John Paul Hammond (poznat i kao John Hammond Jr.), blues gitarist i pjevač, jedan od prvih bijelih američkih izvođača tradicionalnog bluesa, preminuo je 28. veljače. Imao je 83 godine. Vijest o njegovoj smrti prvi je objavio pjevač i gitarist Paul James, dugogodišnji prijatelj i suradnik Hammonda, koji je na Facebooku napisao da je tužnu vijest dobio od Hammondove supruge, s kojom je Hammond bio u braku 32 godine, nekadašnje Marle Silver.
Sin slavnog glazbenog producenta i tragača za talentima Johna H. Hammonda, mlađi Hammond nije do bluesa došao preko očeve podrške, nego preko folk buma krajem 50-ih i početkom 60-ih, koji je doživio na vlastitoj koži dok je provodio svoje dane (a naposljetku i živio) u newyorškom Greenwich Villageu. Tamo je stekao obožavatelje sviranjem klasičnih blues standarda po klubovima i kafićima. Godine 1963., kad mu je bilo 20, krenula je njegova 60-godišnja glazbena karijera u kojoj je surađivao s nekima od najvažnijih i najcjenjenijih umjetnika svih vremena.
Iako Hammond nikad nije bio komercijalni fenomen, kao izvođač i glazbenik uvijek je bio posve zaposlen!
John Paul Hammond rodio se 13. studenoga 1942. u New Yorku. Bio je sin Johna H. Hammonda i glumice Jemison McBride. Roditelji su se rastali kad mu je bilo 5 godina, a mlađi Hammond ostao je s ocem doduše u vezi, ali je odnos bio vrlo distanciran. John P. Hammond zapravo nije znao koliko je njegov otac važan u glazbenom poslu sve dok i sam nije postao profesionalni glazbenik.
Tako je John P. Hammond sam otkrio blues. U srednjoj školi slušao je sve što je bilo dostupno i što je tada nudila blues glazba. Jimmy Reed brzo je postao njegov idol kad ga je prvi put gledao na pozornici kazališta Apollo. S 18 godina kupio je gitaru i puno vježbao.
Hammond je nakon godinu dana studija na Antioch College u Ohiju odustao od školovanja kako bi postao bluesovski glazbenik. Bilo je to 1962., a američka folk glazba bila je na vrhuncu popularnosti. Hammond je otputovao u Kaliforniju, gdje je svirao na ulicama Los Angelesa prije nego što je našao posao u klubovima. Zatim se vratio na istok, gdje je skupio dovoljno iskustva i prakse da je odmah nakon povratka u New York dobio nastup na Newport Folk Festivalu. Ubrzo nakon toga izdao je svoj (istoimeni) studijski prvijenac, koji je izašao za izdavačku kuću Vanguard Records.
Hammond se skrasio u Greenwich Villageu (zapadni dio donjeg Manhattana u New Yorku), gdje je bio u dobrim odnosima sa svima. Družio se, među ostalima, s Bobom Dylanom, Mississippi Johnom Hurtom i Jimijem Hendrixom. Godine 1968. Hammond je čak osnovao kratkotrajni sastav zajedno s Hendrixom i Ericom Claptonom, dok je tjedan dana svirao u kafiću Gaslight Café. Na njegovu trećem albumu “So Many Roads” iz 1965. sudjelovala su, primjerice, tri glazbenika koji su ubrzo nakon toga osnovali sastav The Band. Hammond ih je preporučio Dylanu da ih povede na svoju sljedeću turneju. Godine 1969. osnovao je i sastav u kojem je na električnoj gitari svirao Duane Allman.
Hammond je nastavio sa snimanjem i turnejama s ad hoc sastavima i bluesovskim kolegama, kao što su Mike Bloomfield i Dr. John, s kojima je 1975. snimio album “Triumvirate”. Godine 1976. posvetio se solo karijeri. Godine 1984. izdao je album “Blues Explosion”, na kojem su sudjelovali Stevie Ray Vaughan, Koko Taylor i Luther Johnson. Taj mu je donio nagradu Grammy. Osim nagrade Grammy, Hammond je u karijeri osvojio još osam Blues Awards nagrada. Godine 2011. primljen je u bluesovsku kuću slavnih – Blues Hall of Fame.
