Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Marcello, Kee
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2016
Ocjena: 3/5
Sa svojim ukupno četvrtim samostalnim studijskim albumom na scenu se vraća naš stari dobri znanac iz Bluesiane, koji je upravo potvrđen među izvođačima na Frontiers Rock festivalu 2017. Riječ je o bivšem gitaristu Europea, Kee Marcellu, pravim imenom Kjell Hilding Löfbom.
Album »Scaling Up« njegov je prvi pod okriljem izdavača Frontiers Records, a Kee je na njemu napravio nagli zaokret i osvrnuo se na prijeđeni glazbeni put, kojim se proteže slikovita i burna glazbena karijera. Kee je uhvatio pun zalet i kreativni vjetar u jedra te pripremio čak dvanaest skladbi koje su našle put na njegov novi studijski uradak.
Album, snimljen ovog proljeća, u odnosu na stil prethodnika »Judas Kiss« (2013) donosi iznenađujuće puno izdašnije udvaranje tradicionalnim rockerskim žanrovima kroz koje je Marcello odrastao kao glazbenik. Bilo da je riječ o već gotovo poslovičnom nadahnuću djelima klasičnog hard rocka, gdje mirne duše možemo spomenuti Rainbow i Deep Purple, bilo o trenucima koji bi se u nekim drugim vremenima bez većih potresa mogli družiti s materijalom na oba albuma Easy Action, jer odišu otrovnim retro zvukom melodičnog rocka, povremeno čak i AOR-ovskim, da ne kažem baš »sleazeovski« pomirljivim. A povrh svega toga prije svega u uho zaleti zvučnost koja je silno srodna Europeu, naravno, ciljam tu ponajprije na razdoblje albuma »Prisoners in Paradise« (1991).
S obzirom na posljednju opasku, to niti ne iznenađuje, s obzirom na to da je Kee za ovaj album ponovno restaurirao dvije skladbe Europea koje u karijeri Europea nikad nisu dospjele dalje od formata »neizdane demosnimke«. Istodobno su u novo razgranatim formatima (u aranžerskom i producentskom smislu) ujedno i jače točke albuma »Scaling Up«. To su Don’t Know How to Love No More i Wild Child (Europe su 1989. tu skladbu čak uvrstili u koncertne repertoare), koje su izvorno nastale u suradnji Marcella s vokalistom Europea Joeyjem Tempestom. I kad se probijamo kroz ostali materijal ovog albuma, lako će nam u uho »zapeti« poneka skladateljski strukturirana sličnost s Europeom. To su već uvodna Black Hole Star i kasnije na albumu glazbeno posebno slikovita i zarazna I Don’t Miss You Much.
Kee Marcello je naravno prije svega izvrstan gitaristički virtuoz. I na ovom albumu ljubitelji gitarskih akrobacija neće ostati ravnodušni. No Marcello je na ovom albumu tražio i tzv. »moment grupe«, zato skladbe u aranžmanu djeluju iznimno kompaktno i izdašno fokusirano u smislu traženja produkcijske ravnoteže među gradivnim elementima zvučne slike, kao i toga da vrhunce u točkama preuzimaju zarazni melodični refrenski napjevi nad »mid-eight« pasažama, koje pripadaju olujnim gitarskim eskapadama samog Keeja.
Album je konzistentan i kvalitetan. Kee se usredotočio na detalje. Možda čak i previše. I u produkcijskom smislu album djeluje gotovo previše »uglačano« za nova vremena, u kojima se u melodičnorockerskom okruženju više sviđa masniji i gitarski razdraženiji zvuk. Klavijature često preuzimaju inicijativu, ako ne nose ravnopravnu funkciju s gitarskim frazama u gradnji zvučnog krajolika. No ovaj album ima jedan osnovni minus. Vokal. Kee Marcello odlučio je sam otpjevati sve vokale na albumu. Jasno je da Marcello ne slovi kao dobar vokalist. Recimo da je solidan, ali samo za bojanje osnovnih vokala uz vokalnu pratnju. No čovjek je odlučio preuzeti vodeću poziciju na vokalu i u skladbama se osjeti ekspresivna rezerva, koju bi pravi pjevač zasigurno mnogo spretnije i učinkovitije iskoristio. Mjestimice se Keejeva vokalna ograničenost spretno skriva u kontrastu vokalnih harmonija, mjestimice jednostavno ne.
»Scaling Up« je tako od glave do pete inače solidan i vrlo lijep hard rock album koji zvuči retro, nosi lijepu žetvu raznolikosti među skladbama, no nijedna od njih ne ostavlja poseban dojam, odnosno »pamtljivost duljeg vremenskog intervala«. Ne nudi ništa još nečuveno niti išta što bi se posebno isticalo na uratku. Samo taj blago neugodan osjećaj da bi album kao cjelina mnogo bolje djelovao uz integraciju pravog pjevača.
Kee Marcello – Wild Child:
Postava
Kee Marcello – gitara, vokal, klavijature
Ken Sandin – bas gitara
Darby Todd – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Mattias Eklundh – solo gitara na skladbi ‘Good Men Gone Bad’
Michele Luppi (Whitesnake) – klavijature ‘Wild Child’
Produkcija
Kee Marcello
Popis skladbi
1. Black Hole Star
2. On The Radio
3. Don’t Miss You Much
4. Fix Me
5. Wild Child
6. Finger On The Trigger
7. Soldier Down
8. Scandinavia
9. Good Men Gone Bad
10. Scaling Up
11. Don’t Know How To Love No More
12. Blow By Blow
