Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Sebastijan Videc
Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 11.12.2016
Broj posjetitelja: 400
Cijena ulaznice: 25€
Saxon, kultni predstavnici novog vala britanskog heavy metala, nakon tri su se godine ponovno javili u Kino Šiška, gdje su u sklopu aktualne turneje predstavljali svoj najnoviji studijski uradak naslovljen »Battering Ram« (2015). Ljubitelji teškog rocka ovaj su se put u pristojnom broju odazvali ‘bojnom pozivu’ i došli pogledati nastup legendarnih engleskih metalaca, koji su se sada već četvrtu turneju zaredom javili u Ljubljani. Nadajmo se da će njihovi posjeti uz izlazak novog albuma postati tradicija, jer koncerata kultnih sastava koji sviraju metal ‘stare škole’ u Sloveniji jako nedostaje.
Anglosaksonski metalski ratnici, koji među svim pticama najviše obožavaju orlove i zvuk ‘čeličnih konjića’, kao su predgrupu doveli sastav Phil Campbell and the Bastard Sons, čija je velika posebnost u tome što je riječ o gotovo posve obiteljskom projektu. Bend koji predvodi dugogodišnji gitarist benda Motorhead Phil Campbell, osim pjevača Neila Starra čine njegova tri sina, Todd, Dane i Tyla na ritam gitari, basu i bubnjevima. Gospodin Campbell i njegovi velški ‘bastardi’ pokazali su se kao pristojna zamjena za nedavno umirovljene Motorhead, koji bez Lemmyja jednostavno više nisu mogli postojati. Očekivano, Phil i njegovi ‘bastardi’ uglavnom su svirali Motorhead klasike, uz izuzetak uvodnih »Big Mouth« i »Spiders«, koje su autorske stvari s njihova nedavno objavljenog istoimenog EP-a. Stilski je riječ o potpunom nastavku Motorhead nasljeđa, što znači da prevladava prljavi, udarni rock’n’roll s povremenim punkerskim ritmičkim primjesama.
Phil i družina priredili su prilično neočekivan potez kad su odsvirali sasvim posrećenu obradu evergreena Black Sabbath »Sweet Leaf«, nakon čega su za izvedbu »Ace of Spades« na pozornicu pozvali nikog drugog doli samog poglavicu Saxon, dakle Petera Rodneyja ‘Biffa’ Byforda. Biff i Starr tako su podijelili vokal na najvećem hitu Motorhead, koji je naravno bio vrhunac nastupa Philovih ‘bastarda’. Još veće iznenađenje priredili su vrlo solidnom verzijom klasika Hawkwind »Silver Machine«, kojom su se također na izuzetno lijep način poklonili njezinu originalnom pjevaču Lemmyju. Pritom se jasno vidjelo da mlađi metalci u prednjim redovima nisu prepoznali jedno od ključnih djela Lemmyjeve glazbene karijere iz razdoblja kad je sustvarao povijest progresivnog rocka, odnosno space rocka. Svoj su nastup Philovi dečki zaključili s »Going to Brazil« te zasluženo pošnjeli izdašan aplauz već tada pošteno zagrijane publike. Za Phila i Bastard Sons, koji su očito trenutno najmarljiviji njegovatelji Motorhead ostavštine, to je bio posljednji koncert na ovoj turneji u ulozi predgrupe za Saxon, zato se vidjelo da su se za oproštaj izdašno potrudili i na kraju nastupa dobili dug i više nego zaslužen pljesak.
Saxon su te večeri neočekivano nastupili u donekle izmijenjenoj postavi, jer je zbog ‘neodgodivih obiteljskih stvari’ izostao dugogodišnji basist Nibbs Carter, kojeg nam je bilo pomalo žao ne vidjeti jer je u bendu, takoreći, nezamjenjiv još od 1988. Privremeno ga je zamijenio grčki basist Gus Macricostas, najpoznatiji po sviranju u sastavu Battleroar. Macricostas je svoj zadatak obavio dostojno, iako se vidjelo da se još nije sasvim navikao na nastupanje s tako velikim bendom kao što su Saxon te je u usporedbi sa ‘starim mačkama’ u liku Biffa, Paula Quinna, Nigela Glocklera i Douga Scarratta djelovao pomalo previše suzdržano.
Nakon intra s kasete, koji je bila AC/DC klasika »It’s a Long Way to the Top (If You Wanna Rock’n’Roll)«, Biff i njegova ratoborno raspoložena družina, koja u tekstovima najviše cijeni važne povijesne događaje predvođene velikim bitkama, zabačena mjesta u blizini američko-meksičke granice, miris motornih ispušnih plinova te zgodne cure, udarili su punom parom s naslovnom skladbom aktualnog albuma i publiku, koja je dvoranu do tada već dobro napunila, u trenu poslali u metalsko/hardrockersko nebo. ‘Stari lisci’ dobro su razdijelili setlistu, što znači da je svakoj novoj stvari slijedila jedna dugogodišnja klasika iz njihove moćne riznice. Kao što se rado događa kod sastava s tako bogatom ostavštinom i određenim stilskim promjenama kroz karijeru, među starim i novijim djelima dobro se osjetila stilska razlika, jer su Saxon kroz osamdesete i većinu devedesetih bili pretežno hardrockeri, dok su u prvom desetljeću 21. stoljeća počeli svirati drskiji heavy metal s blagim prizvukom njemačke powermetal škole. S posljednja tri albuma ponovno su se malo više približili klasičnom heavy metalu kakav su ‘njegovali’ u devedesetima.
Prvi od ‘čeličnih standarda’ te je večeri bio »Heavy Metal Thunder«, dok su se sa »Sacrifice« prisjetili istoimenog prethodnog studijskog albuma. »Never Surrender« bio je posve očekivan izbor, a »Solid Ball of Rock« donekle je iznenadio, no potom su slijedila doista samo još najprepoznatljivija djela iz njihove moćne karijere te šaka novijih stvari. Biff je potom najavio skladbu »Chasing the Bullet« s albuma čijeg se naslova nikako nije mogao sjetiti (»Call to Arms«, 2011), iako je znao da je nastao negdje nakon 2000. S obzirom na to da su Saxon još uvijek izuzetno aktivni s novim studijskim izdanjima, to uopće nije tako iznenađujuće, a ni Biffovo pamćenje vjerojatno više nije što je bilo u mlađim godinama.
Prije izvedbe evergreena »Strong Arm of the Law« s istoimene studijske klasike naravno nije zaboravio spomenuti priču koja je inspirirala taj evergreen, to jest kako su ih prije više od trideset pet godina zaustavili i pretražili ljudi zakona u nadi da će možda naći kakvu drogu i pošteno podvaliti buntovnim dugokosima, no na kraju nisu našli ništa. Saxon, slično većini svojih NWOBHM vršnjaka, nikad nisu bili ljubitelji opojnih supstanci i vjerojatno je to jedan od glavnih razloga njihove dugovječnosti, odnosno toga da su, za razliku od mnogih sastava iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, još uvijek s nama. U jednom je trenutku Biff publici dao na izbor koju bi skladbu radije čula te večeri: »Broken Heroes« ili »The Eagle Has Landed«. Na kraju je publika izborila ‘svoje’ i Saxon su izveli obje spomenute klasike. Tako je Ljubljana konačno prvi put čula i »Broken Heroes«. Vjerojatno je to Biffov stari trik, odnosno način da dodatno raspali ionako posve razigrane privržence u prvim redovima, jer taj uvijek izrazito karizmatičan tip nije samo (još uvijek) odličan pjevač, nego i izvrstan motivator, zapravo jedan od najboljih u povijesti hard rocka/metala.
Biff je te večeri bio doista sav ‘divlji’ i njegov je vokal zakazao samo jednom, kad ga je tijekom izvedbe nezaboravnog evergreena »And the Bands Played On«, koji je najavio kao Lemmyjevu omiljenu Saxon skladbu, iznenada nakratko spopao kašalj. Ni oba gitarista ni izvanredni Glockler, koji je svojedobno bubnjao i u superbendovima GTR i Asia, ni po čemu nisu pokazivali svoje godine, jer svoje instrumente još uvijek sviraju kao mladići. U prvom su nas bisu Saxon lagano iznenadili i odsvirali potpuno novu skladbu »Let Me Feel Your Power«, koja će najvjerojatnije izaći na budućem studijskom albumu, dok je »747 (Strangers in the Nigh)« bio posve očekivan izbor. Nekako je već navika da na Saxon koncertima prevladavaju klasici s albuma »Wheels of Steel« (1980), »Strong Arm of the Law« (1980) te »Denim and Leather« (1981), iako se većina publike vjerojatno ne bi bunila da čuje i poneko manje reprezentativno djelo, jer Saxon u svojoj već četrdeset godina dugoj karijeri nisu izdali loš album.
U drugom je bisu Biff ponovno ponudio publici mogućnost da sama izabere proizvoljnu Saxon klasiku, no glazbene želje koje su počele prevladavati nisu nudile bog zna kakvu posebnu domišljatost. Na izbor sljedeće klasike nije trebalo dugo čekati, jer je sijedi pjevački korjenjak iz ruku zagrijanog privrženika naglo izvukao zastavu s prikazanim križarskim vitezom i podigao je visoko iznad glave. »Crusader« jednostavno nije smio izostati i tako smo ponovno mogli diviti se Quinnovoj izvanrednoj gitarskoj solaži, dok je od ‘čeličnih’ Saxon klasika na kraju ostala samo još očekivana »Princess of the Night«, kojom su Saxon na epski način zaključili svoj nastup i dobili bučne ovacije publike, za uobičajene slovenske rockerske koncertne prilike neočekivano potpuno oduševljene, među kojom je bilo poprilično stranih posjetitelja, ponajviše iz Hrvatske i Italije.
Odlično raspoloženi Saxon lako su ‘osvojili’ Kino Šiška i ‘izrešetali’ ga izdašnom dozom svojih najomiljenijih klasika. NWOBHM prvaci su i na četrdesetu obljetnicu djelovanja i dalje svojevrsna koncertna atrakcija i jedan od rijetkih metalskih sastava ‘stare škole’ koji uživa poštovanje i mlađih generacija ljubitelja ‘teškog rocka’, među kojima većina uopće ne zna kako bi trebao zvučati pravi heavy metal i gdje su mu korijeni. Bend je kao i uvijek bio izuzetno uigran i raspoložen, ozvučenje je bilo na primjerenoj razini i publika ovaj put zaslužuje posebnu pohvalu, iako je moglo i bez izuzetno blesavog dodavanja plastičnih čaša i kartona za pizzu. Nekih posebnih, velikih iznenađenja što se tiče izbora izvedbi ovaj put doduše nije bilo, osim možda »Solid Ball of Rock«, koju ne izvode baš često, no NWOBHM heroji ipak su se izuzetno potrudili i, uz novija djela, odsvirali gotovo sve svoje najomiljenije klasike, uz izuzetak »Motorcycle Man«, »Denim And Leather« i »Power And the Glory«. Neki od nas nadali su se da ćemo te večeri čuti i »Ride Like the Wind« s albuma »Destiny« (1988), no Saxon se za takav izbor nažalost odlučuju samo u vrlo rijetkim prilikama.
Setlista
Phil Campbell and the Bastard Sons setlista:
1. Big Mouth
2. Nothing Up My Sleeve
3. Spiders
4. R.A.M.O.N.E.S.
5. Take Aim
6. Born to Raise Hell
7. Sweet Leaf
8. Ace of Spades
9. Eat the Rich
10. Silver Machine
11. Rock Out
12. Going to Brazil
Saxon setlista:
1. Battering Ram
2. Heavy Metal Thunder
3. Sacrifice
4. Solid Ball of Rock
5. Never Surrender
7. Chasing the Bullet
8. Stand Up and Be Counted
9. The Devil’s Footprint
10. Strong Arm of the Law
11. The Eagle Has Landed
12. Broken Heroes
13. 20,000 Ft
14. Queen of Hearts
15. And the Bands Played On
16. Dallas 1 PM
17. Wheels of Steel
—1. bis—
18. Let Me Feel Your Power
19. 747 (Strangers in the Night)
—2. bis—
20. Crusader
21. Princess of the Night
Galerija fotografija
