Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Moody Blues, The
Izdavač: Decca Records
Izdanje: 1972
Trajanje: 39:29
Ocjena: 5/5
»Seventh Sojourn« bio je sedmi studijski album klasične postave The Moody Blues, a osmi ukupno. Kao što je već pomalo bilo u tradiciji tih legendarnih simfonijskih prog rock pionira, koji su se početkom sedamdesetih nalazili na umjetničkom i komercijalnom glazbenom Olimpu, i na ovom su uratku eksperimentirali s novim dostignućima tadašnje glazbene tehnologije. Svojem tradicionalnom, omiljenom klavijaturskom instrumentu melotronu, kojim su oponašali zvuk orkestra, na »Seventh Sojourn« dodali su klavijaturu zvanu chamberlin, koju je stvorio glazbeni izumitelj Harry Chamberlin. S tim su instrumentom pod ravnanjem klavijaturista/pjevača Mikea Pindera još više unaprijedili širinu i uvjerljivost orkestralnih aranžmana, jer je chamberlin oduvijek bio još uspješniji od melotrona u oponašanju orkestralnog zvuka, iako nikad nije postigao popularnost svojeg ‘bratića’. No, chamberlin se prvi i zadnji put pojavio upravo na »Seventh Sojourn«, jer su ga ubrzo zamijenili modernijim sintesajzerima.
»Seventh Sojourn« kao skladateljska, produkcijska i aranžerska cjelina u mnogočemu spada u sam vrh studijskih uradaka Moodyja. Takvu savršenost poslije nikad nisu uspjeli ponoviti, pa je ujedno i njihov posljednji klasični album iz njihova ‘zlatnog’ razdoblja 1967.-1972. Uvodni standard »Lost In The Lost World«, prožet melodramatičnim orkestralnim aranžmanima, spada u seriju pacifističkih Moody tvorevina kojih u njihovoj karijeri nije bilo malo, jer je riječ o obračunu sa svim bratoubilačkim sukobima. Istodobno dotiče staru izreku ‘revolucija proždire vlastitu djecu’ i problematiku rasizma, koji je u našem ‘izgubljenom svijetu’ nažalost vječna stalnica. Pinderov vokal, koji u sebi istodobno, skladno sadrži emocionalnu smirenost i dramatiku, uspješno povezuje eteričnu melodiju, dok se u pozadini prelijevaju moćne simfonijske zavjese koje slušatelja u trenu odvedu usred razorene pustoši međuljudskih sukoba.
»New Horizons«, u kojem vokalno vodstvo preuzima gitarist/pjevač Justin Hayward, još je jedan odličan uradak, prava Moody klasika s epskim refrenom, dramatičnim bubnjarskim prijelazima Graemea Edgea i eteričnom orkestracijom na melotronu i chamberlinu. Haywardova emocionalna dubina oduvijek je bila najšira od svih Moody pjevača, pa nije čudo što će se mnogi uz vokalnu interpretaciju »New Horizons« odmah sjetiti njihove najveće klasike »Nights In White Satin«.
»For My Lady« je romantična ljubavna balada s folk rock dodirom u režiji flautista/pjevača Raya Thomasa, u kojoj uz ugodnu, hipnotičku melodiju i Rayevo izvrsno pjevanje ponovno kraljuju predivni orkestralni aranžmani. Nije nikakvo iznenađenje da spada među najomiljenije Moody klasike s legendarnim flautistom u ulozi glavnog pjevača. Na »Isn’t Life Strange«, koja je izašla i kao hit singl, pred mikrofonom skladno zapovijedaju basist/pjevač John Lodge i Justin Hayward. Njihove međusobne vokalne harmonije uz pratnju bujnog orkestralnog valovanja na chamberlinu, usputnih pastoralnih pasaža na flauti i melankoličnih gitarskih fraza pobrinu se za pravu epsku atmosferu. U moćnom refrenu veličanstvenim vokalnim harmonijama Lodgeu i Haywardu pridružuju se još Pinder i Thomas te zajedno stvaraju nezaboravnu ambijentalnu čarolију.
Prožet bezbrižnim ozračjem, »You And Me« još je jedna prosvjedničko-pacifistička skladba koja se, slično kao omiljena klasika »Question«, odnosi na vijetnamski sukob. Tu glavnu vokalnu inicijativu ponovno preuzima Hayward, iako mu u refrenu i završetku pomaže ostatak pjevačke družine, dok je orkestracija u pozadini opet iznimno eterična i hipnotična te se odlično nadopunjuje s ubrzanim ritmom i duhovitim gitarskim frazama. Super melodični »The Land Of Make-Believe«, koji se u tekstu odnosi na maštanje o utopijskom svijetu, sadrži razigranu melodiju na akustičnoj gitari i flauti, nakon čega u nastavku ostavlja veći prostor električnoj gitari. Refren te, zahvaljujući raskošnim orkestralnim aranžmanima i gitarskim varijacijama, prilično kompleksne tvorevine pod Haywardovim melodramatičnim pjevačkim vodstvom ponovno je izuzetno privlačan. Eterično remek-djelo »When You’re A Free Man«, još jedna sanjarija o idealnom svijetu, u kojem glavnu pjevačku ulogu ponovno preuzima klavijaturist Pinder, bez sumnje je ambijentalni vrhunac cijelog albuma, na kojem kraljuju epski orkestralni aranžmani na chamberlinu. Haywardovi melankolični gitarski slideovi prekrasno se slijevaju sa simfonijskim valovanjem i Pinderovom srcedrapateljnom pjevačkom izvedbom.
Završni neuništivi hit »I’m Just a Singer (In a Rock And Roll Band)», drugi hit singl s albuma, što se tiče teksta i poskočnog ritma najzabavnija je i najduhovitija skladba na »Seventh Sojourn«, jer je njezina poruka satira na glupavo uvjerenje određenih sljedbenika grupe da Moody glazba sadrži duboke religiozne poruke, dok su članovi benda nekakvi ‘new age’ gurui. John Lodge, koji tu ponovno preuzima zapovjedništvo pred mikrofonom, htio je u tekstu demantirati te besmislene mesijanske fantazije opovrgavši taj smiješni mit, naime da su članovi benda samo obični smrtnici koji nemaju ništa bolje filozofske odgovore na društvene probleme od sličnih društveno osviještenih ljudi koji razmišljaju vlastitom glavom. Lodge je za odličan, satirični tekst čak primio nagradu iz ruku udruženja ASCAP. Dramatični ritam cijelo je vrijeme prožet moćnom orkestracijom, kompleksnim vokalnim harmonijama i britkim gitarskim frazama. U osnovi, ako mu se oduzmu svi kompleksni aranžmani, riječ je o energičnom rock’n’rolleru, kakve je Lodge oduvijek rado stvarao.
»Seventh Sojourn« je remek-djelo od početka do kraja, a možda čak i najsavršeniji uradak progresivnorockovskih legendi nakon »Days Of Future Passed« (1967), jer veličanstveni orkestralni aranžmani ni na jednom drugom albumu The Moody Blues nisu zvučali ovako dobro, dok je ambijentalna čarolija cijelo vrijeme naprosto nevjerojatna. Kreativni proces oko »Seventh Sojourn«, koji je s lakoćom zauzeo tadašnje glazbene ljestvice popularnosti, bio je toliko zahtjevan i naporan da se legendarna skupina nakon završetka svjetske turneje 1974. odlučila na višegodišnju stanku (u međuvremenu su se članovi posvetili pojedinačnim solo karijerama) i na scenu se vratila tek 1978. albumom »Octave«, posljednjim uratkom klasične Moody postave, na kojem su napustili upotrebu melotrona i chamberlina, čime je došao kraj i njihovu ‘zlatnom’, romantičnom razdoblju.
Postava
Justin Hayward – vokal, gitara
John Lodge – vokal, bas-gitara
Ray Thomas – vokal, flauta, tamburin
Graeme Edge – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Mike Pinder – vokal, chamberlin, melotron
Produkcija
Tony Clarke
Popis skladbi
1. Lost in a Lost World
2. New Horizons
3. For My Lady
4. Isn’t Life Strange
5. You and Me
6. The Land of Make-Believe
7. When You’re a Free Man
8. I’m Just a Singer (In a Rock and Roll Band)
