Izdavačka kuća: Vertigo Records
Datum izlaska: 27.02.1986
Produkcija: Jeff Glixman
Trajanje albuma: 34.55 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 9 / 10
Prva polovica osamdesetih bila je bez sumnje najkaotičnije razdoblje u povijesti britanske teškorockerske/metalske institucije Black Sabbath. Veliki preporod koji je kultnim pločama “Heaven and Hell” (1980, RockLine recenzija) i Mob Rules” (1981) pokrenuo veliki Ronnie James Dio nakon njegova je odlaska zamijenio ubrzani raspad sustava. Gitarski velemajstor Tony Iommi, koji je nakon odlaska basista Geezera Butlera i bubnjara Billa Warda (potonji se u međuvremenu još nekoliko puta neuspješno vraćao) ostao jedini originalni član legendarne grupe, pokušao je pjevačku rupu nekako zakrpati s pivskim kompanjonom Ianom Gillanom (Deep Purple). Ta, blago rečeno neobična odluka, Black Sabbath je zbog kontroverznog albuma “Born Again” (1983) i još kontroverznije turneje s minijaturnom replikom Stonehengea (jedan od glavnih elemenata kasnije Spinal Tap satire) skupo koštala i na kraju ih zamalo pokopala.
Nakon simboličnog, samo privremenog ponovnog okupljanja originalne postave iz Ozzy Osbourne ere na Live Aidu 1985. i neuspješnog eksperimenta s pjevačem Davidom Donatom, bivšim muškim modelom, Iommi je odlučio snimiti svoj prvi solo album pod naslovom “Seventh Star”. U pomoć su mu priskočili basist Dave Spitz (kasnije Great White, Impellitteri, White Lion), bubnjar Eric Singer (ex-Lita Ford, kasnije Badlands, Alice Cooper, Kiss) i klavijaturist Geoff Nichols, dugogodišnji neslužbeni član Black Sabbath, koji se tako napokon riješio pridjeva “neslužbeni”. Postavu je upotpunio kultni pjevač i basist Glenn Hughes (ex-Trapeze, Deep Purple, Hughes-Thrall), koji je nakon Gillana bio drugi bivši pjevač Deep Purple koji se pridružio Sabbathima.
Hughes, koji je angažiran samo za vokalne zadatke, tada se nalazio u katastrofalnom psihofizičkom stanju, za što su bili zaslužni ovisnost o kokainu i pretjerano konzumiranje nezdrave hrane, osobito čokoladica Mars, na koje je bio naprosto lud. Ugojeni i mrzovoljni bradonja s bundesliga frizurom malo je podsjećao na nadobudnog bivšeg člana Trapeze i Deep Purple. Unatoč tome što je bio fizički napola mrtav, jedan od najboljih rock pjevača svih vremena svoju je misiju obavio s odličnošću i album obilato prožeo svojim karakterističnim “white soulom”. Rehabilitirani Hughes se Iommiju kasnije već više puta ispričao zbog svog tadašnjeg neozbiljnog odnosa prema projektu “Seventh Star” i koncertnoj turneji.
Zbog pritiska izdavačke kuće, ponajviše “zaslugom” tadašnjeg Sabbath menadžera Dona Ardena (oca Ozzyjeve žene Sharon), Iommijev solo projekt otišao je po zlu, jer su mu na naslov albuma zalijepili oznaku “Black Sabbath featuring Tony Iommi” kako bi se bolje prodavao među širim masama. Pritom im nije smetala ni baš sretno odabrana naslovnica s pomalo melankoličnim Iommijem, usamljenim usred pustinje, odjevenim u jednu od svojih brojnih kožnih jakni. Sve se činilo kao recept za potpunu katastrofu i posljednji čavao u lijesu legendarne grupe, no stari maček Iommi nije se dao tek tako nasamariti izdavačkim proždrljivcima pa je suprotno očekivanjima stvorio odličan album koji prethodnika “Born Again” pojede za doručak i može se posve suvereno mjeriti s najboljim dostignućima Black Sabbath. “No Strager to Love” i naslovnu skladbu, koje Hughes i danas povremeno izvodi na solo nastupima, svrstale su se među Sabbath klasike.
“Seventh Star” predstavljao je namjeran raskid s tradicionalnim “doom and gloom” zvukom Black Sabbath, jer se njegova cjelokupna slika najlakše može opisati kao tvrdi rock s primjesama bluesa i melodičnog rocka. Ipak, na njemu se mogu pronaći i određene paralele sa slavnom prošlošću. Tako je ambijent većine skladbi na albumu prilično mračan, dok se među tekstovima, u kojima inače većinom prevladavaju ljubavne teme, nađe poneki mistični trenutak, kao što vrijedi za naslovnu skladbu, koja čak lagano odiše Dio erom.
Uvodni rušitelj “In for the Kill” slušatelja pogađa poput munje s olujnog neba, uz snažan gitarski rif, galopirajući ritam i Hughesa na vrhuncu snage, s glasnicama napetima do krajnjih granica. Naravno, ni unutra ne manjka obvezno gastronomsko Iommijevo soliranje. Hughes, možda najsvestraniji pjevač u povijesti Black Sabbath, jednako se dobro snašao u teškom rocku kao i u funku, AOR-u, bluesu, popu, soulu i još bi se štošta našlo.
O tome najrječitije svjedoči nostalgična ljubavna balada “No Stranger to Love”, daleko najkomercijalnije zamišljena i najprepoznatljivija stvar na albumu. Ta klasika, koja je izašla i kao promo singl, zahvaljujući pomalo smiješnom videu u kojem se usamljeni Iommi neuspješno otresa društva peroksidne plavuše na visokim petama (glumi je Denise Crosby, kasnije poznata i kao Tasha Yar u Star Trek the Next Generation), daleko je najpoznatija skladba na albumu. Nakon uvodnog melotronskog umetka nastupa melodramatična melodija koja vrhunac doseže senzualno-hipnotičnim refrenom u najboljoj Hughesovoj maniri, dok kraljevsko gitarsko sološko dodatno produbljuje potresnu ambijentalnu širinu ovog nezaboravnog evergreena.
“Turn to Stone” je prilično tradicionalniji teški rocker s mrvicom bluesa, što pomaže da se Hughesov izrazito razgoreni vokal unutra osjeća posebno ugodno. Kratki instrumental “Sphinx (The Guardian)” služi prije svega kao uvod u naslovnu skladbu. Odlični “Seventh Star” moćan je ep s enigmatičnim, orijentalnim ambijentom, bijesnim gitarskim rifom i sporim, melodramatičnim ritmom. “Danger Zone”, koja strukturom malo vuče na Rainbow iz ere Joea Lynna Turnera, protkana je kataklizmičnim gitarskim rifom i neutješnom Hughesovom vokalnom sinkronizacijom.
Blues rockerski “Heart Like A Wheel” sadrži spor tempo i osebujan, izrazito inovativan gitarski rif, kakav može dočarati samo velemajstor Iommijeva kova. Tu nastupa ponovna prilika za Hughesa da se postavi u ulogu bluesovskog viteza razderanog srca. “Angry Heart” je solidan križanac tvrdog i melodičnog rocka, gdje za obilnu začin u refrenu lijepo se pobrinu dinamično postavljene orguljaške linije koje su u idealnom suzvučju s snažnim, ali melodičnim gitarskim frazama. Potresna balada-tužaljka “In Memory”, u kojoj je Hughesov ispad komadića slomljenog srca otpjevan s posebnim patosom, lijep je završetak ovog kvalitetom iznimno konzistentnog albuma.
Često nepravedno previđeni “Seventh Star”, neostvareni solo prvijenac usamljenog Iommija, kojeg je pohlepna izdavačka kuća nasamarila, ipak spada među najsjajnije bisere moćne Black Sabbath ostavštine, što ne mogu osporiti ni najvatreniji tradicionalisti Ozzyjeve ere. Turneja s albuma bila je, očekivano, katastrofa, jer se Hughes već nakon nekoliko nastupa pretvorio u potpunog, normalne artikulacije nesposobnog, napuhanog zombija, tako da je većinu pjevačkih dionica umjesto njega iz pozadine pokrivao kar klavijaturist Nichols. Turneju su uz pomoć Hughesove zamjene Raya Gillena ipak uspjeli nekako odvesti do kraja. Ni Gillen (kasnije Badlands) nije dugo izdržao pa je na njegovo mjesto uskočio Tony “the Cat” Martin i Black Sabbath uspješno poveo u njihovo najstabilnije razdoblje nakon kraja Ozzyjeve ere.
autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. In for the Kill
2. No Stranger to Love
3. Turn to Stone
4. Sphinx (The Guardian)
5. Seventh Star
6. Danger Zone
7. Heart Like a Wheel
8. Angry Heart
9. In Memory…
Postava:
Glenn Hughes – vokal
Tony Iommi – gitara
Dave Spitz – bas gitara
Geoff Nicholls – klavijature
Eric Singer – bubnjevi
Gostujući glazbenik:
Gordon Copley – bas gitara na “No Stranger to Love”
