Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Zappa, Frank
Izdavač: Rykodisc Records
Izdanje: 1982
Trajanje: 34:18
Ocjena: 5/5
Legendarni američki skladatelj Frank Zappa u jednoj je osobi spajao osobine ludog glazbenog znanstvenika i neispravljivog društvenog satiričara, koji je neprestanim eksperimentiranjem i igranjem s najnovijom dostupnom zvučnom tehnologijom neumorno istraživao i otkrivao nove skladateljske trikove, pomoću kojih je posredno držao ogledalo američkom društvenom uređenju. Pri ismijavanju zabluda o »od božje volje izabranoj« državi i sociološkim obrascima njezinih stanovnika nije birao sredstva, pa je do početka osamdesetih skupio niz utjecajnih neprijatelja, i to u američkom kongresu, gdje su ga na svaki način htjeli onemogućiti u širenju njegovih glazbenih poruka.
U kategoriju onih njegovih ploča koje su najviše uzrujavale samoproglašene čuvare američkih duša spada i “Ship Arriving Too Late to Save a Drowning Witch”, koji je bio svojevrsni logičan nastavak fenomenalnog prethodnika “You Are What You Is” (1981), iako za razliku od njega nije sadržavao nikakav društvenokritični koncept. Album je začinjen brojnim domišljatim satirama na račun određenih američkih društvenih trendova s početka osamdesetih. Najgluplji među njima nažalost su sa svom neukusnom pompoznošću i kičem još i danas prisutni i nažalost su se u međuvremenu proširili i na europsku stranu »velike bare«.
Stilistički bi se ovu Frankovu studijsku relikviju moglo opisati kao kompleksnu mješavinu progresivnog rocka, art rocka, hard rocka, avangarde i jazz fusiona, dakle žanrova s kojima je Frank u karijeri najradije eksperimentirao. Određene kompozicije imaju za uobičajene Frankove avangardističke prilike primjetan komercijalan naboj, što znači da je album, osobito njegov prvi dio, razmjerno “lagan zalogaj”, čak i za, recimo to tako, nešto manje zahtjevne slušatelje. Franku su pri snimanju bili velika potpora izvanredni instrumentalisti predvođeni mladim gitarskim čarobnjakom Steveom Vaijem, koji je upravo tada počeo dobivati sve veću ulogu i u količini solaža, dok je dugogodišnji klavijaturist Tommy Mars (pravim imenom Tommy Mariano) utjelovljivao pravi orkestar u malom. Ne treba zaboraviti spomenuti ni doprinos izvrsnog bubnjara Chada Wackermana, koji je vrlo uspješno nastavio ostavštinu svojih sjajnih prethodnika predvođenih Terryjem Bozziom i Vinniejem Colaiutom.
Prva polovica albuma sastavljena je od triju kompozicija koje spadaju među najradiofoničnije tvorevine u Frankovoj karijeri i bitno su pridonijele tome da je album među ljubiteljima majstorove glazbe postao jedno od središnjih studijskih remek-djela (a za sve kongresmene jedna od najvećih provokacija) 1982. godine. Energični, ali divno zabavni i neobično melodični “No, Not Now” prava je otvorenje albuma s Frankom na glavnom vokalu i cvrkutavim falsetom u prateći vokalima, koji se brinu za izdašnu dozu humora. Razigrani ritmički dijelovi uz pomoć zaobljene bas linije neprestano se igraju s tvrdim rockerskim gitarskim frazama. Sam tekst još je jedan primjerak oštrog zahodskog humora koji se odnosi na malograđanske prilike američkog srednjeg zapada (Utah i okolica).
Najpoznatija je kompozicija na albumu nedvojbeno kultna “Valley Girl”, na kojoj je Franku s govornim umetcima pomogla njegova starija kći Moon Unit. Frank je ideju za ovu neuvelu tvorevinu dobio nakon što je jednog dana čuo kćer kako se ruga školskim kolegicama oponašajući njihov “kalifornijski” sleng. Taj je specifični sleng već tada označavao razmažene, glupave i plitke adolescentice koje su utjelovljivale stereotip (ne nužno privlačnih) Anglosaksonki s otvorenim materijalističkim sklonostima i slabo prikrivenim, često neobičnim seksualnim potrebama. Franku se njezino oponašanje učinilo toliko zabavnim da ju je pozvao u studio, gdje su zajedno, uz pomoć njezina izgovaranja tipičnih “valley girl” fraza, snimili jednu od najboljih satira u Frankovoj karijeri. Skladba je izdana i kao singl te je na opće iznenađenje postigla zapažen plasman na američkoj glazbenoj ljestvici.
Prvi i posljednji put u cijeloj Frankovoj karijeri dogodilo se da se neka njegova skladba našla među 40 najpopularnijih radijskih hitova, što je u komercijalnom smislu bio najveći uspjeh njegove karijere. Svojevrsna je ironija da je neočekivana popularnost ove klasike u SAD-u još proširila uporabu tog dosadnog slenga među djevojkama, a posljedice su nažalost (i kod nas) vidljive i danas, što znači da je krajnji učinak bio upravo suprotan od željenog, jer je Frank porukom želio upozoriti prije svega na nezdravu i skomercijaliziranu sliku tipične američke djevojke. Većina Amerikanaca koji do tada nisu imali pojma o njegovoj glazbi zbog “Valley Girl” mislila je da je Zappa isključivo pisac novelty skladbi. Franka je to toliko pogodilo da skladbu nikada nije izvodio uživo. Danas se izraz “valley girl” inače često pogrešno miješa s oznakom “bimbo”, kojom se obično označavaju stereotipno glupe, grudaste plavuše u roza haljinama i s pudlicama na uzici.
Dramatično-burleskni “I Come From Nowhere” prava je rebus-slagalica tvrdorockerskih gitarskih figura na podlozi zvečećih bas linija, uz pratnju Frankova grimasastog, namjerno dosadnog vokala. U drugom se dijelu pruža prilika za međusobno stapanje prave galone gitarskih solaža na relaciji Zappa-Vai, uz čije će slušanje obliznuti prste svi ljubitelji gitarskih bogova. “Drowning Witch” jedna je od najkompleksnijih kompozicija u Frankovoj karijeri, što znači da se pojedini motivi i ritmovi neprestano izmjenjuju. Iz burleskne sekcije koja već gotovo graniči s humorističnim karaokama, s Frankovim pripovijedanjem priče o utapajućoj vještici, prelazi u izrazito fusionističke vode s cijelom mješavinom bizarnih udaraljki, nakon čega slijedi cijela plejada ćudljivih gitarskih solaža koje prevladavaju sve do kraja kompozicije.
Na kraju albuma nalaze se i dvije kraće, međusobno prelijevajuće skladbe. Prva među njima je instrumental “Envelopes”, u kojem se Frank laća upotrebe jezovitih gitarskih efekata. Uz pomoć rzajućih zvukova, kroz vokoder propuštenog smijeha i razbacanih udaraljki stvara atmosferu prave psihodelične horor-priče. Završna burleska “Teen-Age Prostitute” fenomenalna je mješavina hard rocka, kabarea i crne komedije, u kojoj osobito oduševljava operetno začinjen vokalni doprinos Lise Popeil, dok je prate nagruvane bas linije, falsetne vokalne linije i udarne gitarske fraze kojih se ne bi posramio nijedan pošteni hard rockerski bend osamdesetih.
“Ship Arriving Too Late to Save a Drowning Witch” još je jedna Zappina klasika, ili bolje rečeno još jedno u nizu umjetnikovih remek-djela, i kao takva već je odavno postala obvezan komad namještaja svih glazbenih sladokusaca. Ravnoteža između prve polovice albuma predvođene hitom “Valley Girl” i nešto eksperimentalnijeg drugog dijela taman je takva da nijedna krajnost ne prevlada, pa bi traženje mana albuma bilo jednako traženju igle u plastu sijena. Frankova tradicionalno perfekcionistička produkcija, koja je bila barem deset godina ispred svog vremena, dodatno pridonosi tome da je riječ o pravoj poslastici za sve ljubitelje autentičnog Zappina humora, kraljevskih gitarskih solaža, neprestanog zvučnog eksperimentiranja i senzualnih, ali praznih “kalifornijskih” djevojaka.
Postava
Frank Zappa – gitara, vokal
Steve Vai – gitara
Ray White – ritam gitara, vokal
Tommy Mars – klavijature
Bobby Martin – klavijature, saksofon, vokal
Ed Mann – udaraljke
Scott Thunes – bas gitara na”Drowning Witch”, “Envelopes”, “Teen-age Prostitute” i “Valley Girl”
Arthur Barrow – bas gitara na “No Not Now” i na prvom dijelu “I Come From Nowhere”
Patrick O’Hearn – bas na drugom dijelu “I Come From Nowhere”
Chad Wackerman – bubnjevi
Roy Estrada – vokal
Ike Willis – vokal
Bob Harris – vokal
Lisa Popeil – vokal na “Teen-Age Prostitute”
Moon Unit Zappa – vokal na “Valley Girl”
Produkcija
Frank Zappa
Popis skladbi
1. No Not Now
2. Valley Girl
3. I Come from Nowhere
4. Drowning Witch
5. Envelopes
6. Teen-Age Prostitute
