Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Black Sabbath
Izdavačka kuća: Vertigo Records
Izdanje: 1986
Trajanje: 34:55
Ocjena: 4.5/5
Prva polovica osamdesetih bez sumnje je bila najkaotičnije razdoblje u povijesti britanske teškorokerske/metalske institucije Black Sabbath. Veliki preporod koji je kultnim pločama “Heaven and Hell” (1980) te Mob Rules” (1981) pokrenuo veliki Ronnie James Dio nakon njegova je odlaska zamijenilo ubrzano raspadanje sustava. Gitarski velemajstor Tony Iommi, koji je nakon odlaska basista Geezera Butlera i bubnjara Billa Warda (potonji se u međuvremenu još nekoliko puta neuspješno vraćao) ostao jedini originalni član legendarne skupine, pokušao je nekako zakrpati pjevačku rupu s pivskim kompanjonom Ianom Gillanom (Deep Purple). Ta, blago rečeno neobična odluka, Black Sabbath je zbog kontroverznog albuma “Born Again” (1983) i još kontroverznije turneje s minijaturnom replikom Stonehengea (jedan od glavnih elemenata kasnije Spinal Tap satire) poprilično koštala i na kraju ih gotovo pokopala.
Nakon simboličnog, samo privremenog, ponovnog okupljanja originalne postave iz Ozzy Osbourne ere na Live Aidu 1985. te neuspješnog eksperimenta s pjevačem Davidom Donatom, bivšim muškim modelom, Iommi je odlučio snimiti svoj prvi solo album naslovljen “Seventh Star”. U pomoć su mu priskočili basist Dave Spitz (kasnije Great White, Impellitteri, White Lion), bubnjar Eric Singer (ex-Lita Ford, kasnije Badlands, Alice Copper, Kiss) te klavijaturist Geoff Nichols, dugogodišnji neslužbeni član Black Sabbath, koji se tako napokon riješio pridjeva “neslužbeni”. Postavu je upotpunio kultni pjevač i basist Glenn Hughes (ex-Trapeze, Deep Purple, Hughes-Thrall), koji je nakon Gillana bio drugi bivši pjevač Deep Purple što se pridružio Sabbathima.
Hughes, koji je angažiran samo za vokalne zadatke, tada se nalazio u katastrofalnom psihofizičkom stanju, za što su bili krivi ovisnost o kokainu i prekomjerno konzumiranje nezdrave hrane, ponajprije čokoladica Mars na koje je bio naprosto lud. Ugojeni i mrzovoljni bradonja s bundesliga frizurom malo je podsjećao na nadobudnog bivšeg člana Trapeze i Deep Purple. Unatoč tome što je bio fizički napola mrtav, jedan od najboljih rock pjevača svih vremena svoju je misiju obavio s odličnošću i album natopio obilnom dozom svog karakterističnog “white soula”. Rehabilitirani Hughes se Iommiju kasnije doduše već nekoliko puta ispričao zbog svog tadašnjeg neozbiljnog odnosa prema projektu “Seventh Star” i koncertnoj turneji.
Pod pritiskom izdavačke kuće, ponajprije “zaslugom” tadašnjeg menadžera Sabbatha Dona Ardena (oca Ozzyjeve žene Sharon), Iommijev solo projekt otišao je u vjetar jer su mu preko naslova albuma zalijepili oznaku “Black Sabbath featuring Tony Iommi” kako bi se bolje prodavao među širim masama. Pritom im nije smetala ni nepretjerano posrećena naslovnica s pomalo tužnim Iommijem, osamljenim usred pustinje, odjevenim u jednu od svojih brojnih kožnih jakni. Sve se činilo kao recept za potpunu katastrofu i posljednji čavao u lijesu legendarne skupine, ali stari mačak Iommi nije dopustio da ga izdavački halapljivci tek tako nasamare, pa je suprotno očekivanjima stvorio odličan album koji prethodnika “Born Again” pojede za doručak i posve se suvereno može mjeriti s najboljim dosezima Black Sabbath. “No Strager to Love” te naslovnu skladbu, obje Hughes još uvijek povremeno izvodi na solo nastupima, uvrstile su se među klasike Sabbatha.
“Seventh Star” bio je namjeran raskid s tradicionalnim “doom and gloom” zvukom Black Sabbath jer se njegova cjelokupna slika najlakše može opisati kao tvrdi rock s primjesama bluesa i melodičnog rocka. Ipak, na njemu se mogu naći i određene paralele sa slavnom prošlošću. Tako je ambijent većine skladbi na albumu poprilično mračan, a među tekstovima, u kojima inače većinom prevladavaju ljubavne teme, nađe se poneki mističan trenutak, kao što vrijedi za naslovnu skladbu koja čak lagano zamiriše na Dio eru.
Otvarački rušitelj “In for the Kill” ustrijeli slušatelja poput munje s olujnog neba snažnim gitarskim rifom, galopirajućim ritmom i Hughesom na vrhuncu s do krajnosti napetim glasnicama. Naravno, unutra ne manjka ni obvezno gastronomsko Iommijevo solo. Hughes, možda najsvestraniji pjevač u povijesti Black Sabbath, jednako se dobro snašao i u teškom rocku kao i u funku, AOR-u, bluesu, popu, soulu i što se još ne bi našlo.
O tome najrječitije svjedoči nostalgična ljubavna balada “No Stranger to Love”, daleko najkomercijalnije osmišljen i najprepoznatljiviji komad na albumu. Ta klasika, koja je izašla i kao promo singl, zaslugom pomalo smiješnog videa u kojem se usamljeni Iommi neuspješno brani od društva perokside lovkinje u visokim potpeticama (glumi je Denise Crosby, kasnije poznata i kao Tasha Yar u Star Trek the Next Generation) daleko je najpoznatija skladba na albumu. Nakon uvodnog melotronskog umetka nastupa melodramatična melodija koja vrhunac doseže senzualno-hipnotičkim refrenom u najboljoj Hughesovoj maniri, dok kraljevsko gitarsko solo još produbljuje potresnu ambijentalnu širinu ovog nezaboravnog evergreena.
“Turn to Stone” je poprilično tradicionalniji teški rocker s mrvicom bluesa, što pomaže da se Hughesov izrazito razgoreni vokal unutra osjeća osobito ugodno. Kratki instrumental “Sphinx (The Guardian)” služi ponajprije kao uvod u naslovnu skladbu. Odlični “Seventh Star” moćan je ep s enigmatičnim, orijentalnim ambijentom, bijesnim gitarskim rifom i sporim, melodramatičnim ritmom. “Danger Zone”, koji strukturom pomalo vuče na Rainbow iz ere Joea Lynna Turnera, protkan je kataklizmičnim gitarskim rifom i neutješnom Hughesovom vokalnom sinkronizacijom.
Blues rockerski “Heart Like A Wheel” sadrži spor tempo i osebujan, izrazito inovativan gitarski rif, kakav može dočarati samo velemajstor Iommijeva kova. Tu nastupa ponovna prilika za Hughesa da se postavi u ulogu bluesovskog viteza razderanog srca. “Angry Heart” je solidan križanac tvrdog i melodičnog rocka, u kojem za obilat začin u refrenu lijepo se pobrinu dinamično postavljene orguljaške linije koje su u idealnom suzvučju s snažnim, ali melodičnim gitarskim frazama. Potresna balada-tužaljka “In Memory”, u kojoj je Hughesov izljev komadića slomljenog srca otpjevan s posebnim patosom, lijep je završetak ovog kvalitetom iznimno konzistentnog albuma.
Često nepravedno previđeni “Seventh Star”, nesuđeni solo prvijenac usamljenog Iommija koji ga je pohlepna izdavačka kuća nasamarila, ipak spada među najsjajnije bisere moćne ostavštine Black Sabbath, čemu ne mogu proturječiti ni najvatreniji tradicionalisti Ozzy ere. Turneja s albuma bila je, kako se i očekivalo, katastrofa jer se Hughes već nakon nekoliko nastupa pretvorio u potpunog, normalne artikulacije nesposobnog, napuhanog zombija, pa je većinu pjevačkih dionica umjesto njega iz pozadine pokrivao kar klavijaturist Nichols. Turneju su uz pomoć Hughesove zamjene Raya Gillena ipak uspjeli nekako dovesti do kraja. I Gillen (kasnije Badlands) nije dugo izdržao, pa je na njegovo mjesto uskočio Tony “the Cat” Martin i Black Sabbath uspješno poveo u njihovo najstabilnije razdoblje nakon kraja Ozzyjeve ere.
Postava
Glenn Hughes – vokal
Tony Iommi – gitara
Dave Spitz – bas gitara
Geoff Nicholls – klavijature
Eric Singer – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Gordon Copley – bas gitara na “No Stranger to Love”
Produkcija
Jeff Glixman
Popis skladbi
1. In for the Kill
2. No Stranger to Love
3. Turn to Stone
4. Sphinx (The Guardian)
5. Seventh Star
6. Danger Zone
7. Heart Like a Wheel
8. Angry Heart
9. In Memory…
