Slip of the Tongue
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Whitesnake
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 1989
Trajanje: 46:47
Ocjena: 3.5/5
»Slip Of The Tongue« bio je osmi studijski album legendarnih teškorokerskih šampiona Whitesnake, koji su se baš tada nalazili na vrhuncu svog komercijalnog uspjeha, premda su brojni dugogodišnji sljedbenici još i danas mišljenja da je u tu svrhu ništa manje legendarni pjevač i poglavar grupe David Coverdale morao žrtvovati svoju blues rock dušu. Inkarnacija benda koja je snimila »Slip Of The Tongue«, nasljednika basnoslovno uspješnog prethodnika »Whitesnake« (1987), uz iznimku Coverdalea doista ni po čemu nije podsjećala na grupu koja je u prošlosti stvorila neke od najboljih blues rock albuma svih vremena. Većina tadašnjih članova Whitesnakea, koji su se ‘šepirili’ tada trendovskim našušurenim ‘hair metal’ frizurama i pripijenom kožom, uopće nije gajila pretjerane simpatije prema bluesu, nego su im puno bliži bili tvrdi rock i heavy metal.
Na »Slip Of The Tongue« Coverdale je pokušao obnoviti ultra uspješnu formulu albuma »Whitesnake«, ali mu se nakana poprilično izjalovila jer novi album nije bio tako uspješan (nije se popeo više od desetog mjesta na britanskim i američkim ljestvicama), niti, što je puno važnije, tako kvalitetan kad je riječ o glazbenom sadržaju. Na njemu se doduše našlo poprilično svjetlucavih bisera u obliku nekih od najžešćih stvari u njihovoj karijeri te par izravno izvrsnih power balada koje im i danas služe na čast, no s druge strane i par uradaka kojih bi se gospodin Coverdale danas najradije riješio, poput »Cheap an’ Nasty«, »Kittens Got Claws« te »Slow Puke Music«. Tri velika hit singla, »The Deeper The Love«, »Now You’re Gone« te iznova snimljena verzija »Ready an’ Willing« (1980) klasika »Fool For Your Loving«, bili su jasan dokaz da David i njegova poslušna družina nisu izgubili osjećaj za gradnju hipnotičkih napjeva i moćnih aranžmana kojima i danas oduševljavaju ponajprije sve romantične duše.
Postava koja je snimila »Slip Of The Tongue« bila je vjerojatno najčudnija u cijeloj karijeri Whitesnakea. Ritam sekciju činio je izvrsni dvojac u liku sjajnog basista Rudyja Sarza i bubnjarske ‘zvijeri’ Tommyja Aldridgea, no ponovno su se pojavili problemi s gitaristima. Vivian Campbell napustio ih je već nakon turneje za »Whitesnake«, nakon što su s Coverdaleom naišli na nepremostive razlike oko daljnjeg glazbenog usmjerenja. Coverdale i nizozemski gitarski virtuoz Adrian Vandenberg u SAD-u su se prihvatili snimanja novog albuma, no Vandenbergu se dogodila kritična ozljeda zgloba zbog čega se dugo vremena nije smio dotaknuti gitare.
Coverdale je doduše isprva bio strpljiv i čekao njegov oporavak, ali i to je imalo svoje granice pa je napravio vjerojatno najčudniji potez u svojoj Whitesnake karijeri i na snimanje albuma u ulozi novog gitarskog virtuoza doveo ‘svemiraca’ Stevea Vaija (ex-Frank Zappa, David Lee Roth, Alcatrazz). Svestran i potpuno samosvojan gitarski heroj, koji je posve slučajno zalutao u svijet teškog rocka nakon što se šest godina kalio kod legendarnog skladateljskog i gitarskog genija Franka Zappe, naravno je sa sobom donio potpuno specifičan, raskošan i raznobojan stil sviranja koji je snažno odskakao od očekivanih blues rock okvira. Vai je svoj posao doduše odlično obavio i tijekom solaža se koliko god je mogao držao zadanih ograničenja da pretjeranim nastupaštvom slučajno ne bi zasjenio Coverdaleov doprinos, no brojni su ga okrivljavali da je svojim živopisnim gitarskim doprinosom najodgovorniji za to što je »Slip Of The Tongue« bio najmanje tradicionalan album Whitesnakea uopće.
I ovaj je put Coverdale u ulozi povremenog glazbenika trebao usluge legendarnog klavijaturista Dona Aireya (ex-Colosseum II, Rainbow, Ozzy Osbourne, danas u Deep Purple), no očito hirovit pjevač nije bio zadovoljan svim Aireyevim klavijaturskim dionicama pa je na suradnju pozvao još Davida Rosenthala (ex-Rainbow, kasnije Happy The Man) i Claudea Gaudettea. Prateće vokale u ulozi gostujućeg glazbenika dao je Coverdaleov stari prijatelj iz Deep Purple, legendarni pjevač i basist Glenn Hughes, koji se tada zbog uzimanja droga nalazio u velikoj osobnoj krizi, što se odrazilo i na njegovo pjevanje. Ostale prateće vokale otpjevali su povremeni pjevač Tommy Funderburk i Richard Page (Mr. Mister). Za koliko-toliko trendovsku teškorokersku produkciju s AOR nabojem pobrinuli su se producent albuma »Whitesnake« Keith Olsen i Mike Clink.
Album se otvara naslovnom skladbom, koja predstavlja pristojan tvrdorokerski uvod. Nakon kraće sintisajzerske uvertire uz pomoć naoštrene gitarske fraze prelazi u silovit tempo usred kojeg Aldridge dobro odmjerenim udarcima po činelama ruši sve pred sobom. Coverdaleov vokalni pristup ovaj je put iznimno raznolik i doživljava vrhunac u moćnom refrenu. Vai među pojedinim udarnim pasažama nalazi dovoljno vremena za svoje ‘svemirske’ gitarske varijacije koje skladbu nakratko odnesu u posve drukčije ambijentalne vode. Tekstovi pojedinih uradaka spadaju među najseksualnije napadne u Coverdaleovoj cijeloj karijeri te često prelaze granice dobrog ukusa, kao što se to događa na erotomanskoj samoparodiji »Cheap an’ Nasty«, gdje bi zmijski pjevač sve žene privlačnog izgleda najradije strpao u isti kalup. Glupavi tekst ovdje je glavni, ali ne i jedini problem jer kombinacija arogantne gitarske frazeologije predvođene supersoničnim solažama, koje su navučene na razbijačku ritam sekciju, više podsjeća na prosječan hair metal bend onog doba nego na Whitesnake. I Coverdale se svojim ‘prljavim’ vokalnim pristupom trudi zvučati što trendovskije.
Iznova odsvirana verzija »Fool For Your Loving«, prvi singl s albuma, ni slučajno se ne može mjeriti s ambijentalnom dubinom i suptilnošću originala jer u svojoj izrazito tvrdorokerskoj inačici, predvođenoj duginim gitarskim varijacijama gospodina Vaija, zvuči kao da joj fali pola duše, dok su istaknute sintisajzerske linije slaba zamjena za Lordove orguljaške dionice iz originala. Unatoč tome postigao je bolji plasman na glazbenim ljestvicama. Coverdale je doduše za prvi singl s albuma namjeravao odabrati »Judgement Day«, no odgovorni u američkoj izdavačkoj kući Geffen pritisnuli su ga da u ‘trendovskim bojama’, nakon silnog uspjeha »Here I Go Again«, obradi još jednu dugogodišnju Whitesnake klasiku.
Puno uvjerljivije ispada sljedeći hit singl, »Now You’re Gone«, koji je sa svojim pompoznim, arena rock refrenom pravi seksepilno začinjen energetski katalizator i na najbolji mogući način ističe glavne vrline pojedinih članova benda. Davidov je vokal ovdje sa svojom epsko-ispovjednom snagom na vrhuncu, dok je Vaijeva šarolika i pilasta gitarska frazeologija popraćena sočnim klavijaturskim aranžmanom i Aldridgeovim rušilačkim udarcima po činelama, što u kombinaciji još više ističe sveopću melodičnu narav te klasike. Tekst se bavi čovjekovom čežnjom za povratkom žene s kojom se davno ili nedavno rastao. Coverdale je u to vrijeme bio oženjen američkom manekenkom Tawny Kitaen, koja se pojavila u nekim spotovima s albuma »Slip Of The Tongue«.
Šovinistički raspoloženi »Kittens Got Claws« sa svojim izrazito glupavim tekstom predstavlja još jedan poprilično nepotreban izlet u hair metal vode, u kojem Coverdaleova družina na svaki način želi zvučati opasno i prljavo. U tom je pothvatu jedino Davidov vokal, prilagođen trendovskoj naravi ove posve zaboravljive stvari utemeljene na nazubljenim, arogantnim gitarskim pasažama i masivnom obrađivanju bubnjarske postave, taj koji barem malo podsjeća na prave Whitesnake. Zato je puno bolji epski »Wings Of The Storm«, vjerojatno čak i najudarnija stvar u njihovoj karijeri na kojoj grabe punom žlicom ono što danas većina naziva epskim heavy metalom/power metalom. Dreždeći ritam u pozadini sadrži brojne sofisticirane aranžmane, dok kataklizmične gitarske pasaže, čiji vrhunac dolazi u moćnom, veličanstvenom refrenu, tvore pravu epsku atmosferu koje se ne bi sramila većina heavy metal sastava onog doba. Vaijeve supersonične gitarske varijacije ovaj put za promjenu ne ispadaju neumjesno, dok je Davidov veličanstveni vokal na vrhuncu svojih mogućnosti. Doduše, ovdje je opet malo srodnosti s tradicionalnim Whitesnakeom, ali ipak ne bi bilo nimalo loše da je na »Slip Of The Tongue« bilo više sličnih uradaka.
Izvrsna power balada »The Deeper The Love«, jedna od rijetkih pravih Whitesnake klasika na ovom albumu, bila je još jedan veliki hit singl. Eterični aranžman na klavijaturama ukusno je harmoniziran sa sofisticiranim gitarskim pasažama, dok je Coverdaleova srcedrapateljna pjevačka izvedba glavni jamac za sveopće dirljivo epsko-lirsko ozračje. Ova izvrsna ljubavna power balada spada među vrlo rijetke stvari na albumu »Slip Of The Tongue« na kojima je moguće vjerovati u iskrenost i dubinu pjevačevih najdubljih emocija i na njoj nema ni trunke uobičajenog erotomanskog provociranja. Udarni »Judgment Day«, nesuđeni singl, solidna je tvrdorokerska stvar s istaknutom, žarkom gitarskom frazom i hipnotičkim sintisajzerskim aranžmanom, kojem pomaže stvoriti tajanstvenu i posve netipičnu, lagano mračnu atmosferu. Coverdaleov vokalni raspon i količina uloženih emocija ponovno oduševljavaju, dok je epski središnji aranžman poduprt Aldridgeovim silovitim bubnjarskim prijelazima.
»Slow Poke Music«, ponovni izlet u prljavi hair metal, još je jedno brzo zaboravljivo ostvarenje koje gospodinu Coverdaleu nikako ne može služiti na čast. Infantilan tekst popraćen je glupavim, neizražajnim refrenom, dok tu polomiju ne mogu spasiti ni Vaijeva uobičajena ‘svemirska’ gitarska frazeologija i Aldridgeovi beskompromisni, masivni bubnjarski prijelazi. Završni dojam na sreću dobrano popravlja dirljiva završna power balada »Sailing Ships« na kojoj Vai pastoralno začinjenim akordima demonstrira i svoju, na ovom albumu rijetko iskazanu, sofisticiranu gitarsku stranu, dok je Davidov vokal već tradicionalno najuvjerljiviji na osobnoispovjednim baladama. U drugom se dijelu dirljiva balada pomalo neočekivano prevali u udarne, tvrdorokerske vode, gdje se Coverdaleov pjevački pristup snažno promijeni, što u spoju s još jednom ‘svemirskom’ gitarskom improvizacijom još više pojačava sveopće epsko ozračje ove izvrsne stvari. Posve za kraj gospodin Coverdale dosegne i za njega poprilično neobično visoku pjevačku poziciju, što znači da mu je vokal tada još uvijek bio na vrhuncu snage.
»Slip Of The Tongue«, ne baš najsretniji nasljednik famoznog albuma »Whitesnake«, unatoč tome što je Coverdale s njim doživio veliko komercijalno razočaranje jer nije ponovio uspjeh svog prethodnika, uz iznimku triju potpunih promašaja posve je solidno i jedinstveno ostvarenje. Doduše, sa svojom tvrdorokersko-metalskom naravi, koja je bila odraz tadašnjih glazbenih trendova, najmanje je tradicionalistički obojen uradak Whitesnakea na kojem je jako teško primijetiti da je legendarna grupa nekoć nastala kao blues rock kolektiv, ali upravo ga to na svoj način čini zanimljivim i osebujnim.
Turneja na kojoj su promovirali »Slip Of The Tongue« bila je uspješna i njihova najambicioznija uopće, s brojnim nastupima po velikim stadionima, no na kraju je Coverdalea toliko iscrpila da se odlučio zaključiti priču o uspjehu Whitesnakea i namjeravao se na neodređeno vrijeme umiroviti. Njegovo umirovljenje nije dugo trajalo jer se već krajem 1991. vratio u glazbeni svijet kad je sklopio kratkotrajnu suradnju s legendarnim gitaristom Led Zeppelina Jimmyjem Pageom te s njim snimio album »Coverdale and Page« (1993). Whitesnake je pak obnovio 1994., iako je to njihovo prvo ‘uskrsnuće od mrtvih’ trajalo samo do 1998., dok je drugo ponovno okupljanje 2002. bilo puno uspješnije.
Postava
David Coverdale – vokal
Steve Vai – gitara
Adrian Vandenberg – gitara (naveden u zahvalama albuma, iako na njemu nema njegovih gitarskih dionica)
Rudy Sarzo – bas gitara
Tommy Aldridge – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Glenn Hughes – prateći vokal
Tommy Funderburk – prateći vokal
Richard Page – prateći vokal na “Now You’re Gone”
Don Airey – klavijature
David Rosenthal – klavijature na skladbi “Slip of the Tongue”
Claude Gaudette – klavijature
Produkcija
Mike Clink i Keith Olsen
Popis skladbi
1. Slip of the Tongue
2. Cheap an’ Nasty
3. Fool For Your Loving ’89
4. Now You’re Gone
5. Kittens Got Claws
6. Wings of the Storm
7. The Deeper the Love
8. Judgement Day
9. Slow Puke Music
10. Sailing Ships