Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Xaxaxa
Izdavač: Moonlee Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 30:48
Ocjena: 4.5/5
Biti društveno kritičan i sit praznih obećanja bezidejnih političara danas ne bi smjelo biti najteže djelo, pa bilo da je riječ o ostarjelim svega vajenim iskusnim mačkama ili mliječnozubim klincima bez nade u budućnost, a budući da je u ovom vremenu dobro imati kakav prikladan soundtrack za usputno opuštanje, savršeno bi mogli poslužiti ne neki Amerikanci ili svega siti domaći, nego si možete zavrtjeti i posljednju ploču makedonske postave Xaxaxa (ili Hahaha na ćirilici). Unatoč imenu sastava, nasljednici nekadašnje postave Bernays Propaganda, skopski poskočni punkeri na alternativnom pogonu, nipošto nisu namijenjeni samo nezahtjevnoj zabavi, jer se pod makedonski ubesedenim tekstovima i pjevnim melosom krije puno gorčine i izravne kritike sustava u kojem živimo danas. Okradeni za snove, umjesto jadikovanja ili trenutnog posezanja za puškama i bombama, posegnuli su radije za instrumentima i ponudili slušljivu verziju vrlo dobro artikuliranog revolta, koji već posljednje tri godine puni uši publike, a prošle je godine lekcija tanga s Tango revolucionerjem održana i na prvim punk rock praznicima na PRH 1.1, a samo godinu dana kasnije vrijeme je za sljedeće poglavlje.
https://www.youtube.com/watch?v=rANMglEjlTg
Unatoč brzom tempu stvaranja, ploča Siromašni i bogati promišljen je proizvod koji svjedoči da su Vasko Atanasoski, Nenad Trifunovski i Đano Kuč svoju misiju razotkrivanja praznine i tuge sadašnjeg vremena shvatili kao sveto poslanje, a ne samo kao slobodnovremensko tjeranje viška vremena i dokolice. Minimalistički omot, koji ostaje vjeran svojim korijenima DIY počela punka, HC-ja i one prave alternative, čije su boje branili Fugazi, Hüsker Dü i tko zna tko još s korijenima u osamdesetima i ranim devedesetima, podupire taman dobro začinjen zvuk koji se oslanja na naslijeđe prethodno spomenutog glazbenog dvojca, a uz imena se dodaju i veze s grupama Dag Nasty, Wipers i Rites Of Spring. Dobro – toplu vodu ovaj put nećemo otkrivati, a nakon prilično sočnog prvijenca glavno je pitanje radi li se o ponavljanju stare priče i stagnaciji u sigurnom zaklonu uspješnog recepta ili o iskoraku naprijed? Već na prvu, nakon što se u ušima razpjeni zvuk skladbe Hrabar nov svet, koja premošćuje udarni tempo prvijenca s novim razdobljem u razvoju sastava Xaxaxa. Vasko, Nenad i Đano ostaju vjerni svojim korijenima pa nije bilo ni smisla očekivati da na novoj ploči nećemo naići na linije sličnosti, no već s obogaćenom zvučnom slikom skladbe Kolku nazad možeš da se vratiš? jasno je da su momci napravili korak naprijed. Prljavim distorzijama taman dobro šlampave Vaskove gitare lijepo se priklanja pedantan bas, koji Nenad dobro svladava, a bubnjevi pod Đaninim palicama zvuče taman dovoljno razgibano i prije svega točno kao sat. Pod prepoznatljivim glasom prvog grla sastava u priču se upliće i taman dovoljno nježan ženski vokal prateće vokalistice, uz koje je retoričko pitanje je li Skopje doista nužan put u propast za mlade, a u godini kataklizme ostaje spoznaja da su ratovi, potresi i pali gradovi najava budućnosti, a povratak u neko zlatno doba obilja i sanjarske bezbrižnosti nemoguć.
Pesimizam? Prije bih rekao da je riječ o zdravom realizmu, a istinu si moramo svi barem svako toliko priznati da nas očite stvari i jasne računice s fondom sadašnjosti ne izbace iz tračnica kad nije sve onako kako nam obećavaju političari. A tome je posvećena skladba Siromašni i bogati, koja govori o produbljenim provalijama u svim eurocentričnim i balkanskim ili pak sasvim svjetskim banana republikama, samo što je hegemonija prljave gladi iz Afrike ovaj put preseljena na naše domaće tlo. Vtora smrt ili po naški druga smrt sadržajno je manje jasna skladba svim mladim i životom ispunjenim ljudima, a umjesto fizičkog nestajanja posvećena je recesijskom stezanju remena i anarhičnoj pobuni protiv državničke pokvarenosti, dok nastavak sa skladbom Kon svoite se vrtiš govori o tome da se unatoč povratku najbližima često pokaže da su stare veze pokidane tako da povratak u neko slatko stanje iskonske zaštićenosti. Povratak u okrilje domaćih gnijezda koja bi trebalo napustiti posljedica je financijskog opterećenja, u igri u kojoj su bogati vladari svijeta, a siromasi robovi vladara ovog svinjca zvanog suvremenost, pa nekog nade u pomak prema oslobođenju barem evolucijskim putem nije moguće. Xaxaxa to lijepo zamotaju u glazbeni projektil alter rockovske pjevnosti, a svoj pečat na skladbi ostavljaju i taman dovoljno slatkasti zvuci trube i električnog klavira. Xaxaxa su kritičari s estetskim osjećajem, i to takvi kritičari koji ti jednostavno kliznu u uši, a ona moraju biti barem malo otvorena za slavenske jezike, jer inače glavna poruka klizne u prazno, a ljudi se uz inače lijepe zvukove mogu samo zaljuljati u lagan ples, iako svi stojimo kao ovce u redu za klanje, dok nam oligarhi bezidejnih ekonomista i političara pišu bajke kojima bi nam, uz dostojanstvo kojeg odavno nema, oduzeli i ono malo što nam je ostalo za preživljavanje … A isključenje iz toga nije moguće, dodaju skladbom Probav da se isklučam Vasko i kompanija. Malo futurističke igre idejom čipova za praćenje i žigosanja stada građana ovdje se doduše može shvatiti doslovno, a osim toga ima dovoljno prostora i za alegorijsku sliku prema kojoj smo svi obilježeni svojim ekonomskim statusom, genima i geopolitičkom pozicioniranošću.
Ploča Siromašni i bogati artikuliraniji je melodični proizvod koji priču vodi linearno uzlazno, a ja bih istaknuo da je kvalitativna razina svakako podignuta na višu razinu, koju ćemo od makedonskih pop-punk revolucionara ubuduće prokleto očekivati i ubuduće! Sudeći po cjelini, ovogodišnja ploča pravi je idejni traktat, politički manifest, a prije svega vrlo dobro odmjeren glazbeni proizvod strastvene muzikalnosti, u kojem ostaje tračak nade za radom za sve, za svjetlom na kraju zamračenog tunela sadašnjosti, za izbavljenjem od boli i tegoba svijeta u kojem živimo, a Xaxaxa traže aktivan odaziv i, ako ništa drugo, barem ples, uz koji ćemo nakon višekratnog otrežnjenja moći poslušati značenje riječi koje su zajedničke svima nama. Uz taj plesni sentiš uskoro ćemo moći uzeti sudbinu u svoje ruke, početi puniti molotovljeve koktele za posljednji obračun s onima koji nam kradu nadu u svjetliju budućnost, a kradljivcima svjetla nade mogli bismo, brojčano potkrijepljeni, lakše reći: »Pročitali smo vas i nakon ovogodišnje revolucije neće ostati kamen na kamenu u zidovima vaših palača oholosti i nepravednog isisavanja posljednjih atoma socijale i zdrave pameti!« S glazbe sam malo zašao na političku aktivnost, koja u suzvučju sa Xaxaxa ima prokleto dobar smisao. Znate već – tko se posljednji smije, najslađe se smije, a Xaxaxa na svoj način preuzimaju čast da sarkazam te izreke sadržajno i imenom personificiraju, tiha prijetnja budućnosti, a prije svega zasićenost stanjem sadašnjosti putna je torba u koju ćemo na takav način rado zagristi i ubuduće!
Postava
Vasko Atanasoski – gitara, vokal
Nenad Trifunovski – bas
Đano Kuć – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Vladan Drobicki – truba na 5 i 7
Panče Bujukliev – električni klavir na 5 i 7
Kristina Gorovska – vokal i pljeskanje na 2, def na 7
Produkcija
Nenad Trifunovski
Popis skladbi
- Hrabar nov svet
- Kolku nazad možeš da se vratiš
- Siromašni i bogati
- Vtora smrt
- Kon svoite se vrtiš
- Probav da se isklučam
- Sekoj raboti
- Ako se odvojam od bolkata
- Fanariotska prikazna
- Ja polni zemljata so smrt
