Lokacija: Cividale Del Friuli / Piazza Del Duomo / Italija
Datum: 21.07.2013
I onda u naše krajeve stižu i Skunk Anansie. Pa, skoro u naše. U pogranični Cividale del Friuli. Dan prije početka Metaldays festivala. Ako ideš u Tolmin na pet festivalskih dana, u takvoj situaciji postoji samo jedan zgodan potez. Produljiti »metalske praznike« za jedan dan, što znači sljedeće. Postaviti šator dan prije na festivalskom prostoru, pa se onda zaputiti iz Tolmina u Cividale, a zatim se vratiti ravno natrag na Metaldays festival. Prednosti? Ubiješ dvije muhe jednim udarcem. Mane? Objava kasni – trebao bi ti barem prijenosnik da bi objavio reportažu tijekom Metaldays festivala.
Kako god. U Cividaleu smo. U starom gradskom središtu. Na glavnom gradskom trgu, kraj kipa Oktavijana Augusta. Situacija idilična. Prostor koji letimično podsjeća na Titov trg u slovenskom Kopru gotovo je do kraja popunjen s nekih 5000 usijanih talijanskih sljedbenika grupe. Večer su otvorili talijanski jahači alternativnog rocka Blastema. Sastav dolazi iz grada Forli i nije od jučer, postoji od 1997. Očito su Blastema cijenjeno ime na domaćem tržištu. Ljudi su im naime glasno pljeskali tijekom nastupa koji je trajao nekih 40 minuta. Skunk Anansie prate na cijeloj turneji po Italiji, a prije toga su u sklopu Pistoia Blues festivala otvorili za trenutno vruće Beady Eye. Kvintet nudi zanimljivu mješavinu, svojevrstan cross over žanrova punka, hard rocka, metala pa čak i bluesa. Naravno, s težištem na stvaranju moderne groove komponente. Atmosferu tijekom nastupa preokreće ponajprije jedini aktivni član sastava. To je vokal, kojim zapovijeda Matteo Casadei, posebnih karakteristika. Ako koncert pratiš samo ušima, lako ga zamijeniš sa ženskim vokalom. Čistom vokalnom pristupu čovjek po potrebi dodaje vriskave eskalacije – ovisno o poruci pojedinih skladbi. Uvjerljivo. S gledišta laika koji grupu još nije vidio uživo niti čuo ijedno od njezinih studijskih izdanja, svakako ne bi bilo bačeno vrijeme.
Naravno, svi su prije svega došli na Skunk Anansie. Oni su prošle godine objavili novi studijski album naslova “Black Traffic” (2012), koji je uhu opet lako osvojiv. Predstavlja novu odličnu fuziju alternativnih groove opruga, melodične zaraznosti, pravog odmjerka funk plesne kinetike te pop prstohvata, koji svojim izvanrednim vokalnim rasponom unosi gipki soul vokal crnopute antilope Skin. Sastav se nakon osmogodišnje stanke 2009. reaktivirao izdavanjem povratničkog albuma »Wonderlustre«, s kojim je posjetio i Sloveniju krajem svibnja 2010., kad je nastupio u Ljubljani (Gospodarsko razstavišče). Taj je album pri izlasku u rujnu 2010. na talijanskim ljestvicama najprodavanijih albuma zauzeo prvo mjesto. Toliko o popularnosti grupe u Italiji.
Skin (vokal), Ace (gitara), Cass (bas-gitara) i Mark Richardson (bubnjevi) zauzeli su pozornicu u pola deset navečer! Kako je potvrdio kasniji razvoj događaja, sastav je u izobilju predstavio svoj novi studijski album, u koji je umiješao velike hitove devedesetih, no koncert je ipak otvorio prilično neočekivano. Previđenom skladbom albuma »Post Orgasmic Chill« (1999), i to krajnje podivljanom The Skank Heads (Get Off Me). Sve karakteristike grupe bile su u tren oka rođene na pozornici. Masivan hrapav gitarski zvuk, naslijeđen iz svetih grunge vremena, navinuta i debelo odjekujuća bas linija, zdepasto udarajući zapovjedni ritmovi te drzno arogantan, a zarazno uvjerljiv vokalni ekspoze jedinstvene Skin. Vremeplovom se sastav premješta u sadašnjost i nadoknađuje »izgubljenih« 11 godina, udarajući dalje ravno i s punokrvnim energetskim prinosom kroz novu skladbu I Will Break You. U zaraznoj punk pripravnosti sastav ostaje i u rifu, podloženom jednostavnim poskočnim ritmom, kad nastavlja s još jednom novom skladbom I Believed In You. Pozornica je preplavljena zasljepljujućim bljeskanjem stroboskopa, kroz koje se probijaju povremeni snopovi reflektora crvene svjetlosti. Početni dio bio je dakle podređen novim vremenima stvaranja glazbe Skunk Anansie. Karte je u tom dijelu “pomiješala” new wave skladba starijeg razdoblja grupe, inače prepoznatljiv hit Twisted (Everyday Hurts).
Akrobatska Skin prvi je put izdašnije iskušala svoje konopohodačke vrline i vještine kad se u skladbi Weak popela na rub ograde koja dijeli foto pit od partera – uz pomoć fanatične publike koja ju je pridržavala, u tom je položaju u cijelosti otpjevala ultra hit sastava. Slijedi najava skladbe Hedonism, još jednog neuvelog hita, s jednostavnim uvodnim posvetom pjevačice: »This song is about fucking!«.
Sastav je odsvirao izvanredan dvosatni koncert. Publika je jela iz ruke nazubljenoj Skin. Pjevačica je opčinila prisutne svojim izvanrednim vokalnim karakteristikama, koje obuhvaćaju izniman vokalni raspon, kao i izuzetnu snagu koju pjevačica može razviti tijekom nastupa. Ponajprije te Skin osvoji svojim strastvenim pristupom, jer u njezinim porukama doslovno vrije od viška emocija. Nekoliko se puta teatralno poslužila i thereminom, čime je pridonijela gradnji atmosfere pojedinih točaka. Kad je sastav stigao do Yes It’s Fucking Political u maniri Rage Against Machine, postajalo je sve jasnije da se predstava bliži kraju, koji je sastav zaključio još jednim hitom Charlie Big Potato. U bisu se Skin obraća publici, zapravo ju upozorava, da namjerava otići u parter. U tu svrhu moli prisutne da se podijele na dvije polovice te da u parter ide samo ako joj publika obeća da je u parteru neće dirati. Na potvrdan odgovor publike kaže Skin: »Uvijek kažete »Da!«, a onda prekršite obećanje!«. Kako god, tijekom Tear The Place Up pjevačica uskače u parter i polako prošeće sve do mikserskog pulta, nekih 100 m od ruba pozornice, a zatim legne leđima na ruke publike, koja ju polako nosi na rukama natrag, sve do pozornice. Luda avantura! Nakon nježne (i očekivane) ultra uspješnice Secretly, kojoj je u prvom dijelu repertoara nešto pozornosti kadio sličan novi singl I Hope You Get to Meet Your Hero, sastav je nastup zaključio još jednom uspješnicom Little Baby Swastikkka.
Kad je zamirisalo na pravi kraj, na veliku želju publike, koja se nikako nije dala otjerati iz partera, pozornicu je ponovno zauzela Skin. Ovaj put samo u društvu Acea, koji je držao akustičnu gitaru. Skin se u ime Skunk Anansie srdačno zahvaljuje fanatičnoj talijanskoj publici za debelih 18 godina podrške, kad u duetu s Aceom prionu na »nedostajući« hit Follow Me Down. U izlaznom dijelu skladbe, koju fanatično pjeva cijeli parter sa sastavom, na pozornici im se pridružuju i Cass i Mark. Neka spomenem da je ta skladba posebno uvrštena u set listu samo za talijanski dio turneje. Drugdje na pozornicama po Europi Skunk Anansie te skladbe u sklopu »Black Traffic« turneje ne izvode.
Što reći za kraj? Potpuna hipnoza, koju je u stanju proizvesti samo ovaj britanski alternativni rock sastav. U svim presežnostima. Izvanredna uigranost, izvanredan zvuk, izvanredna kemija, izvanredna percepcija, izvanredna točnost svih postupaka. Unatoč svoj ovjenčanosti karakteristika superlativima, ono što je jezičac na vagi koji glazbu Skunk Anansie, kao i pozornički nastup, postavlja na posebno mjesto rock globusa, definitivno je jedinstveni vokal jedinstvene Skin, koja se opet u cijelosti razdala publici na pozornici. Riječ je o jednom od najboljih ženskih vokala uopće u rock biznisu, koji nepravedno ostaje previđen. Ljuta ždrebica već iduće godine može biti milo osjećajna, čime ti slomi srce. Riječ je o jedinstvenoj vokalnoj figuri izvanrednih vokalnih karakteristika koja bi se bez poteškoća mjerila s najvećim izvođačicama popularnog soula i R&Ba. Naravno, dio tog »slatkastog« elementa prenesen je u alternativnu rock/metal poantu sastava, što glazbi Skunk Anansie osigurava veliku dostupnost narodnim masama. Možda grupa ubuduće nikad više neće postići uspjeh koji joj je bio suđen izdavanjem prvih triju albuma devedesetih, jer se generacije glazbenih obožavatelja danas mijenjaju brže nego gljive nakon kiše! Uz to je jasno nešto. Veliki stas i glas grupe, koja je svoju veliku autorsku autentičnost i jedinstvenost potvrdila izvanrednim koncertom u Cividaleu, ostaje neokaljan, a Skunk Anansie ovim koncertom potvrđuju da s godinama sazrijevaju i polako se pretvaraju u prave gurue svog posla!
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
1. The Skank Heads (Get Off Me)
2. I Will Break You
3. I Believed in You
4. God Loves Only You
5. Intro / I Hope You Get to Meet Your Hero
6. Twisted (Everyday Hurts)
7. I’ve Had Enough
8. My Ugly Boy
9. Weak
10. Hedonism (Just Because You Feel Good)
11. My Love Will Fall
12. This Is Not a Game
13. I Can Dream
14. Spit You Out
15. Sad Sad Sad
16. Because of You
17. Yes It’s Fucking Political
18. Charlie Big Potato
—dodatak I.—
19. Tear the Place Up
20. Secretly
21. Little Baby Swastikkka
—dodatak II.—
22. Follow Me Down (akustična verzija)
