Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Belew, Adrian
Izdavačka kuća: Sanctuary Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 4/5
Solo ostvarenja najluđeg člana King Crimson dobila su svoj epilog sa “Side Three”, trećim i završnim dijelom trilogije koju je započeo prošle godine. Nakon “Side One”, koji je izašao u siječnju 2005., i “Side Two”, koji je objavljen u srpnju 2005., “Side Three” tako zaokružuje njegovu ambicioznu trilogiju “Side” albuma. Adrian je u svojoj solo karijeri do sada prošao kroz mnoge različite glazbene faze: od crimsonovski disonantnih kompozicija do kompaktnijih ostvarenja koja su mirisala i na pop, pa sve do elektronske i “cirkuske” glazbe (otprilike u duhu izreke “pripada li humor u glazbu” njegova velikog glazbenog učitelja Franka Zappe). Nakon svega toga jedno je sigurno: Adrian je glazbenik iznimno širokog glazbenog raspona kojeg naprosto razdiru inovativne glazbene ideje. Ako ćemo iskreno, upravo je Adrian onaj središnji motor i pokretačka snaga suvremenih King Crimson, koji svojom nepredvidljivošću, lucidnošću te bogatim glazbenim zaleđem i idejama brine da se grupa i u novom stoljeću i dalje razvija u svom glazbenom izrazu. To dokazuje i svojim solo albumima. I na “Side” One i na “Side Two” Belew je gotovo posve odbacio sve svoje “pop” utjecaje (uglavnom one iz 80-ih), koji su u prošlosti igrali važnu ulogu na većini njegovih radova, i posve se prepustio svojoj eksperimentalnoj strani. I “Side Three” nastavlja u sličnom stilu svojih prethodnika. “Side Three” nema puno tekstova (baš kao ni prethodna dva albuma), što je svakako plus za one slušatelje koji glazbi daju prednost pred tekstovima. Glazba na albumu dakle zauzima središnje mjesto. Na ovom je albumu krug tako zatvoren, a Adrianovi različiti glazbeni stilovi i ideje zaokruženi. I ovaj je put Belew na suradnju pozvao nekoliko sjajnih gostujućih glazbenika. Društvo mu tako povremeno, na dvije skladbe, opet pravi bubnjar Danny Carey (Tool) te Les Claypool (Primus) na bas-gitari, koji čine podlogu odlične ritam-sekcije. Tu su ovaj put i dvije glazbene legende i velika imena progresivnog rocka. Prvi je nitko drugi nego sam “Crimson King” Robert Fripp na “flautnoj” gitari. Drugi je bivši član King Crimson i Camel Mel Collins na saksofonu i flauti. Adrian na albumu kao pravi multiinstrumentalist svira većinu instrumenata, osim nekih dijelova u kojima svoj udio dobivaju i gostujući glazbenici.
Album se otvara sa “Troubles”. Nagruvanoj bas-liniji dodan je odličan dijalog, čiji je autor takozvani Prophet Omega, te odličan središnji motiv na gitari. Sjajan uvod u album u kojem Belew odmah pokazuje svoje najbolje glazbene adute. “Incomptence Indeference” nabijena je tipičnim Adrianovim tekstom, otkačenim refrenom i njegovim zaštitnim znakom, gitarskim dionicama. Slično kao i u King Crimson, i ovdje slikovito i neprestano mijenja boju svog glasa: od pravih zappinskih manira, sanjalačkog brundanja do lennonovske ezoterike. Na gitari donosi nekoliko vrlo zanimljivih Adrianovih akordnih fraza i svoj govoreni tekst (kako to zna samo on). Adrian ovdje opet koristi vokalni efekt koji je upotrijebio i u skladbi King Crimson “ProzaKc Blues” (The ConstrucKtion of Light, 2000.). Na kraju skladbe možemo čuti i telefonsku poruku njegove supruge Marthe. “Turning Water to Wine” je ona središnja kompozicija na albumu u kojoj se u prvi plan probija Adrianov dugogodišnji prijatelj, suigrač i mentor (zločesti bi rekli šef) Robert Fripp na gitari. Iako sudjeluje samo na ovoj skladbi, njegov je doprinos, kako se od takve legende i očekuje, ponovno zapanjujući. Njegova gitara, koja ovaj put zvuči kao flauta (“flautna gitara”), lijepo popunjava pojedine stihove. Adrian na gitari i vokalu opet je odličan. Skladba ima ponešto glazbenog stila “Side Two” (elektronske udaraljke ovdje naime dolaze do punog izražaja. “Crunk” je minutica prave gitarske ludosti u kojoj Adrian odmah prelazi na odštekani solo i stvara intenzivan zvučni klimaks. “Drive” se otvara zvukom automobilskog motora. Nagruvan bas, eterični zvuk gitare; sve djeluje u skladu s Adrianovim odličnim vokalom. “Crimsonovski” osjećaj disonantnosti ponovno se vraća i odlično funkcionira u kombinaciji s ostalim elementima koji prevladavaju u skladbi. “Cinemusic” je nervozna i tajanstvena stvar s orkestralnim aranžmanom u uvodu, no ubrzo se pretvara u skladbu s atmosferom “noćne more” odjekujućih zvona i raznih zvučnih efekata. Ima sličan glavni motiv kao “Happiness” sa “Side Two”. Ujedno je to prva skladba na albumu koja sadrži ritam duo Dannyja Careya i Lesa Claypoola. Obojica stvaraju usklađen tempo preko Belewove nagruvane gitare. Adrianov udio u ovoj skladbi opet je odličan. Ovdje svoju simpatičnu lucidnost sa solažama i sjajnim pjevanjem dovodi do maksimuma. “Men in Helicopters v4.0” očito je Belewovo posvećenje The Beatles, negdje iz njihova završnog razdoblja. Ovdje se Adrian iskazuje kao izniman Lennonov imitator na vokalu. Inače, sama skladba pomalo podsjeća i na “Matchless Man” sa “Side One”. Ima veličanstven orkestralni motiv, zajedno s nekim odličnim zaokretima na Careyjevim bubnjevima i Claypoolovoj dvostrukoj basici. Motiv “pratećeg orkestra” skladbu podiže na sasvim posebnu razinu, koja stvara pravi dašak kasnih Beatlesa. “Beat Box Car” u sebi dočarava središnji motiv “Beat Box Guitar” sa “Side One” (koja je, nevjerojatno, ali istinito, Belewu donijela nominaciju za Grammy za najbolji instrumental), ali je ovaj instrumental puno odštekaniji. Za to se pobrinuo ponajviše odlični saksofon legendarnog Mela Collinsa (21 Centruy Schizoid Band, ex-King Crimson, ex-Camel). Adrianova gitara opet je odlična i skladbi donosi primjerenu gipkost. “Truth Is” se otvara sjajnom gitarom koja stvara akustični klimaks. Po atmosferi me pomalo podsjeća na “Inner Garden” s King Crimson albuma “Thrak” (1995.), ponajprije zato što sadrži samo gitaru i vokal. Nakon prvog stiha sjajna flauta Mela Collinsa odlično se uklapa u akustične dionice na gitari. “The Red Bull Rides a Boomerang Across the Blue Constellation” pak ima sličnu atmosferu kao “Nuages” (THat Which Passes, Passes Like Clouds) s “Three of a Perfect Pair” (1984.). Ima naime onu apstraktnu/eteričnu atmosferu potkrijepljenu duhovitim zvučnim efektima (kao da bikovi muču, što se nadasve dobro uklapa u naslov skladbe) zajedno s originalnom bas-linijom. Završna “And je zapravo skup pojedinačnih instrumentalnih dijelova iz cijele trilogije. Različite teme sa “Side One” i “Side Two” tako se ovdje ponovno vraćaju, kao primjerice tema na gitari iz “Elephants” (Side One) te središnja tema iz “Happiness” (Side Two). Belew tim dijelovima ovaj put daje posve nov, drukčiji osjećaj (ponajprije zato što ovdje sam svira sve instrumente, za razliku od Careyjeve pomoći na “Side One”). I posve na kraju središnja tema “Ampersand” uz pratnju egzotičnih udaraljki zaključuje ovaj odlični album i zatvara trilogiju točno tamo gdje je počela. Krug je na najbolji mogući način zatvoren.
Na kraju tako dolazim do spoznaje da je ovo vjerojatno “Adeov” najbolji solo album do sada. Ništa što sam od njega do sada čuo, po mojem mišljenju, ne nadmašuje glazbenu dovršenost i zrelost ovog albuma. Ima i odličnu naslovnicu, koja je djelo Belewovih vlastitih ruku (baš kao i prethodne dvije naslovnice). Kreativnost izuzetne veličine, koja dodatno upozorava da je riječ o albumu koji je djelo glazbenog genija i svestranog umjetnika. “Ade” je sa “Side Three” tako na najbolji mogući način zaključio trilogiju. Da mu je uspjelo izdati sva tri u jednoj godini, to bi zasigurno bio pothvat bez premca u modernom glazbenom svijetu, no to je tek usputna sitnica koja ni u čemu ne umanjuje veličanstvenost albuma “Side Three”.
Postava
Adrian Belew – svi instrumenti, vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Robert Fripp (KING CRIMSON)- flautna gitara (3)
Mel Collins (21 CENTURY SCHIZOID BAND) – saksofon (9), flauta (10)
Les Claypool (PRIMUS) – bas-gitara (7 & 8)
Danny Carey (TOOL) – bubnjevi (7 & 8)
The Prophet Omega – glas (1)
Martha Belew – telefonska poruka (2)
Produkcija
Adrian Belew
Popis skladbi
1. Troubles (3:13)
2. Incompetence Differerence (5:01)
3. Water Turns to Wine (3:46)
4. Crunk (1:17)
5. Drive (3:27)
6. Cinemusic (1:37)
7. Whatever (3:17)
8. Men In Helicopters v4.0 (3:07)
9. Beat Box Car (4:30)
10. Truth Is (1:34)
11. The Red Bell Rides a Boomerang Across the Blue Constellation (4:34)
12. & (3:17)
Trajanje albuma: 35:23
