma oduvijek godilo jest njihova muzikalna osjetljivost. Komadi su i na novom albumu redom vrlo spretno oplemenjeni dozom muzikalnih prijelaza koje dvojac Blaznik/Renko dozira u kompozicije. Uvodni i izlazni dijelovi komada, ulazi i izlazi u/iz mid-eight pasaža (koje su inače pune usijanih solaža),… Zato neki komadi zvuče izuzetno klasično. Izgubljeni u vremenu i prostoru, a u tom smislu vrlo samoniklo! Dakle, u sjaju recepture koja personificira glazbenu iskaznicu sastava i svojstvena je samo njemu samom. Aleš Blaznik ostaje u svojoj viziji nepokolebljiv stup. Pravi poglavar. U tom su smislu točke poput The Stone Age (s interiorizirano-okoštalim stavom N.W.O.B.H.M. poriva iznesenih gitarskim harmonijama) utoliko slađe za slušanje. Bend se u jurišu malo zaustavlja tek u glavnom rifu i refrenu završne There’s Still Hope, no ni u tom trenutku ne pokazuje ni trunke maćehinskog odnosa prema mračnoj atmosferi koja se nadvija nad albumom.
Što se tiče idejne raznolikosti, nje ima u izobilju i to na scenu donosi kompaktan proizvod. Komadi su skomponirani na visokoj razini i kvalitetom ne variraju. Album kvalitetom ne posustaje ni na tren. Sastav je komade opremio (pogotovo refrenske napjeve) harmonijama vike ‘uličnih bandi’, što je elementarni zaštitni znak stare škole speed/thrasha. I izvedbeno album nagovara iznimno uvjerljivo. Pulsira živo, prljavo, guli kožu abrazivnom silovitošću i uvlači se korozivnom jetkošću. Pritom od prve do posljednje sekunde održava još jednu stvar koja je kod Sarcasma oduvijek karakteristična. Društveno-kritičnu zajedljivost poezije. Albumu kompaktnost dodaje i sama tovarišija koja vlada u kvartetu. Na albumu osjetiš da je radna kemija među članovima sastava prava i da se gradivni elementi zvučne slike vrlo dobro nadopunjuju, osjećaju jedni druge i možemo reći da kao tim dišu jedinstveno. Jedan za drugoga. Zato je album “Soulless Machine” i u izvedbenom smislu izuzetno zgusnut, odlično kontrastiran i nagovara uvjerljivom zlokobnom organskošću.
“Soulless Machine” je odlično djelo sastava u zreloj eri njegova djelovanja. Preostaje nam samo da što prije nabavimo ovaj album (po mogućnosti u vinilnom formatu) i odjurimo na najbliže koncerte sastava. “Soulless Machine” donosi savršen starošolski juriš iskonskih sadržaja stare škole speed i thrash metala, s krošeom u čelo od kojeg se još poprilično dugo nećete oporaviti. Lijepo je da se to zapiše uz slušanje albuma sastava koji će iduće godine obilježiti prekretnicu od 40 godina djelovanja. Kao da sve te godine nikad nisu ni prošle.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. New World Order (5:10)
2. Rebellion (3:42)
3. Hand in Hand (3:43)
4. O.C.T. (3:22)
5. World’s on Fire (4:44)
6. Faceless Mind (3:57)
7. Life is Short (3:45)
8. The Stone Age (4:17)
9. Payment (3:26)
10. There’s Still Hope (5:15)
Postava:
Aleš Blaznik – gitara, vokal
Klemen Renko – gitara, vokal
Vito Stričevič – bas-gitara
Matevž Blaznik – bubnjevi
