Autor: Jernej Vene
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Vrba Na Koroškem (Bluesiana Rock Cafe) / Austrija
Datum koncerta: 20.12.2016
Broj posjetitelja: 260
Cijena karte: 45,00€
Omiljeni klub Bluesiana ponudio je temperamentnu i snažnu predblagdansku rokersku večer u izvedbi The Answer i The Dead Daisies.
Bluesiana je ovaj put pucala po šavovima. Kao što se rado događa, ni ovaj put nije manjkalo iznenađenja, jer je prostor bio rasprodan dobar tjedan prije koncerta, što je za Buesianu, koja se još prije nepune dvije godine borila za opstanak, izniman uspjeh. Ovaj koncert je navodno bio iznimno važan, da nisu prodali dovoljno ulaznica, klub bi bio na rubu zatvaranja. No smjela vlasnica Gudrun Kofler, programska voditeljica i uopće gospođa za sve što se tiče rada i glazbe u njemu, tvrdoglava je kao malo tko. Najviše je raduje kad su izvođači i gosti zadovoljni. I ovaj su je put The Dead Daisies pozvali na pozornicu u jednoj od skladbi i zahvalili joj za sve što je tijekom godina učinila za njih. Dečki su naime u Bluesiani već bili gosti, ali u drugim sastavima. Iznenadila je činjenica da je klub bio nabijen do posljednjeg kutka. Navodno je samo jednom u povijesti bilo tako, na jednom od koncerata blues majstora Erica Sardinasa. S obzirom na to da je to bio posljednji koncert za oba benda prije božićno-novogodišnjih blagdana, oboje su se maksimalno potrudili i priredili jedinstvenu zabavu.
The Dead Daisies su sastav zvučnih imena, osim osnivača Davida Lowyja, sina slovačkog emigranta, koji je u Australiji polako stvorio gospodarsko carstvo. David je najstariji od trojice braće, još uvijek se brine za višemilijardnu obiteljsku imovinu, a osim zrakoplovstva bavi se i glazbom. U Australiji je od početka novog tisućljeća djelovao kao član sastava Mink i Red Phoenix te u posljednjoj inkarnaciji hard rock grupe The Angels. Nadam se da The Dead Daisies možda ipak nisu s njim zbog novca, nego sviraju prije svega zbog zabave. Naravno, Lowy je stvaralački aktivan i kao autor, posljednji album Make Some Noise napisali su svi članovi benda zajedno s producentom Martijem Frederiksnom. Kako god, Lowy se na koncertu pokazao kao vrlo pristojan ritam gitarist, koji je neprestano nadopunjavao majstora Douga Aldricha, dvaput je čak dobio priliku za solistički ulet, a pomagao je i u troglasnom pjevanju. Ostali su naravno ostavili okupljenu publiku bez riječi, otvorenih usta, a potom blaženih osmijeha. Dugo se nije dogodilo da publika, domaće rečeno, tako predano jede iz ruke protagonistima na pozornici. John Corabi se zbog male pozornice nije baš razmahao po njoj, ali je suvereno vladao tijekom nastupa, često se prebacivao u ulogu »ložača« publike te joj pružao ruke i glazbene poticaje za zajedničko pjevanje. I predstavljanje članova benda bilo je manje-više američki bombastično, jer je svakog člana predstavio ulomak neke rokerske klasike i duhovita najava. The Dead Daisies su u glazbu unijeli sve potrebne elemente od bluesa, rokenrola do hard rocka. Veterani malih i velikih pozornica uključili su u nastup skladbe sa sva tri albuma sastava (svi su izašli kod izdavača Spitfire music, koji je u vlasništvu Lowyjeve obitelji, pa eto nas tamo, zar ne?), na kojima uz autorske skladbe nalazimo i odabrane obrade iz riznice rokenrola. Tako su odsvirali skladbe izvođača kao što su Creedence Clearwater Revival, Grand Funk Railroad, The Beatles, The Who te Sensational Alex Harvey band. Ako zavirite na internet, vidjet ćete da su posegnuli za čistokrvnim rokerskim himnama, koje su više nego odlične za zagrijavanje publike. Doista, bilo je tako vruće kao već dugo ne. Vani nekoliko stupnjeva ispod nule, unutra pak više od 25, barem tik ispod pozornice. Čak i ako si mirovao, u tren oka si bio sav preznojen.
Još više akcije i ludosti pokazali su bubnjar Brian Tichy i vječni veseljak Marco Mendoza, koji ni ovaj put nije mogao sakriti svoje latinsko porijeklo. Majstor basa ima toliko iskustva da zna kamo se može prebaciti u djeliću sekunde, a da pritom ni načas ne izgubi kontrolu nad glazbom ili događanjem u prostoru. U Join Together si je priuštio izlet u publiku, gdje je skakanjem i plesom poticao publiku, koja ga je u tren oka prihvatila kao svog. Tapšanje njegovih muževnih i skroz mokrih ramena kod mladenki je izazvalo nemalo raznolikog oduševljenja i uzbuđenja.
Mendoza je odličan pjevač i zabavljač, neprestano na straži da napravi novu glupost. Brian Tichy je multiinstrumentalist kojeg najviše poznajemo po bubnjarskim dostignućima. Kalio se kod Foreigner, Billyja Idola, Whitesnake, Pride & Glory i Stevieja Salasa, gdje je skupio bogato i neizmjerno iskustvo. Naravno, odbubnjao je i solo koji je onima koji su ga vidjeli prvi put potpuno oduzeo dah. Palice su letjele zrakom, spretno ih je hvatao i ponovno bacao do stropa, koji je u Bluesiani vrlo nizak, zatim je zadnji dio odbubnjao rukama, jer je naravno bio kod Whitesnake, gdje dugogodišnji bubnjar Tommy Aldridge također ima takvu solo točku. Zapravo smo doživjeli visoku školu bubnjanja u pet minuta, a da o izvanrednoj dinamici ni ne raspravljam. Vječno pouzdani Doug Aldrich, koji je kod The Dead Daisies posljednjih godinu dana, predstavio je širok arsenal gitarističkih trikova, profinjeno ih je upletao u moćne kosture skladbi, nikamo mu se nije žurilo, dok skladba nije ponudila dovoljno prostora da se mogao raspucati. Douglas je gitarist prve klase, ništa mu nije strano, jednako uživa u autorskom materijalu kao i u obradama. Za njega je glazba gitara i obratno. U jednom trenutku je na Tichyjev činel položio trzalicu, Brian je udario po njoj, plastika se odmah našla u Dougovoj ruci, a u sljedećem djeliću sekunde već je počeo prašiti monstruozni solo. Nekoliko puta je upotrijebio talk box (mouth tube) i potpuno nepretenciozno, ali značajno začinio uvode u nekoliko skladbi.
Da, sve je to prebrzo prošlo, skoro da nije bilo istina da možeš vidjeti takve aseve tako blizu, ali to je čar Bluesiane. The Dead Daisies su konkretno predstavili svoj rad, ponovno potvrdili da su izvanredna scenska atrakcija te nakon dobrih sat i pol svima poželjeli sretne blagdane i sretnu 2017. Tko ih je uhvatio kasnije za šankom, otišao je kući još sretniji, jer su se rado fotografirali i potpisivali ploče.
Zacijelo je prilično nezahvalan zadatak čekao The Answer, koji su nastupili nakon njih. Jesam li se možda prevario kad sam očekivao da će The Answer biti u ulozi predgrupe? Očito da, jer su The Dead Daisies vjerojatno hvatali avion za SAD i njihov turnejski autobus je vrlo brzo odvezao. Dobro i tako. Malo nezahvalan zadatak čekao ih je jer su nakon tako udarnog nastupa morali barem pokušati nadograditi euforičnu predstavu The Dead Daisies.
Irci iz okolice Belfasta imaju pod krovom šest albuma, na kojima nude lagano psihodelični rock, baziran na bluesu, ponekad dodaju i mrvicu irske tradicionalne melodike. Pjevač Cormac Neeson ponekad malo podsjeti na Roberta Planta, a i neke glazbene uzore možemo pronaći kod Bad Company ili Led Zeppelin. U tome naravno nema ništa loše, ako stvar nije previše slična ili manje-više ista. Ipak, ako se među fanove ubrajaju Jimmy Page, Joe Elliott i Paul Rodgers, sve postaje legitimno. The Answer su zapravo ulogu glavnog izvođača odigrali suvereno i pošteno. Zbog dvostrukog koncertnog programa otpalo je nekoliko skladbi koje bi inače zasigurno odsvirali na samostalnom nastupu. Prostor se malo ispraznio, jer su The Dead Daisies imali svoju publiku, a oba benda nažalost ne. Rockline je naravno izdržao do kraja koncerta. Gitarist Paul Mahon držao je melodije čvrsto u rukama i pokazao zrelo vladanje instrumentom. Za prilično niska muškarca gitara je izgledala prije ogromna, ali Mahon je izuzetno iskusan, a zasluge za to imaju mnogi odsvirani scenski kilometri. Pjevač Neeson je spomenuo da je Paul ovih dana slavio rođendan, a publika mu je spontano otpjevala onu poznatu rođendansku pjesmicu. Ritam sekciju čine diplomirani psiholog i bubnjar James Heatley te basist Micky Waters, svoj su posao obavili glasno, jasno i izuzetno točno, a pritom nisu djelovali umorno, iako je to bio posljednji koncert tog dijela turneje. Lavovski dio programa posvetili su aktualnom albumu Solas, koji je malo drugačiji od prijašnjih, jer je Neeson rekao da su na njemu istraživali nova područja. Slično kao prije Mendoza, i sam je sišao s pozornice i pjevao s presretnim fanovima. The Answer su potpuno opravdali status zdrave rokenrol atrakcije te uvjerljivo i lijepo zaključili predblagdanski glazbeni praznik.
Setlista
THE DEAD DAISIES:
1. Intro : Whole Lotta Sabbath (Whole Lotta Love / War Pigs mashup)
2. Long Way to Go
3. Mexico
4. Make Some Noise
5. Song and a Prayer
6. Fortunate Son (orig. Creedence Clearwater Revival)
7. We All Fall Down
8. Guitar Solo (Doug Aldrich)
9. The Last Time I Saw the Sun
10. Drum Solo (Brian Tichy)
11. Join Together (orig. The Who)
12. With You and I
13. Mainline
14. Helter Skelter (orig. The Beatles)
—dodatak—
15. We’re an American Band (orig. Grand Funk Railroad)
16. Midnight Moses (orig. The Sensational Alex Harvey Band)
THE ANSWER:
1. Solas
2. Beautiful World
3. New Horizon
4. Demon Driven Man
5. Tunnel
6. Waste Your Tears
7. Untrue Colour
8. Thief of Light
9. Spectacular
10. Demon Eyes
11. Battle Cry
Galerija slika
