Mjesto: Zagreb, Tvornica Kulture
Datum koncerta: 27.10.2004
Broj posjetitelja: 900
Cijena karte: 90,00 HRK
Kakva turneja! Pun kufer termina po Italiji, pa Graz, Zagreb,…i kao i uvijek, ni ovaj put nema slovenske destinacije. U pola osam bili smo u Zagrebu u dobroj vjeri da se neumoljivo bližimo cilju. Naravno, riječ je opet o “lutanju”. Nakon sat vremena bauljanja i tumaranja po širnim zagrebačkim prostranstvima nekako smo se ipak ubacili (od glagola: ubaciti) na obilaznicu), “koja izbija direktno na Šubičevu”, kako nam je savjetovao radnik na OMV-u, dok smo se prijatelj i ja već pomalo očajno raspitivali “kud i kamo”. Ali nije tako gadno kao u Italiji s oznakama izlaza. Na trenutke je još gore, grrrrr… no prvi put je uvijek nešto posebno.
Nijemce Chinchilla (činčila je ime američkog glodavca, vrsta većeg, zdepastijeg miša i b.t.w. kakve to veze ima s metalom? Nekakav “metalmouse” ili što? ) propustili smo. Nitko se nije sekirao, iako navodno sviraju žestok power metal. Dvorana je bila lijepo puna. Osoblje silno ljubazno, čak i zaštitari. Osjećao sam se kao doma. Pogotovo uz pogled na vrevu. Slovenci posvuda: “Ker zakon ejga!” bi rekao novodobni slo-metalac. Intro u 21:30. Biff& co na pozornici. Iznenađenje, počeli su odmah sa srednje brzom Lionheart. Odlično zagrijavanje. Tijekom Lionheart počeo sam tražiti poziciju, onu s ugodno uravnoteženim zvukom za uho. Uz mikser, straga u sredini. Super. Tamo sam ostao tijekom cijelog koncerta. Iza benda scenu je krasila zavjesa preuzeta s naslovnice prvijenca Saxon (“Saxon”, 1979) i grupa je već iz otvaračkog komada povela narod u davnu 1979. pjesmom Backs To The Wall, a atmosfera i temperatura polako su rasle kroz klasike Power & The Glory i Motorcycle Man (Biff: “Here comes the motorfuckin’cycle man!”, prijevod “motor jebeni kotač čovek” ), Saxon su majstorski preskočili na srednje brzi atmosferični Beyond The Grave, inače jedan od vrhunaca s posljednje ploče. Odlično se uklopio novoregrutirani član, iskusni Jörg Michael. S njim su Saxon dobili još veću snagu detonacije bubnjeva, i uživo i u studiju. Nedvojbeno. Čovjek koji se kalio u bendovima kao što su Rage, Grave Digger, Running Wild, Axel Rudi Pell i koji je donedavno dugo pisao povijest benda Stratovarius, sretno je spasio glavu tako da je iz brodoloma pune samodestruktivne energije, kojim je zapovijedao gitarist Tim Tolkki, skočio ravno k Saxon, da zamijeni legendarnog Fritza Randowa (Sinner, Victory). Kruži naime priča da je Fritz samo jednom zakasnio na probu grupe i odmah dobio Biffovu nogu, u što osobno ne vjerujem. Saxon su pojam odličnih metal bubnjara i ni kod ove zamjene nikako se nisu usudili iznevjeriti svoju filozofiju, tradiciju i fanove. Jörg Michael bio je nedvojbeno jedna od atrakcija večeri.
Kod Rock The Nations kaže Biff: “We’ll do a song, which we haven’t done yet on this tour!” Saxon su lijepo miješali i uslijedilo je drugo iznenađenje Are We Travellers In Time (“Metalhead”, 1999), a nakon nje počelo je opće ludovanje jer su Saxon nastavili slavnom Crusader. Slijedio je opet jedan od komada s nove ploče (To Die By The Sword) u koji je utkan Unleash The Beast, pjesma za kojom sam žudio jer je do sada nisam čuo uživo. “Unleash The Beast” (1997) moja je najdraža Saxon ploča i sav sam poludio. Slijedila je još jedna fantastična himna, gdje smo mogli veselo cvrkutati i urlati iz sveg glasa: The Eagle Has Landed (bez orla na pozornici). Saxon su sve skupa začinili i komadom Dogs Of War, kojem se narod silno razveselio. Među legendarne upaljače 20.000 FT, Strong Arm Of The Law i Princess Of The Night ubacili su još i Witchfinder General (“Lionheart”, 2004) s “running wildovskim” uvodnim jurišem, potkrijepljenim Michaelovim nadzvučnim double bass pedal tutnjanjem. Komad “od vraga”, koncert “od vraga”, zvuk i pristup “od vraga”, madona, regularni dio koncerta brzo je prošao. I naravno, ljudi u punoj akciji. Prvi bis otvorili su fenomenalnom Solid Ball Of Rock, a slijedile su klasike Never Surrender, ubojita polubalada 747 (Strangers In The Night), gdje je narod doslovno eksplodirao od oduševljenja, i Denim & Leather, gdje su se ljudi kupali u vrućini četvrtkove noći .
Narod je ekstatično zahtijevao još jedan bis. Na pozornicu je došetao Doug Scarrat i pustio solo na gitari. Nije bio ništa posebno, no odmah su ostali došli na pozornicu i počeli s posljednjom točkom. Wheels Of Steel, gdje je dvostruki bas pedal u izlaznom dijelu pjesme izdvajao se naravno fenomenalno. Dva i pol sata odlične predstave, za dobre 3čuke, 25 komada, žur do nesvijesti. Odličan žur.
Ovako smo ocijenili pojedince.
1.) vokal: Biff je uigrani glumac s potpuno profesionalnim pristupom. Tijekom koncerta navlačio je razne odjevne predmete koje mu je dodavala publika, što je Biffa beskrajno zabavljalo, a na Jörgove bubnjeve objesio je i zastavu sa šahovnicom (naravno, što drugo usred Zagreba) i natpisom “Saxon” hrvatskih fanova, gdje je tako visjela cijelo vrijeme koncerta. Biff je naravno vješto štedio energiju i nije za svaku cijenu forsirao vokal, što se odražavalo osobito u višim dionicama, gdje je nerijetko namjerno sjekao melodiju u stihovima, a same stihove je tu i tamo završavao prije nego što smo navikli na studijskim pločama. Biff je jedna velika rutinska igra.
2.) gitare: I druga legenda, Paul Quinn, je uigran. Odlično je svirao, uživljeno do maksimuma. Nadmašivao je Scarrata, koji se nekoliko puta zapleo, osobito na ulazima ili izlazima iz solaža kasnio/prebrzao. Scarrat je bio nadrilan i zato na pozornici tvrd kao orah, no rifanje obojice gitarista bilo je usklađeno, kao i preplitanje solaža, s tim da je Quinn ovaj put briljirao na cijeloj liniji u usporedbi s Dougom Scarratom.
3.) ritam linija: Pa sada dva čovjeka koja su nedvojbeno dala svoj maksimum. Nibbs Carter, odlični basist, neprestano je divlje mlatio glavom, ruke su mu bile kao pipci, bilo ga je punom po cijeloj pozornici, uz Quinna i on je uglavnom brundao back vokalne linije. Nekoliko puta izveo je Nibbs propeler i mene je u vratnim kralješcima zapeklo dok sam to gledao. Zaista, ako je netko ostavio dušu i srce na pozornici, to je Nibbs. Analitička hipoteza vezana uz to bila bi da Nibbs, koji je podosta godina mlađi od Biffa, vjerojatno već računa da će, kad Biffu and co otkuca zadnji sat (čitaj: nitko nije vječan), on još uvijek biti u punom elanu i tražiti drugi renomirani bend, pa se sada maksimalno trudi dokazivati. No i za kraj još Jörg Michael. Prava je čast bila gledati ga. Metronom, naravno. Kakva snaga, kakav zvuk, bombardiranje,…Saxon uopće ne znaju po mom mišljenju sasvim točno kakvog žestokog metal bubnjara imaju, hoće li znati iskoristiti sve njegove vrline, pokazat će vrijeme, zasad mene osobno nažalost s “Lionheart” (2004) nisu nekako uvjerili.
Nova ploča je vrlo jednolična, pokušavaju pratiti trendove power metala i njome zato pušu na dušu osobito novopečenim power metalcima, koji većinom misle da je heavy metal počeo s “hajli – hajlo plačljivci” HammerFall . Kad su Saxon otvorili prvi bis sa Solid Ball Of Rock, Biff je predstavio Jörga Michaela kao novog člana Saxon. Samo njega je među svim članovima grupe predstavio publici. Prije Solid Ball Of Rock Biff je navukao bas gitaru i prvim tonom pomogao uhvatiti pravi beat zajedno s ostalima. Biff s bas gitarom, nešto takvo?
Saxon su nevjerojatno korektan bend. Full gas dva i pol sata, kao da im se godine uopće ne poznaju. Uživo žare do nesvijesti. Jedan od najvrućih metal žurova otkad obilazim koncerte i do sada najspontaniji i najiskreniji kontakt s publikom, a i sam pristup, koliko sam ih vidio do sada od Saxon (4x), Zagreb rules, Saxon i dalje ostaju neuništiva metal tvrđava , vrijedna svakog posjeta.
Setlista je bila prilično dobra. Neću reći odlična, jer su previše komada s nove ploče ubacili u nju, a nama su falili prije svega komadi s ploča “Innocence Is No Excuse”, “Destiny”, “Forever Free” i “Killing Ground”, pa bismo ih bez razmišljanja pošteno povukli za uši!!! Zvuk je bio odličan, straga 20m od pozornice ispred miks pulta zvuk je bio najbolji, a publika podivljala i naravno maksimalno . Do Motorcycle Man basovi su bili malčice preglasni, a onda su zvuk super nagodili. Aha, još ovo. Dan prije svirali su u Grazu (dvorana Orpheum). Navodno osim Rock The Nations nisu svirali ni 747 (Strangers In The Night) i Are We Travellers In Time, a i koncert je bio 20 min kraći.
Koncert Saxon nužan je za svakoga tko ima pomiješane pojmove i predrasude o tome što je heavy metal. Žur do neba !!! I Saxon ni ovaj put na pozornici ni u čemu nisu podbacili. Zaista ih je uvijek užitak gledati na pozornici.
Setlista
1. Return (intro)
2. Lionheart
3. Backs To The Wall
4. Power & The Glory
5. Motorcycle Man
6. Beyond The Grave
7. Flying On The Edge
8. Heavy Metal Thunder
9. Rock The Nations
10. Are We Travellers In Time
11. Crusader
12. To Die By The Sword
13. Unleash The Beast (natrag na To Die By The Sword i kraj pjesme)
14. The Eagle Has Landed
15. Man And Machine
16. Dogs Of War
17. 20.000 FT
18. Strong Arm Of The Law
19. Witchfinder General
20. Princess Of The Night
——-prvi bis
21. Solid Ball Of Rock
22. Never Surrender
23. 747 (Strangers In The Night)
24. Denim And Leather
——-drugi bis
25. Guitar solo – Doug Scarrat (intro)
26. Wheels Of Steel
