Izvođač: Slash
Izdavač: Roadrunner Records
Izdanje: 2010
Trajanje: 60.29
Ocjena: 3/5
Zanimljivo kako svaki jedva primjetan drhtaj životnih znakova nekog ex-Guns N’ Roses vojnika glazbeni svijet uvijek preplave iznenadni ispadi naglašenih emocija svih mogućih nijansi. Još više kad je riječ o aktivnostima grivaste, otmjeno cilindrirane pojave koja sluša na ime Slash. Svoje je u tom smjeru naravno odradila i (trajna) hibernacija Velvet Revolver cirkusa, čija poduzetnost posljednjih nekoliko godina odgovara razini atraktivnosti na užarenom suncu razgolićene lešine. Kako god, “Slash” je jednostavno naslovljeni prvijenac gitarista i usprkos prepoznatljivim zvučnim potezima sve prije nego nostalgično putovanje. Dobar tucet odabranica karakteristično sočne teške rokerske teksture tu i tamo doista podsjeti na valjanje u ružama, naravno s revolverom za pojasom, ali gledano kao cjelina album je pravo otkrovenje koje sirovom učinkovitošću spaja raznolike glazbene elemente. Slash si je pritom pomogao jedinom “zdravom” opcijom, novačenjem gostujućih glazbenika, ponajprije vokalista, čiji će izbor kod “hard core” fanova u znak negodovanja ili neodobravanja zacijelo podići koju obrvu ili dvije.
Naravno, Slash predvidljivo ostaje i vjeran prepoznatljivim glazbenim potezima, što cjelokupnoj zvučnoj slici gitaristova solo prvijenca mjestimice daje dobru mjeru agresivnih retro aroma. Tu se gura nešto konkretnog štropota teške željezarije, a uz tihe potomke glam metala ne manjka ni sočnih blues rockerskih poticaja. U istoj su vreći dakle zajedno nagurani mališani različitog podžanrovskog raslinja, a ti si začudo ne proturječe, što je dokaz da kreativnog duha na albumu ne manjka. Kad tome dodamo još i zvučno izrazito samosvojnu interpretaciju famoznog gitarista, veselje ne može biti daleko. Slash se još uvijek najbolje osjeća baš u njuškanju oko klasične hard rock forme, kao što bez srama nagovještava uvodnikom “Ghost”, koji zahvaljujući vokalu Iana Astburyja nosi karakterne crte nekog od Cult napadača. Potonje se naravno mijenjaju s obzirom na tijek vokalnog nadmetanja, od kojega neka, recimo, ne uspijevaju oduševiti u potpunosti. Zanimljivo je promatrati kako uškopljeno zvuči Lemmy bez brujeće distorzije rickenbackera na “Doctor Alibi”, sličnu cijenu moralne “neprilagođenosti” plaća i Iggy Popov “We’re All Gonna Die”. Situacija je doduše daleko od kritične, ali ipak će vam se ovdje u uši mnogo brže uvući odlična kolaboracija s Ozzyjem. On na “Crucify the Dead” režira fenomenalan polumračan ambijent, koji se uz “By the Sword” bez dvojbe bori za jedan od najuvjerljivijih trenutaka cijelog albuma.
Slash očito svako toliko treba izazove posebne vrste. Jedan takav pronašao je u vrlo posrećenoj “avanturi” s Fergie, inače starletom hip hop atrakcije Black Eyed Peas. Djevojčura na “Beautiful Dangerous” iznenadi sirovim vokalnim pristupom, usudio bih se reći čak i vrlo pristojnim klonom Wendy O’ Williams. Na albumu ne manjka ni manevara pristupačnijeg predznaka, kojima gitarist daje intonaciju prilično radijski orijentiranom rocku. Zavidnu razinu slušne prihvatljivosti recimo povija skladba “Gotten”, na kojoj u svoj svojoj slatkastoj blagosrdačnosti gostuje Maroon 5 slavuj Adam Levine. Za privlačenje pažnje “mainstreama” trude se “Starlight” i “Back From Cali”, obje u simpatičnoj vokalnoj egzekuciji Mylesa Kennedyja, a u istom dahu valja spomenuti i Cornellov sentimentalan spust kroz “Promise”, kojoj ćemo u idućim tjednima na radijskim valovima vjerojatno teško umaći.
Slash je dakle konačno sletio i sa solo prvijencem, koji se na kraju pokazao kao više nego solidno izdanje. U brojnosti gostujućih glazbenika naravno leži razlog stilske nekonzistentnosti albuma, koja ipak nije ni izdaleka smetajuća. Zapravo spomenuto sa sobom nosi dobru dozu nepredvidljivosti, koja slušatelju pri šetnji od skladbe do skladbe uporno širi vidokrug i ne prepušta ga ravnodušnosti. Ako na kraju uzmemo u obzir već u uvodniku spomenutu trajnu paraliziranost Velvet Revolver, iz koje se naposljetku ipak nije izlegao toliko očekivani Guns N’ Roses “reunion”, razlozi općeg oduševljenja, koje se preko medija na nas obrušava praktički još od izlaska ploče, postaju jasno vidljivi. Ruku na srce, riječ je i o oduševljenju u afektu, jer je strasti s obzirom na inače visoku kvalitetu albuma ipak previše.
Postava
Slash – gitara
Chris Chaney – bas gitara
Josh Freese – bubnjevi
Lenny Castro – udaraljke
Produkcija
Eric Valentine
Popis skladbi
1. Ghost (Ian Astbury)
2. Crucify the Dead (Ozzy Osbourne)
3. Beautiful Dangerous (Fergie)
4. Back from Cali (Myles Kennedy)
5. Promise (Chris Cornell)
6. By the Sword (Andrew Stockdale)
7. Gotten (Adam Levine)
8. Doctor Alibi (Lemmy Kilmister)
9. Watch This/Watch This Dave (Dave Grohl & Duff McKagan)
10. I Hold On (Kid Rock)
11. Nothing to Say (M. Shadows)
12. Starlight (Myles Kennedy)
13. Saint Is a Sinner Too (Rocco DeLuca)
14. We’re All Gonna Die (Iggy Pop)
