Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Juvančič, Katarina & Lapanja, Dejan
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2012
Trajanje: 39:10
Ocjena: 4.5/5
Katarina Juvančič i Dejan Lapanja slovenski su kantautorski duet, partneri u studiju, ali i izvan njega, partneri u dobru i zlu. Album »Selivke« prvi je zajednički proizvod tog saveza. Napravimo malo duži uvodni predstavljački odlomak o prijeđenom glazbenom putu obaju glazbenika i njihovoj reputaciji. Katarina Juvančič poznata je kao neumorna borkinja i zaštitnica stečevina slovenske etno glazbe, kao i svih novih »izdanaka« koji svojom glazbenom stvaralačkom aktivnošću danas održavaju njezino nasljeđe u slovenskom prostoru, a uspješno se afirmira i kao kantautorica i pjesnikinja. Dejan Lapanja uz to što je gitarist, multiinstrumentalist i producent, što je 2008. izdao samostalni studijski prvijenac naslovljen »Ni časa za preroke«, što je »službovao« u matičnoj grupi Ulixes, zatim u Olivija, Projekt mesto, bubnjarski se okušao u improvizacijskom kolektivu Bast, tolminskom etno-progresivnom sastavu Salamandra Salamandra (slovenski: obični močerad), Goran Utan Band, 19. November, koji je sastav njegova kolege pjesnika i glazbenika Klemena Terana, surađivao je s Andrejem Šifrerom, Zoranom Predinom, Fool Cool Jazz Orchestra, Vladom Kreslinom, Vlatkom Stefanovskim, Vaskom Atanasovskim, Galom Gjurinom i Laibach. Dakle, riječ je o profinjenom glazbeniku čije su usluge i talent vrlo cijenjene kvalitete među slovenskom glazbenom bratijom.
Da ovaj kantautorski duet nije od jučer potvrđuje njihovo sudjelovanje na izboru skladbi za godišnji kompilacijski CD radija Val 202 pod nazivom »imamo dobro glasbo«. Skladba Uej Uej (Magdalenca), inače prearanžirana tradicionalna tolminska narodna pjesma, uključena je na verziju kompilacije radija Val 202 iz 2010. godine. Duet je do danas odradio hrpu koncertnih nastupa kod kuće i u inozemstvu (festival Lent, Sarajevo, Ruše, Festival akustične glasbe Žalec, festival Pisana Loka), a pokupio je i nagradu na jedinom slovenskom kantautorskom festivalu Kantfest (Ruše).
Album »Selivke« nipošto nije nevino djelo. Riječ je o iznimno bogatoj poruci (i osobnoj noti) pjesnikinje Katarine Juvančič, koja je u kombinaciji s Dejanom uhvatila pravi trenutak međusobne stvaralačke kemije, koja donosi optimalnu realizaciju ideja u izričaju glazbene umjetnosti autorske samoniklosti. Prije svega, glazba je naravno utemeljena na melosu tradicionalne slovenske etno glazbe, koja je pak lukavo protkana raznim žanrovskim utjecajima, na što utječu aranžmani s integracijom dodatnih instrumenata brojnih glazbenika suradnika, a ponajprije majstorska idejna razgibanost albuma s rješenjima genijalnog duha Dejana Lapanje, kojeg pokreće žilica glazbeno-istraživačkog izazova vlastitog ja.
Da je ovaj album posebnost na glazbenoj sceni, nagovijesti još prije nego što osjetite svu suptilnost opipljive supstance izražajno-ispovjednog sadržaja ovog diska, sama oblikovanost ambalaže, iz koje izbija velika ljubav, iskrenost, velika briga i čestitost prema svemu čega se Katarina i Dejan late. Fantastične ilustracije koje obogaćuju ambalažu pozivaju na nostalgiju za danima davne prošlosti. Pozivaju na toplinu i sigurnost zaklona, kad se u vama probude miris i zvuk pucketanja vatre u tinjajućim kladovima, dok gledate kroz prozor sobe bakine kuće, a vani bura puše ledenim vjetrom i sipi snijeg. Ilustracije podsjećaju na ilustracije iz slikovnica kakve obično sadrže izdanja slovenskih narodnih priča, basni,… Album »Selivke« utjelovljuje 10 skladbi koje su ispovijest žena bačenih u različita životna iskustva, kako današnjeg doba tako i prošlosti, u razdoblju od više od 100 godina unatrag.
Svaka je skladba u knjižici popraćena riječju koja otkriva pozadinu njezine poezije, zato ćemo se na nju u ovom tekstu osvrnuti samo djelomično, neka vaša mašta stoga progovori punim glasom. Ono što je bitno u cijeloj stvari jest to da u interpretaciji poezija djeluje izrazito stvarno, proživljeno i odmah osvaja svojom istinoljubivošću. Katarina Juvančič još je jedan tip pjevačice i glazbenice koja svoju poeziju kroz uglazbljenje podaje na moć osjetno, intimno, proživljeno, zna se odmah uvući pod kožu svojom profinjenošću i točkasto dražesnom sofisticiranošću. Melos koji bira u stihovima tradicionalno je melankoličan.
Da bi doživjeli ženu u njezinoj iskonskoj golotinji, to ne mogu odgonetnuti baš nikakva muška glava i pamet. Nema tog znanstvenika. Stoga ćete slušajući ovaj album doći u dodir sa ženstvenošću u njezinoj intimnoj razgolićenosti duboko koliko se može. Otvarat će vam se vrata, mnoga od njih. Mnogo odgovora na pitanja. Ali ga morate slušati posve neopterećeno, jer se lako može dogoditi da ćete shvatiti kako toliko ženstvenosti u svoj iskonskoj stvarnosti još nikad niste okusili i/ili opipali u životu. Dublje gotovo ne ide. Bilo bi lijepo da o osjećajima koji preplavljuju slušajući ovaj album progovore ženski um i srce, no uloga recenzenta ovaj je put opet na mojim – muškim plećima. Muškarci? Apeliram ponovno. Ako želite korisne upute ovdje i u ovom trenutku o tome što žene jesu i što stvarno trebaju, onda je ovo album, prava mala edukativna biblija za vas, čak i seksološki priručnik. Može vas korisno pretvoriti u nezaboravne romantične trubadure, da probudite i najnepopustljivije žensko srce i iz njega izmamite najiskonskije žensko načelo prihvaćanja, koje danas u dobrano izmiješanim ulogama i žene udaljava od njihove biti, da se vrate svojoj ženstvenosti i prestanu pretjerano mjeriti hlače, gdje im za to nije mjesto, a u vama probudi muškost.
10 skladbi temeljne forme slijeđenja predaje etno melosa slovenskog tla, potkovanog bogatim dodacima violine, koja vuče teatralno ciganski, u »smrtnom maršu« uvodne Češnjev cvet, ispovijedi o čistoći u Epitaf za lahkoživko, ili metalizirano riffanje Uej Uej (Magdalenca), koje svjedoči o »ženskoj gorljivosti na vrhu lomača inkvizicije« i u aranžiranju je doživjelo pravu izražajnu preobrazbu u odnosu na verziju koju nalazimo na kompilaciji »Imamo dobro glasbo« Vala 202, integracija francuskog roga u Spominčica. Slikovito i razgibano koliko se može. Možda među svim točkama albuma najviše pali Mene nema, položena kao pouka vladajućoj kliki (riječ je o priči o izbrisanoj majci samohranoj). Psihodeličnosti potonjoj ne manjka, zato čak vuče na poneku od razbješnjelih točaka banalnog, ali frontalno beskompromisnog Damira Avdića, samo što je vodi ženski vokal. Umiješana blues konotacija u skladbi Balada o Rozki in vrtnem palčku, poduprta bijesnim rockerskim riffanjem i razgolićenim Hammond eskapadama, majstorski oživljava poruku stihova koji govore o epilogu silovanja. Skladba Lilija, vrtnica, glicinija otvara se zbog uvodnog Hammond motiva kao neka pradavna ispovijest legendarnih rockerskih vračeva Procol Harum, inače je skladba prava tužaljka i nekakav valcer čežnje neistrunulog srca, koji se rađa uz gubitak najbliže osobe.
Riječ je o deset skladbi živopisne raznolikosti. Deset zaokruženih priča koje u svim činovima ispovijedi stoje vjerodostojno i potpuno izbrušeno, kako i priliči pravom trenutku čvrsto djelotvorne simbioze poezije s glazbom.
Katarina Juvančič i Dejan Lapanja dodaju na slovensku kantautorsku scenu ovim izdanjem još jedno veličanstveno i, po mjerilima autorske samoniklosti, briljantno glazbeno djelo, koje se bez razmišljanja može ubrojiti u umjetnički presežak, onakav kakav razumije i prihvaća današnji domet inače tradicionalno snažnog kantautorskog pokreta u Sloveniji. »Selivke« je poseban album, album posebne ispovijedi, jedinstven i neponovljiv. Nabijen osjećajima istinoljubivosti. Album jedinstvene energije, jedinstvenog teatra i ugođaja. Čuva tradiciju i snagu ispovijedi uvijek bogatog nasljeđa slovenskog kantautorstva. Pusti se zavesti, jer ćeš iz nove glazbene avanture koju ti album nudi izaći duhovno i emocionalno još bogatiji i zreliji. Osobnosno obnovljen. Ovo je album koji će te svojom izvanrednom gipkošću bogate poruke dugo još dodirivati.
Postava
Katarina Juvančič – vokal, prateći vokal “shruti box” (skladbe 5, 7), koncertina (skladba 6), kalimba (skladba 5)
Dejan Lapanja – gitara, posebni zvučni efekti
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Bogdana Herman – vokal (skladba 9)
Tonč Feinig – Hammond orgulje (skladbe 2,8,9) , Wurlitzer (skladbe 2,3)
Jože Bogolin – marimba (skladbe 3,10), vibrafon (skladba 9)
Sabina Magajne – francuski rog (skladbe 3,8,10)
Tilen Artač – čelo skladbe 3,7,9)
Klemen Krajc – kontrabas (skladbe 1,2,8.9), bas gitara (skladba 8)
Ženski pevski zbor “Kombinat” – vokali (skladba br. 1)
Tomaž Rožanec – harmonika (skladba 1)
Vesna Zornik – vokal (skladba 9)
Irena Tomažin – vokal (skladbe 8,9)
Gašper Peršl – bubnjevi (skladbe 1,8,9)
Produkcija
Katarina Juvančič & Dejan Lapanja
Popis skladbi
1. Češnjev cvet (3:28)
2. Volčje oči (3:53)
3. Uspavanka za Fride (4:19
4. Epitaf za lahkoživko (2:58)
5. Uej Uej (Magdalenca) (3:23)
6. Mene nema (3:45)
7. Pismo v Kanado (3;59)
8. Balada o Rozki in vrtnem palčku (6:20)
9. Lilija, vrtnica, glicinija (3:25)
10. Spominčica (4:35)
