Lokacija: Grado / Diga Nazaro Saurio / Italija
Datum: 28. 7. 2012.
Simple Minds jedan su od onih zvučnih velikana koji su svoj glazbeni zanat prenijeli iz »zlatnih osamdesetih«, što su ih okrunile velikim komercijalnim uspjehom, i nikad nisu prestali s djelovanjem! Umjetnički se razvijaju i danas. Na planetu je još podosta dinosaura koji se kotrljaju dalje, a karijeru su započeli krajem sedamdesetih, nadahnuti tadašnjom punk ekspanzijom. Na prijelazu u osamdesete utemeljili su new wave pokret, a uz dodatak mozga i žanr post punka. To su skupine koje su razvile autentičnu samoniklost u glazbenom izražavanju, koja se odmah prepoznaje. Svaka u svom glazbenom smjeru, pa je art komponenta kod svake od njih vrlo snažna. Spektar dosega samoniklosti autorskog izraza širok je i poručno iznimno bogat, mogu reći čak i pretjerano izazovan. Ako izuzmemo do današnjeg dana s korporacijama dobro srasle U2, koji su svoj art intelekt zapravo odavno zatajili, i oslonimo se samo na one vršnjake Simple Minds koji su aktivni i danas, riječ je o valu skupina s Britanskog otočja, od The Cure, preko ponovno aktivnih Ultravox i Kajagoogoo, do Duran Duran i New Order, ovamo možemo strpati i Depeche Mode, a SAD su taj trenutak uhvatile sa skupinama poput The Cars i (umirovljenih) Talking Heads. Njihova zajednička točka, uz komercijalni uspjeh osamdesetih, bila je integracija upotrebe sintisajzera. A to je svaka od nabrojenih skupina postizala na svoj način. Izvornoj »banalnosti« punk glazbe dodali su dakle mozak i razvili samonikli lik artizma glazbenog zanata.
Simple Minds su naravno išli posve svojim putem glazbene propovijedi. Za tu je skupinu karakteristično oštro hvatanje u koštac s retorikom pop glazbe, u vrijeme trendovskih porivâ osamdesetih godina. Ono što smo tada kod Simple Minds tretirali kao komercijalni uspjeh, s godinama je do današnjeg dana po svojoj kvaliteti preraslo u cijenjeno djelo art izraza. A cijena tog djela s godinama samo raste.
U sklopu ovogodišnjeg festivala “Grado Festival Ospiti d’Autore 2012”, koji se svake godine održava u mjestašcu Grado, smještenom na poluotoku u Tršćanskom zaljevu u Italiji, 28. 7. 2012. pojavili su se na koncertnom nastupu legendarni britanski new wave rockeri Simple Minds. Slobodno možemo reći veliki Simple Minds – skupina koja je u karijeri prodala ukupno preko 40 milijuna albuma! Nastupom Simple Minds ovogodišnje je izdanje tog festivala zapravo i zaključeno.
Turneja je u veljači i ožujku ove godine nosila naziv “5×5 Live”, i to zato što su Simple Minds obećali da će u koncertnom repertoaru odsvirati po pet skladbi sa svakog od prvih pet albuma. Ipak nije bilo »tako strašno«, što znači kraće koncertne set liste. Turneja »5×5 Live plus Hits« stigla je u Italiju 26. 7. 2012. prvim zaustavljanjem skupine u Modeni, a dva dana kasnije slijedio je dolazak Simple Minds u ljetovališno primorsko mjesto Grado, nadomak slovenske granice, kod grada Monfalcone.
Simple Minds su dakle i ljetni dio nove europske turneje posvetili promociji šesterodijelnog CD box seta “Simple Minds X5”, koji je 20. 2. 2012. izišao za izdavačku kuću EMI Records, a sadrži remasterirane prve albume skupine: “Life In A Day”, “Real To Real Cacophony”, “Empire And Dance”, “Sons And Fascination/Sister Feelings Call” i “New Gold Dream (81, 82, 83, 84)”. Šesti CD tog izdanja kompilacija je neobjavljenog materijala i B-strana objavljenih singlova.
Sat pokazuje 21:25 kad se spektakl otvara. Dupkom puno poprište, koncert rasprodan zapravo već dobar mjesec unaprijed, potvrdilo je iznimnu popularnost Simple Minds u Italiji kroz sve godine djelovanja skupine, čemu je djelomice doprinijelo i Kerrovo trajno nastanjenje na Siciliji, gdje kao naturalizirani Talijan već niz godina živi u gradu Taormina (jedna od skladbi s albuma »Graffiti Soul« (2009) čak nosi taj naziv), gdje kao vlasnik vodi hotel »Villa Angela« s prekrasnim pogledom na Jonsko more. Da koncerti Simple Minds u Italiji nisu nikakva jeftina šala svjedoči i RockLine reportaža od 3. 8. 2010., kad su legende new wave pop art rock zvuka nastupile u mjestašcu Spilimbergo blizu Udina, gdje su također uspjele napuniti tamošnji gradski trg uzavrelom talijanskom publikom do posljednjeg kutka – RockLine reportaža OVDJE.
Set lista bila je doista sanjska. I ovaj put. Upravo zbog neprestanog mijenjanja koncertnih set lista, čak i unutar same turneje, posjeti koncertima Simple Minds zadržavaju veliku privlačnost. Od početka do kraja nastupa drže te u šahu svojevrsnom magijom koju mogu stvoriti samo oni sami. San svakog pravog Simple Minds zanesenjaka tako se u tren oka ostvaruje kad se nađe u svojevrsnom svijetu koncertne re-kreacije glazbenog svijeta Simple Minds. Prve redove ispunile su zagrijane četrdesetogodišnjakinje koje su se pretvorile u razigrane tinejdžerice i bezbrižno jele Kerru i ekipi iz ruke od prvog opaljenog takta i note do posljednje zvučne strukture i reflektorske zrake tog čarobnog večera. Osjećaji nabijeni emocijama podsjećali su na one koje smo doživjeli u Ljubljani na koncertu »divljih dečki« Duran Duran prije dva tjedna – RockLine reportaža OVDJE.
Simple Minds izašli su na pozornicu u postavi kvinteta: Jim Kerr (vokal), Charlie Burchill (gitara), Mel Gaynor (bubnjevi), Andy Gillespie i novopridruženi član sastava, iskusni basist Ged Grimes, koji je u rujnu 2011. u ekipi Simple Minds zamijenio Eddieja Duffyja. Da ćeš ikad čuti skladbe Celebrate, I Travel (»Empires And Dance«, 1980.) ili Love Song (studijski prvijenac »Life in a Day«, 1979.), bili su dakako tihi grešni snovi koji su se naposljetku sretno i ostvarili. A to je bio tek početak koncerta.
Sastav je u izvanrednoj formi. Osjeti se da Simple Minds neprestano sviraju. Jim Kerr je opet u tren oka preuzeo svu pozornost, jer je izniman pozornički lik, ispunjenog i isklesanog karizmom. Ne samo njegova, na milju prepoznatljiva boja glasa i vokalni pristup, nego i samo vođenje pozorničke igre, za koju je karakterističan nekakav »tribalni osobno-meditativni pjevačev ples«, što zaokružuje spontano previjanje sastavljeno od plejade spontano vođenih pokreta, gotovo manekensko držanje, koje pak ističe glazbenikov seksepil i iznimno zarazan šarm, zbog čega je većini pripadnica ženskog spola, naravno, bez zadrške zastajao dah. Time je Kerr pravi kandidat uz bok Bryanu Ferryju i, nažalost, prerano preminulom Inxsovu pjevaču Michaelu Hutchenceu! Kerr je više puta stao posve na rub pozornice i rukovao se s fanovima u prvim redovima, zauzimao svoju karakterističnu napola čučeću, napola klečeću teatralnu pozu, omatao se kabelom na kojem je mikrofon. U jednom trenutku Kerr se nije zaboravio spustiti u klečeći položaj iz kojeg se unatrag čak ispružio na pod pozornice., s podignutim rukama u zraku. Vokalna interpretacija naravno održava razinu Simple Minds propovijedi te je zrelošću samo produbljuje i nadograđuje. Kerr je u ovoj galaksiji možda čak i jedina primjerena zamjena za Bona u U2! Uz to da Bono može samo učiti od profinjenosti Kerrova gentlemanstva, zapravo pozorničke gospodstvenosti, u komunikaciji s publikom.
Kerrov nerazdvojni kolega Charlie Burchill izniman je gitarski majstor koji fascinira kratkim, ali jezgrovitim pokretima izuzetne gipkosti zvučnih struktura koje izaziva njegov bijeli Gretschev sokol (takvog smo početkom ovog srpnja vidjeli u Kinu Šiška, opasanog oko tijela Billyja Duffyja – The Cult), kao i Gibsonovi Les Paul. Burchill je čovjek koji u suzvučju s klavijaturistom Gillespiejem zna glazbu Simple Minds opskrbiti slikovitim ambijentalnim elementom, koji se snažno drži glazbenog izričaja skupine kroz cijelu karijeru. Majstor izvijanja gitarskih tonova kroz plejadu zvučnih efekata upotrebe gitarskog sintisajzera, obilne upotrebe »sustain« efekta, pravi je veliki guru manipulacije gitarskim zvukom, opet mnogo sofisticiraniji i izazovnije nadražujući, kao i izražajno pronicljiviji od U2-ova vršnjaka The Edgea. Upravo je taj element glazbe Simple Minds suutjecao na kasnije glazbene generacije, i na one koje su produbile kasnije elemente žanra post rocka, predvođene Radioheadom. Kontrastiranje izražajnosti time još nije završeno. Tu je i cijela ritam linija. Ona slijedi jedinstvene ritmove koje čvrstom rukom drži Mel Gaynor, snažno potkovane zveketavim pulsiranjem bas noge. Zapravo je bas linija često tvorac osnovnih melodijskih formi u popunjavanju spektra zvučne slike skupine i u mnogo slučajeva predstavlja iznimno kontrastan izjednačavač pečatnom vokalu Jima Kerra, zapravo uz Kerrovu pojavu i vokal, sasvim otvoreno produbljuje seksepil same glazbe Simple Minds.
I svi ti elementi dosezali su izuzetno potencirani kontrastni zenit u mjestu Grado te večeri, a pritom nije moglo izostati ni jedno veličanstveno druženje s tom profinjenom art rock postavom, koja je svojom prisutnošću posve začarala rasprodano poprište.
Da je publika od pravog tijesta dokazivala je iznimno bliska suradnja sa skupinom i tijekom manje poznatih skladbi, koje su upravo zato bile šlag na torti. Primjerice, Waterfront je izazvao izvanredne ovacije i sudjelovanje, a ništa manje od toga nisu odstupali ni trenuci kad su se na pozornici redale In Trance As Mission, See The Lights ili The American. Intenzitet kroz koncert nije popuštao. Izvedba mega hita Don’t You (Forget About Me) najavila je završni koncertni krešendo, jer su se tu intenzivno ježile dlačice i čistili dišni putovi prisutnih. Intenzitet općeg sudjelovanja 1500 glava još je rastao u završnim Someone Somewhere in Summertime i New Gold Dream (81-82-83-84), kad se sastav oprostio s pozornice. Kerru često nije trebalo drugo nego uperiti mikrofon prema publici i prepustiti refrene publici, a sam je samo »markirao« važnije dijelove napjeva i tako održavao osnovu funkcioniranja zdrave kemije pozorničke egzekucije materijala.
Na pozornicu se Simple Minds vraćaju u obliku kvarteta bez neispravljivog švaleraja Jima Kerra i ističu svoju izniman art kvalitetu kad počnu graditi izuzetnu raspoloženjsku kulisu uvodnih minuta hita Sanctify Yourself. I gle vraga! Dogodi se: »Woooinkkkkk!!!«, a skupina ostane bez glavnog ozvučenja. Pozornica zanijemi, zanijemi i publika. Dečki se pognutih glava samo gledaju. Najteže su se s tim pomirili upravo Gaynor i Grimes, koji su još nekoliko trenutaka za sobom pospremali osnovne pozorničke rekvizite. Neugodna situacija, u kojoj je bend izvukao deblji kraj, nešto je najgore što se uopće može dogoditi kad idemo na koncerte. I ovaj put to nije bio grom iz vedra neba. Baš me zanima kako su članovi sastava bjesnili u tim trenucima, kad su morali na prisilni odmor u backstage. Nakon nekoliko minuta, koje su tekle sporo kao mezozoik, stvari se srede i Simple Minds se vraćaju. Ovaj put kar s Jimom Kerrom. Koncert nastavljaju zapravo tamo gdje su ga morali zaustaviti. Publika oživi uz zvukove vazdazelene Sanctify Yourself, a nju u trijumfalnom završetku nadograđuje kroz cijeli koncert nestrpljivo iščekivani Alive And Kicking, koji je sastav sačuvao za završno činjenje i finalni krešendo, kad je natjerao baš svih 1500 glava da podignu ruke i raspjevano otpjevaju refren. Neka spomenem i da su Simple Minds u dodatku imali zapisane još skladbe Themes Of Great Cities, Glittering Price i Ghost Dancing, no ostalo je na završetku s poznatom, gotovo narodnom Alive And Kicking.
Veliki naprosto ostaju veliki. To potvrđuju koncerti (no pa ih i opovrgnu, hehehe). Nastup Simple Minds u mjestu Grado bio je jedno od onih nezaboravnih nostalgičnih doživljaja koji je energijom napunio baš sve prisutne na koncertu te večeri. Jim Kerr dodatno je raspirivao publiku komentarima na talijanskom jeziku, na što se kao novopečeni sicilijanski ugostitelj s vremenom morao naviknuti. I to s pravilno izbrušenim naglascima, što je u ukupnom zbroju izazivalo dodatne emocionalne provale već ionako temperamentne talijanske publike. Simple Minds očito odlično funkcioniraju, što znači da su odnosi u ekipi zdravi. Energetski fluks bio je izniman. Izvanredna veza izvedbene igre, radna temperatura iznimna i kemija neobuzdano privlačna. Tome dodaš Kerrovu uživljenost i izvanrednu komunikaciju s publikom, razuzdanost publike i jamstvo jedinstvene koncertne pustolovine nikako nije izostalo! Idući put se nadajmo da ih koncertna turneja u prilog podršci novom studijskom albumu, koji će biti već 16. po redu i najavljen je za 2013., dovede možda opet u Sloveniju, gdje su posljednji put nastupili u sklopu turneje »Black And White« 8. 4. 2006. – RockLine reportaža OVDJE. Simple Minds i ovim nastupom u mjestu Grado ostaju jedna od onih velikih skupina retro eighties nostalgije koju krasi izuzetna karizma art kulture. Ta s godinama samo dobiva na veličini i sofisticiranosti profinjenog glazbenog izražavanja. Nezadrživo dakle čekamo novi studijski album Simple Minds! A njemu će slijediti opet nova turneja.
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
setlista:
1. I Travel
2. Love Song
3. Celebrate
4. Waterfront
5. In Trance as Mission
6. This Fear of Gods
7. Hunter and the Hunted
8. The American
9. Big Sleep
10. See The Lights
11. 70 Cities as Love Brings the Fall
12. Don’t You (Forget About Me)
13. Someone Somewhere in Summertime
14. New Gold Dream (81-82-83-84)
—dodatak—
15. Theme For Great Cities
16. Sanctify Yourself
17. Glittering Prize
18. Alive and Kicking
19. Ghostdancing / Gloria (Them cover)
