Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Ajalon
Izdavač: Progrock Records
Izdanje: year
Trajanje: 59:32
Ocjena: 3.5/5
Amerikanci Ajalon predstavnici su ne baš često spominjanog glazbenog žanra koji se obično naziva kršćanskim progresivnim rockom. Taj relativno opskuran pojam prvi se put našao u upotrebi sredinom osamdesetih, kad su legendarni prog rockeri Kansas ušli u svoju “propovjedničku” fazu i time utjecali na mnoge glazbeno nadarene sunarodnjake. Upravo su Kansas, i po tekstovima, a ponajviše po glazbenoj strani, bend za koji se lako može reći da je glavni utjecaj na trojac vjerskih zanesenjaka iz Seattlea, iako u svojoj glazbi ne koriste violinu, a i pompoznost im je razmjerno strana.
Mnogi aranžmani na “This Good Place”, inače njihovu trećem albumu po redu, podsjećaju ne samo na pojedine Kansasove kreacije, nego i na suvremene Kansasove “izdanke” poput Native Window, pojedine solo radove bivšeg Kansasova gitarista Kerryja Livgrena, pa i na neka djela njegova sastava Proto-Kaw. Među ostalim utjecajima moguće je prepoznati Yes, Genesis i Marillion, inače najčešće uzore svih prog rock revitalista. Ajalon su u svojoj karijeri već nekoliko puta surađivali s etabliranim kršćanskim prog rockerima poput Ricka Wakemana, Neala Morsea i Phila Keaggyja. Ovaj put gost je odlični gitarist Paul Bielatowicz, kojeg se većina glazbenih sladokusaca najviše sjeća kao člana Carl Palmer Banda.
Prva skladba na albumu, “Love Is a Dream”, ujedno je i najslabija jer bend na slušatelja odmah izlije nepotrebnu galonu stereotipnog američkog patosa, koji bi vjerojatno odobrio i Neal Morse, iako bi on najvjerojatnije stvorio nešto kvalitetniju glazbenu podlogu. Više od klišejiziranog propovjedničkog teksta smeta to što je u osnovi riječ o sentimentalnoj baladi koja ima više veze s popom nego s progresivom, jer se temelji na prilično bombonskoj, akustično vođenoj melodiji, dok dašak “intelekta” unose samo šareni simfo prog rock aranžmani na klavijaturama, ponajviše na Moog sintetizatoru, koji potječu iz klasične genesisovske škole. Problem je i u tome što Will Henderson već općenito ima prilično patetičnu boju glasa, kakvu valjda treba za pripovijedanje biblijskih poruka, no na sreću mu često u pomoć priskaču kvalitetna višeglasja.
“Nickels and Dimes, Marbles and Stones” nešto je zanimljivija kompozicija, iako će mnogi ljubitelji Spock’s Beard prepoznati previše sličnosti s nekim skladbama iz ostavštine tog sastava. Sva tri člana Ajalon inače su izvrsni glazbenici, što dokazuju i odlične solaže i sposobnost tkanja lijepih i kompleksnih aranžmana, ali u njihovim je skladbama previše već nebrojeno puta čutih elemenata prog revitalizma, koji obično zauzima prostor koji bi se mogao odmjeriti nekim inovativnijim idejama. Pozitivna strana albuma je ponajprije ta što je sa svakom sljedećom skladbom za malenkost zanimljiviji, ali tko očekuje da će mu se pojedine pjesme, usprkos ugodnim melodijama i refrenima, dugo urezati u sjećanje, gorko se vara.
“Not Man” podsjeća na nešto što bi mogli stvoriti Genesis u svom završnom razdoblju s Rayem Wilsonom, dakle neo prog rock keksić s komercijalnim potencijalom. Instrumentalni vrtuljak “Abstract Malady” ističe solističke odlike sva tri člana, ali i Bielatowicza, koji svojim gitarističkim vragolijama uvijek iznova dokazuje zašto ga je Carl Palmer pozvao u svoju ekipu. Na “Lullaby of Bedlam” bend se iznenađujuće odijeva u nešto mračnije zvučne tonove od uobičajenih “uvijek cvjetajućih ružica i sunašca pod božjim nebom” te nudi nekoliko opskurnih zvukova na sintetizatorima i gitari, dok Henderson potvrđuje da nije nužno da njegov vokal uvijek zvuči patetično. Zanimljivu začinu pruža i kraći upad ženskog vokala, dok u nastavku demonstriraju čak i poneke prog metal elemente, ponajviše nizom udarnih gitarskih fraza.
Naravno, kao i na većini suvremenih neo prog rock projekata, ni ovaj put ne ide bez dugog epa, koji je tek malo kraći od “standardnih” dvadeset minuta. Riječ je o trodijelnoj suiti “Redemption”, koja je zbog respektabilne raznolikosti aranžmana, neočekivanih vremenskih obrata i kompleksnih solističkih umetaka najbolja skladba na albumu, iako vokal gostujuće pjevačice Robyn Dawn, koja se predstavlja u prvom dijelu epa, nedvojbeno nije za svačiji ukus. Naravno, tu je moguće prepoznati i najviše utjecaja Genesis, Yes i Marillion, iako im se srećom nikako ne može zamjeriti kopiranje pojedinih aranžmana, što danas bez srama čini previše neo prog rock sastava. Naslovna skladba vjerojatno će se svidjeti većini ljubitelja Genesis s Philom Collinsom na glavnom vokalu. Kad bi se Hendersona na vokalu zamijenilo Collinsom, lako bi se mogla naći na Genesisovu albumu “And Then There Were Three”. Naravno, trebalo bi promijeniti i produkciju. Ona je u slučaju Ajalon općenito vrlo mekana, gotovo svilena, da slučajno slušatelj ne bi osjetio kakve negativne, možda pregrube atmosferske silnice, što bi ga moglo traumatično udaljiti od božje nazočnosti.
“This Good Place” dokazuje da si Ajalon nisu bez razloga zaslužili pozornost kultnih glazbenika poput Ricka Wakemana i Neala Morsea te da za to nije zaslužna samo prisutnost pobožnih tekstova, iako je taj element nedvojbeno odigrao ključnu ulogu da ih se u moru stilski srodnih sastava lakše zamijeti. Album pokazuje da je riječ o izvrsnim glazbenicima za koje se lako osjeti da su odrasli uz progresivni rock i prema njemu njeguju iskrenu ljubav, koja je ipak podređena ljubavi prema “gospodinu”. Koga ne smetaju nabožni tekstovi i klasične doze američkog patosa u tekstovima, dakle svi ljubitelji solo karijere Neala Morsea, album će prije ili kasnije lako zavoljeti. Inače, i ovaj proizvod dokazuje da njihova glazba u osnovi ne nudi ništa posebno originalno ni pretjerano eksperimentalno, jer je potpuno uklopljena u tradiciju melodično usmjerenog simfonijskog prog rocka, kakav su u posljednjih dvadeset godina pokušavali revitalizirati brojni američki i skandinavski (neo) prog rock sastavi.
Postava
Wil Henderson – vokal
Randy George – gitara, bas gitara, klavijature
Dan Lile – bubnjevi i udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Paul Bielatowicz – gitara
Robyn Dawn – vokal i prateći vokal
Jonathan Sindleman – orgulje i sintetizator
Produkcija
Randy George
Popis skladbi
1. Love Is A Dream (7:17)
2. Nickels and Dimes, Marbles and Stones (4:52)
3. Not Man (6:43)
4. Abstract Malady (6:44)
5. Lullaby of Bedlam (8:40)
6. Redemption (19:06)
7. This Good Place (6:10)
